Usiljeno pozitivno razmišljanje vas uči da hipnotizirate sami sebe i da često ignorirate vaše istinske osjećaje. To stvara neku vrstu tunel vizije. Počinjete zaključavati svijest u mjehuriću u kojemu postojite samo kao svoj “viši ja”, uvijek nasmijan, pun ljubavi i sreće, magnetičan i nezaustavljiv.

Živjeti unutar ovog mjehura može se kratkoročno činiti dobro, ali s vremenom će se mjehur rasprsnuti. To je zato što svaki put kada se prisilite da budete pozitivni, negativnost raste unutar vas. Možete negirati ili potisnuti negativne misli i emocije, ali one ne odlaze.

Život je pun izazova i suočavanje s ovim izazovima svakodnevno pokreće sve vrste misli i emocija, uključujući ljutnju, tugu i strah. Pokušaj izbjegavanja onoga što smatrate negativnim i fokusiranje isključivo na ono pozitivno velika je pogreška.

Kada ignorirate svoje istinske osjećaje, govorite dijelu sebe: “Ti si loš. Ti si sjena. Ne bi trebao biti ovdje.” Stvarate zid u umu, a vaša se psiha razdvaja. Kada nacrtate liniju između onoga što je prihvatljivo u sebi i što nije, 50 posto onoga što jeste se negira. Neprestano bježite od svoje sjene. To je iscrpljujuće putovanje koje vodi do bolesti, depresije i tjeskobe.

Toliko se trudimo biti sretni, a što se više trudimo, više smo frustrirani. Frustracija plus iscrpljenost je formula za depresiju. Ljudi postaju frustrirani jer se ne mogu zadovoljiti arhetipom uspjeha kojeg su prodali u Hollywoodu. Iscrpljeni su od borbe protiv njihovog stvarnog ja i depresivni su jer nisu usklađeni s njihovom pravom prirodom.

Završavate tako da ste u ratu sa sobom

Svoj život možete provesti u građanskom ratu sa sobom. Drugi je pristup prepoznati da ste ljudsko biće sa svim potencijalima unutar sebe i naučite obuhvatiti cijeli spektar vaše ljudskosti. Prestanite dijeliti svoje misli i emocije na “pozitivne” i “negativne”. Tko odlučuje što je pozitivno i negativno, u svakom slučaju?

Gdje nacrtati liniju između dobrog i lošeg u sebi? U našim unutarnjim svjetovima to nije uvijek tako jasno. Čak i najzahtjevnije emocije imaju važnu ulogu u životu. Žalost može donijeti suosjećanje, ljutnja vam može pomoći da prevladate svoje granice, a nesigurnost može postati katalizator rasta, ali samo ako im dajete prostor unutar sebe. Umjesto da se borite protiv vlastite prirode, možete koristiti izazove života za svoj napredak.

Ljudi dolaze k meni puni strahova i očajnički se žele “iscijeliti” kako bi postali uspješniji. Oni razmišljaju o uspjehu kao nekoj vrsti oaze gdje se konačno mogu odmoriti od zamišljenog čudovišta neuspjeha koji ih neprestano proganja. Ali ta oaza ispada fatamorgana koja nestaje čim se približite.

Moj savjet za te ljude jest suprotno od pozitivnog razmišljanja. Pozivam ih da zamišljaju najgori scenarij, kako bi doista istražili što će se dogoditi ako im se ostvare najdublji strahovi. Kada to učine, strah prestaje biti čudovište. Shvaćaju da čak i ako ponekad ne uspiju, moći će ustati i pokušati ponovno.

Naučili bi nešto iz svojih iskustava. Postali bi mudriji i bili bi sposobniji idući put ostvariti svoje snove. Više ih ne bi vodio osjećaj nedostatka, mogli bi uživati ​​u životu i dopustiti da njihova kreativnost procvjeta. Shvatili bi da se moć koju daju svojim strahovima može svjesno koristiti za izgradnju stvarnosti koju žele.

Prigrlite kontrast života

Vjerujem u kontrast u životu. Kada prigrlite cijeli spektar onoga što jeste – uključujući tugu, bijes, nesigurnost i strah – sva energija koju ste se koristili protiv sebe postaje dostupna za život i stvaranje. Postoji jednaka količina energije u “pozitivnom” kao što je u onome što nazivate negativnim ili sjenom.

Emocije su čista životna sila i možete pristupiti punoj snazi ​​svoje svijesti kad dozvolite potpunu emociju. Da, bit će bola, tuge i bijesa, baš kao što će biti ljubavi, radosti i entuzijazma. Te emocije će pronaći svoju prirodnu ravnotežu, a ta je ravnoteža mnogo zdravija od dijeljenja na dobro i loše.

Mi ljudi smo bića snova. Možemo ostvariti mnoge naše snove u životu, ali ih nećemo moći sve postići. Važnije od životnih ciljeva koje ostvarujemo prije nego što dođemo do groba je kako živimo upravo sada. Uz nešto svijesti i smisla za humor, možemo prihvatiti cjelovitost našeg bića i živjeti život s dušom.

Iza naših koncepata “pozitivno” i “negativno”, tu je ljepota, otajstvo i čarolija našeg istinskog bića koje zaslužuje da bude poštovano i slavljeno. Dostupno je svakom od nas u ovom trenutku.

ATMA – Pripremila: Suzana Prnjak