BLAGOSLIVLJANJE

INTEGRITETA DRUGIH LJUDI

 

Jedna od mojih omiljenih tema za blagoslivljanje jest blagoslivljanje integriteta ljudi, organizacija i poduhvata, te njihove Jednote sa Božanskim izvorom. Što može biti ljepše od integriteta – u etimološkom smislu, "potpune cjelovitosti" ? Integritet je prekrasna riječ. Odnosi se na izvornu čistoću i nekoruptivnu suštinu nečega. Tu nema gramzljivosti, nego vlada iskrenost, poštenje, radikalna istinitost – što je, u krajnjoj liniji, savršeno stanje postojanja. Tko ne bi želio takav blagoslov? Jednoga sam dana napisao poruku svojoj ženi – koja je jedan od mojih najvećih učitelja na duhovnom putu – i tom prilikom sam napisao sljedeće riječi o integritetu (kojeg ona savršeno utjelovljuje). Želim te riječi podijeliti s vama, u nadi, da one dobro prikazuju, što znači blagoslivljati integritet druge osobe:

         Integritet je suštinska osobina. To znači, da se uvijek čvrsto držiš onog, što prepoznaješ kao svoj najviši smisao za istinu, i slijediš svoju viziju. To je rezonancija sa najdubljom razinom tvoga bića, koja te prisiljava da mirno ali čvrsto budeš vjeran sebi – bez obzira na prednosti ili autoritet osobe, s kojom si suočen: i to ne zbog tvrdoglavosti, nego iz tihe hrabrosti tvoje nutrine, koja ti govori: "Više od svega drugog, moraš ostati vjeran samome sebi".

         To znači, da treba uvijek slijediti svoj smisao za pravednost u najvišem smislu, bez obzira na posljedice, bez obzira koliko bio usamljen put i koliko glasno bilo ismijavanje i ruganje mase i bezbožnika.

         Kod integriteta se radi o "snazi, govoriti istinu", naime onda, kada bi za tebe bilo jednostavnije šutjeti, ako bi šutnja ona donijela više koristi u smislu tvoje ili nečije udobnosti. To podrazumijeva držati se istine, iako svi ostali pristaju na kompromise ili se prave, kao da stvar i nije toliko važna. To znači ostati uporan, kada se drugi zavuku u rupe svojih strahova i kukavičluka.

         Integritet znači odbijanje da razvodniš svoj unutarnji osjećaj za istinu, čak i u slučaju, kada bi to zadovoljilo ili umirilo voljenu osobu.

         Integritet prije svega znači ne pristajanje na varanje samoga sebe, i na povlačenje u sumnjive zaklone poluistine. Ti možeš varati ili lagati druge, a da ti bude oprošteno. Možeš se okliznuti, posrnuti ili pasti – i opet stati na noge. Ali ako varaš samoga sebe, tko će ti oprostiti? Tko će te nakon takvog pada i poraza opet podići? I ako se predaš tom najapsurdnijem grijehu varanja samoga sebe – neće li se tada tvoja unutarnja snaga plašiti čak i nekog, tko je potopio svoj vlastiti brod? U tom te slučaju samo milost može spasiti.

         Varanje samog sebe ubija sposobnost prosuđivanja, na kojo se temelji inspirirano razlikovanje i donošenje smislenih odluka. Sasvim svjesno odbacivati ono što se prepoznaje kao istina, to je možda najštetniji stav kojeg je uopće moguće imati. Jer takav stav razara dušu.

         Integritet je stanje postojanja, neokrnjene cjelovitosti, potpunog duhovnog zdravlja, koje je odraz poštenja. To donosi osjećaj neokaljanosti i cjelovitosti ili oxfordskim riječnikom kazano, "bez nedostajanja ili oduzimanja nekog djela ili elementa". Integritet je savršeno istinit, nešto što nije razvodnjeno usljed kompromisa. To je svoj zakon, te stoji uspravno, jer je princip njegova kralježnica.

         Integritet ne tolerira površnost u mislima, riječima ili djelima: zahtijeva stalnu budnost svojih sljedbenika, jer im pruža sve – čak i ključeve Kraljevstva nebeskog. Integritet je neometan, transparentan, potpuno istinit, bez greške, neoslabljen uslijed kolebanja ili sumnji. On je oštar, usmjeren na cilj, spreman donositi odluke, precizan, i nikada se ne vara s obzirom na svoj cilj.

         Integritet je najdublja suština našeg bića, a kao kralježnica našeg identiteta, on je praizvor i temelj svih naših kvaliteta, prije svega ljubavi. On je čudesan materijal, iz kojeg se satoji tkanje svega što mi jesmo i što postižemo. Bez niti nema tkanja. Kada se integritet i ljubav u čovjeku spoje, i započnu svoj ples, tada je to savršen par.

         Na kraju, integritet je i dvojnik duhovne nevinosti. Ta je osobina svijesti ona, koja vam omogućava, da se svako jutro pogledate u zrcalo i da kažete:            "Volim to, što vidim", i da svom bratu kažete:                                                   "Tvoj lik vidim kao lik Božji".  

         Iz ove iskonske čistoće postojanja i motiva proizilaze svi veliki napori, snažne vizije, duboke čežnje, svi istinski blagoslovi.

         Kada dakle urlaju vjetar i oluje, kada zavodnik šapće "prihvati kompromis" ili nas nagovara da zaobiđemo izazove, koji su nam potrebni da bi rasli i bili budni, tada se trebamo čvrsto držati tog unutarnjeg izvora istinskog integriteta, bez obzira na cijenu – pa ako to zahtijeva i naš život.

         Bez obzira, koliko to bilo teško, naposljetku će vam biti od koristi, jer čovjek uvijek žanje ono što je sijao.