Mladi Uskrs, Mali Uskrs ili Bijela nedjelja je prva nedjelja koja dolazi nakon Uskrsa. To je nedjelja kada se Isus ukazao svojim učenicima.

Podsjeća nas na važnost proslavljanja svake nedjelje kao dana zajedništva s Bogom, ali i zajedništva ljudi međusobno. Zbog toga mali Uskrs, kao obiteljski blagdan, zapravo simbolizira potrebu da se svaka nedjelja proslavlja kao mali obiteljski blagdan. Mali Uskrs ujedno je i blagdan Božanskog milosrđa.  Radi se o vrlo starom blagdanu, koji svoje korijene ima u ranokršćanskoj tradiciji i liturgiji. Ova nedjelja naziva se bijelom ili na latinskom „dominica in albis“ jer su na tu nedjelju novokrštenici odlagali bijele haljine, i oblačili svoju normalnu odjeću.

O čemu se radi? U prvim kršćanskim vremenima nije bilo krštenja u svako doba godine. Krstilo se samo jednom u godini, na vazmenom bdijenju. Novokrštenici su tom prilikom dobivali bijelu odjeću, simbol nevinosti, oproštenja grijeha i novoga života. Tu su odjeću onda nosili punih osam dana, da bi je na današnju svetkovinu u crkvi odlagali i vraćali se „normalnome“ životu i redovitoj odjeći.

Blagdan nazivamo još i Mali Uskrs, jer se Uskrs, kao najveći kršćanski blagdan, slavio i slavi punih osam dana, te na današnji dan završava proslava Uskrsa u strogom smislu riječi, premda se Uskrsno vrijeme liturgijske godine nastavlja i dalje. U evanđelju danas slušamo odlomak iz Ivana, koji govori o Isusovu ukazanju učenicima,  i to dva puta, na sam Uskrs i osam dana nakon njega.

Kod prvoga ukazanja nije bio prisutan apostol Toma, koji stoga nije povjerovao u Isusovo uskrsnuće. Kod drugog ukazanja bio je Toma je bio s učenicima, te ga Isus poziva da ako ne vjeruje da je živ, položi svoje ruke u njegove rane. Toma tada priznaje Isusa svojim Gospodinom i Bogom a Isus mu govori da više ne bude nevjeran nego vjeran. Tom prilikom Isusu izgovara i riječi koje kao da su upućene nama, kršćanima iz kasnijih stoljeća: Prekorivši Tomu jer je povjerovao tek kad je vidio Isusa, Isus veli: Blago onima koji vjeruju a ne vidješe.

Snažna je to poruka nama, koji često zbog svoje ograničenosti i jer smo tjelesna bića, te zbog svojih grijeha i slabosti, ne vjerujemo očima vjere nego samo svojim tjelesnim očima te od Isusa stalno tražimo znakove, čudesa i različite objave. Isus nam poručuje da smo blaženi kad u Njega vjerujemo i onda kada nam je teško, kada ga, kao u ovo vrijeme ne vidimo prisutna u crkvi u Presvetome.

BG