SANATHANA  SARATHI

                                                      STUDENI 2011.

 

                   Bhagavan Sri Sathya Sai Baba – vječni suputnik

                                   Napisao: dr. Narendranath Reddy

 

Bhagavān Sri Sathya Sai Baba je utjelovljenje svih božanskih imena i likova – sarva devata svarūpa. Istovremeno, On je Bog koji nadilazi sva ta imena i likove i izvan je njihovog dosega – sarva  devataatheeta  svarūpa. On je sve u jednome, jedan u svemu, sve u svemu i  iznad svega. Nije mi namjera dublje se upuštati u istraživanje ove neizmjerne tajne, ili objašnjavati zbilju Bhagavāna Babe, već samo ponizno želim podijeliti s vama beskrajnu ljubav koju je On dao meni i mojoj obitelji u zadnjih nekoliko desetljeća.

 

Jednom, kada sam molio Svamija da mi kaže kako Mu mogu izraziti zahvalnost za svu Njegovu ljubav i milost, samilosni i suosjećajni Gospod rekao mi je na teluškom: "Premanu  panchuko penchuko", što znači: "Dijeli Moju ljubav s drugima i ona će se proširiti  svijetom."

 

Puttaparthi – najsvetije od svih svetih mjesta

Puttaparthi je najsvetije mjesto na svijetu. Ono je Vaikuṇṭha – boravište Gospoda Višṇua za vaišṇave, Kailāsa – boravište Gospoda Śive za poklonike Saija, Jeruzalem za židove, Vatikan za kršćane, Gurudvara za sikhe i Meka za muslimane. Čuli smo mnoga svjedočanstva o tome kako je Svami dao viziju Meke muslimanima, viziju Isusa kršćanima, viziju Buddhe budistima i doživljaj brahmana sljedbenicima učenja o nedvojstvu. On je hodao među nama, blagoslivljao nas Svojom božanskom riječi slatkom poput nektara, tješio nas, bodrio nas, smijao se s nama, pjevao i igrao se s nama. Svako drvo, svaki grm, svaki kamen, svaka čestica prašine, štoviše svaki atom i molekula ove svete zemlje koja se zove Puttaparthi, prožeti su Božanskom ljubavlju i blagoslovima Bhagavāna Sri Sathya Sai Babe.

 

06. ožujka 2011. molio sam Bhagavāna u Yajur Mandiru za blagoslove i Njegov pristanak za održavanje proslave Buddha Purnima, 17. i 18. svibnja 2011. Budisti iz 11 zemalja željeli su iskazati štovanje Sai Buddhi  u Prasanthi Nilayamu. Svami je ljubazno dao dozvolu da se proslava održi. Tom prilikom pokazao sam Mu i brošuru mladih hodočasnika iz Amerike, koji su željeli doći u Prasanthi u kolovozu 2011.

 

 

 

 

Svami mi je dao sljedeću Božansku uputu: "Reci im neka dođu za Moj rođendan u studenome." To pokazuje da Svami i dalje boravi u Prasanthi Nilayamu i tamo nas blagoslivlja.

 

Bhagavān Baba je dehi a ne deha

Zavedeni māyom i neznanjem, mislimo da nas je Svami ostavio. U stvari, mi nikada nismo sami, jer nam je Svami čvrsto obećao da nas nikada ne će ostaviti. Svami je uvijek naglašavao da je On stanovnik tijela – dehi, a ne tijelo sâmo – deha. Nedavno sam bio blagoslovljen i sretan da budem svjedokom ove Njegove tvrdnje. Imao sam priliku služiti Svamiju kao član odabranog medicinskog tima za vrijeme Njegovog boravka u bolnici u travnju ove godine. Jednoga dana govorio sam Svamiju o zahvalnosti, globalnim molitvama i dubokoj ljubavi poklonika iz cijeloga svijeta. Svami je to primio na znanje s prekrasnim smiješkom. Jedan od starijih liječnika želio je znati trpi li Svami bolove. Svami je na to odlučno rekao da ne trpi bolove već da je u blaženstvu. Samo Bog koji nadilazi svijest o tijelu može dati tako duboku izjavu u takvim okolnostima.

 

Tjedan dana nakon Bhagavānove sahrane planirao sam povratak u Ameriku i ponovno bavljenje pacijentima. Po završetku večernjeg programa kojem sam prisustvovao, dobio sam od Svamija dozvolu da otputujem poslije moje oproštajne molitve kraj Njegovog groba. Međutim, kada sam ušao u sobu, iznenada sam dobio napad jakih bolova između lopatica i u području trbuha. Nikada u životu nisam osjetio tako jake bolove, od kojih nisam mogao sjediti, stajati niti ležati. Obzirom da sam liječnik, glavom su mi prolazile mnoge dijagnoze. Mislio sam o najgorim mogućim medicinskim hitnim stanjima, kao što su srčani udar, puknuće aneurizme ili akutni pankreatitis. Četiri ili pet sati trpio sam neopisive bolove. Moja supruga je nazvala avionsku kompaniju i otkazala naš let za povratak kući. Nakon toga bol je postajala podnošljivija i ja sam osjećao da Svami želi da još neko vrijeme ostanem u Prasanthi Nilayamu. Sljedećeg dana otišao sam na pregled u Sri Sathya Sai Superspecijalističku bolnicu u Prasanthigram. Napravljen mi je EKG, rendgen i CT pluća, ultrazvuk srca, CT i ultrazvuk abdomena i pretrage krvi. Ovo zadnje je pokazalo da mi je jako poremećena funkcija jetre, a ultrazvuk abdomena otkrio je da imam žučni kamenac i upalu žučnog mjehura. Standardni medicinski savjet u takvoj situaciji je operacija žuči.

 

Bhagavānovom milošću bol se nastavila smanjivati, i potpuno je nestala u roku od dva dana. Odgodom povratka u Ameriku bio sam blagoslovljen prisustvovanjem svečanosti Aradhana Mahotsavam u Prasanthi Nilayamu, 4. svibnja 2011.  

 

 

 

Osjećao sam na djelu Svamijevu Božansku ruku koja mi nije dozvoljavala da propustim ovu važnu priliku i ne podijelim Svamijevu misiju i Njegovu poruku ljubavi s okupljenim poklonicima iz cijeloga svijeta.

 

Iste večeri krenuo sa na aerodrom na povratku kući. Moja obitelj, u kojoj ima mnogo liječnika, bila je zabrinuta zbog mogućnosti da se sličan napad bolova ponovi za vrijeme putovanja. Predao sam sve Bhagavānu i nastavio s planovima za povratak. Bhagavānovom milošću, za vrijeme putovanja i poslije povratka u Ameriku nisam imao nikakvih simptoma.

 

Moji medicinski savjetnici preporučili su mi da napravim kontrolne pretrage krvi i ponovim ultrazvuk abdomena. I gle čuda! Ultrazvuk je pokazao da mi je žučni mjehur potpuno zdrav i bez žučnih kamenaca, a pretrage krvi pokazale su normalnu funkciju jetre. Zar svi mi nismo pod zaštitom Božanskog kirurga, našeg voljenog Svamija, liječnika bez premca? Ovaj događaj pokazuje da On nastavlja brinuti o nama i štititi nas, čak i poslije Njegovog odlaska iz tijela. Budimo sigurni, On je bio s nama, On je sada s nama, i On će biti s nama zauvijek. Sve što trebamo je vjera i strpljivost - nišṭha i saburi.

 

Beskrajna ljubav i samilost

Moja majka, koja boluje od šećerne bolesti i povišenog krvnog tlaka, pretrpjela je u siječnju 2011. moždani udar. Nakon što je otpuštena iz bolnice nije mogla jesti ni piti zbog teškoća s gutanjem. Pokušali smo joj pomoći na razne načine, ali bez uspjeha. Gubila je na težini i liječnici su procijenili da na takav način ne će moći živjeti duže vrijeme. Predložili su da joj se stavi G-sonda, što znači uvođenje sonde u želudac uz manji kirurški zahvat. 4. ožujka 2011. molio sam Svamija za Njegove blagoslove i uspjeh operacije. Svami je odgovorio: "Tvojoj majci ne treba operacija. Ja ću preuzeti brigu i skrb o njoj." Pravo je medicinsko čudo da je samo Njegovom milošću, bez ikakvog kirurškog zahvata, moja majka sada sposobna normalno jesti i piti, i da može jesti svoju omiljenu hranu kao što je dosa  /indijska palačinka punjena pirjanim povrćem –  op. prev./

 

Nikada ne ću zaboraviti jedan poseban događaj, za koji će Mu naša obitelj biti vječno zahvalna. Prilikom jednog intervjua s mojom obitelji, Svami je rekao mojoj najstarijoj kćerki da će On voditi njezino vjenčanje i da će angažirati vojni orkestar za sviranje na svadbi. U to vrijeme moja kćerka je imala tek 12 godina. 8. lipnja 1995. Svami je milostivo i graciozno vodio vjenčanje u velikom stilu, u Kalyana Mandapam u Brindavanu, Whitefield. 

 

 

 

Pazio je na svaki detalj, uključivši izbor jelovnika i pripremu hrane, nadgledanje  priprema za ručak, serviranje i ukrašavanje stola, odabir svećenika, smještaj gostiju u sobe i ukrašavanje dvorane za vjenčanje.

 

Svami se osobno zanimao za svaku pojedinost, za to koji stolnjak treba staviti, kako će biti odjeveni konobari, tražio je da imaju rukavice dok gostima poslužuju hranu. Na dan vjenčanja, Svami je cijelo vrijeme ceremonije sjedio u dvorani i vodio nas na svakom koraku. Objasnio je prisutnim gostima duhovno značenje hinduističkog vjenčanja. S puno ljubavi materijalizirao je mangalasūtru – svetu vjenčanu ogrlicu za mladenku. Zatim je došao na pozornicu, blagoslovio mladenku, mladoženju i cijelu obitelj, te pozirao za zajedničke fotografije. Na naše iznenađenje i oduševljenje, na dan vjenčanja došao je i vojni orkestar, koji je svirao na svečanosti. Kasnije, Svami me je podsjetio na obećanje koje je dao mojoj kćerki, o vojnom orkestru koji će svirati na njezinu vjenčanju. Iako smo svi mi zaboravili na Svamijevu riječ i obećanje koje je dao, bili smo duboko dirnuti Njegovom ljubavlju i time da naš samilosni i suosjećajni Gospod nikada ne zaboravlja ono što je obećao. Kakva je to velika lekcija bila s Njegove strane o skladu misli, riječi i djela! 

 

Sveznajući Bog

U Bhagavānu Babi imamo Univerzalnog učitelja, Božanskog učitelja i Učitelja nad učiteljima, koji nas vodi od neistine k istini, iz tame u svjetlost i iz smrti u besmrtnost. Jednom sam upitao Svamija: "Ako je život san, znači li to da si i Ti dio tog sna?" Odmah je stigao odgovor od Gospoda istine, da je On u sva četiri stanja svijesti: budnom stanju, stanju snova, stanju dubokog sna bez snova  i u transcendentalnom stanju – turīya. Time je otkrio da je On vrhovni brahman, bez oblika i bez svojstava.

 

Svami kaže: "Mee intane, ventane, jantane, kantane  untanu." Čvrsto je obećao da će uvijek biti u našem domu. On je s nama, iznad nas, ispod nas, iza nas, ispred nas, u nama i izvan nas. Mnogi od nas doživjeli su Njegovo sveznanje i sveprisutnost.

 

Svami zna sve o nama u svako vrijeme, bez obzira gdje se nalazili. Moja kćerka i ja razgovarali smo jednom u našoj kući u Americi o jednoj teškoj obiteljskoj situaciji. Rekao sam kćerki da svi moramo otplatiti i odraditi našu karmu, ali Svamijevom milošću smoći ćemo dovoljno snage da podnesemo sve teškoće. Prilikom našeg sljedećeg dolaska u Prasanthi Nilayam, kada nas je Svami pozvao na intervju, izvijestio sam našeg ljubljenog Gospoda o toj obiteljskoj situaciji i zahvalio Mu za Njegovu milost. Svami je rekao: "Ali ti si rekao tvojoj kćerki da svi trebate otplatiti i odraditi vašu karmu.To nije točno."

 

 

I nastavio je: "Moja milost može sagorjeti i ukloniti cijele planine karme, kao što plamen šibice spaljuje i uništava tone pamuka u jednom trenutku." Iz toga sam naučio tri lekcije. Prva lekcija bila je da se ne trebam bojati, već duboko i potpuno vjerovati. Svami kaže: "Čemu strah kada sam Ja ovdje?" Druga lekcija bila je da, ako Mu se potpuno predamo, On svojom milošću može u tren oka izbrisati našu karmu. Treća lekcija bila je podsjećanje na Njegovo sveznanje, sveprisutnost i svemoćnost. On zna svaku našu misao, svaki razgovor, svaki san svako naše djelo i sve o nama, ma gdje bili. On poznaje našu prošlost, sadašnjost i budućnost.

 

Nema ograničenja koja proizlaze iz lika  

Nema fizičkih ograničenja za Svamija, i On se pojavljuje svuda prema Svojoj volji. U Sathya Sai knjižari Amerike, koja se nalazi u gradu Tustinu, California, bili su u tijeku radovi na preuređenju, za što smo morali unajmiti mnogo radnika koji su radili na adaptaciji prostora. Jednoga dana došla je grupa radnika instalirati klima uređaj.   Sljedećeg dana jedan od radnika rekao je Sai dobrovoljcima: "Vaš je šef došao ovamo nadgledati radove i postavljao nam je pitanja." Radnik je pokazao na veliku Svamijevu sliku koja je bila postavljena u knjižari i rekao da je to osoba koja je došla nadgledati radove. Sai dobrovoljci bili su iznenađeni i sretni jer je Svami dao Svoj daršan tim radnicima. Jednom prilikom nakon tog događaja, kada sam se sa Svamijem vozio u autu, spomenuo sam taj događaj i rekao: "Svami, došao si dati daršan  tim radnicima koji nisu nikada čuli za Tebe i koji nisu Tvoji poklonici." Svami je sa smiješkom upitao: "Kako znaš da oni nisu Moji poklonici?" Dakle, nije na nama da prosuđujemo tko je poklonik a tko nije. Samo Bog to zna.

 

Bhagavān više nije ograničen predivnim i čarobnim ljudskim likom koji je hodao pijeskom Puttaparthija darujući nam svoj pogled, dodir i razgovor – daršana, sparśana , sambāšana, koje bi poželjeli i za kojima su čeznuli i bogovi s neba. Ako poklonici potraže utočište u Njemu, ako Ga traže i dozivaju s bezuvjetnom vjerom i potpunom predanošću, Svami će se pojaviti pred njima ma gdje bili. Ljudi čija je predanost mlaka mogu se baviti duhovnošću godinama, ili čak kroz mnoge živote, ali ne će postići cilj. Čovjek treba osjećati duboku ljubav za Boga, sličnu utopljenikovoj čežnji da udahne malo zraka. Jednom sam upitao Svamija: "Svami, kako mogu znati jesam li predan?" Odgovor je spremno stigao: "Trebaš duboko čeznuti za Bogom. Ako osjećaš duboku ljubav za Njega, tada si predan."

 

Svami, nedostaju nam riječi kojima bi opisali ljubav doživljenu u Tvojoj Božanskoj blizini, a ne možemo shvatiti ni Tvoju božansku tajnu. Možemo Te jedino moliti da nam daruješ milost predanosti Tebi. 

 

                                                                                  Prevela: Nada Đureković