Anđeli čuvari
 
1. Kada se zora probi, i prođoše tri dana i tri noći u kojima Imanuel živješe blizu smrti, kao što je rekao,
2. I čuvajte se, ogromna grmljavina se diže u zraku, i munje sijevaše kroz mrak nedaleko od grobnice.
3. Tada anđeli čuvari izađoše iz svjetlosti, i njihova pojava bi poput munja i bijelog snijega.
4. I odoše u grobnicu, i vojnici, prepuni straha, pobjegoše s njihovog puta.
5. Podiže anđeo svoju ruku, i iz nje britka munja udari u vojnike, jednog za drugim.
6. I oni legoše po zemlji i ne pomjeraše se za dugo.
7. Onda anđeo čuvar uđe u grobnicu, smaknu stijenu sa ulaza i reče Mariji, majko Imanuelova, i Mariji Magdaleni, koje su obje bile tu.
8. Ne budite uplašene, znam da smatrate Imanuela razapetim.
9. On nije ovdje, jer je živ kao što i reče da će biti. Dođite i pogledajte gdje je ležao.
10. Idite brzo njegovim apostolima i recite im da je ustao iz blizu smrti.
11. I takođe im recite, on će hodati pred vama do Galileje, i tu ćete ga vidjeti. Čuvajte se, rekao sam vam.
12. Ali Marija upita, ali bio je mrtav i ležao je ovdje. Kako se onda može uzdići?
13. I anđeo čuvar odgovori, zašto tražite živu osobu među mrtvima?
14. Idite sada i raširite vijesti među njegovim apostolima, ali ne govorite nikome drugom.
15. I anđeo čuvar ode u britko svjetlo i nestade. Ubrzo velika munja udari opet, i podiže se u zrak, direktno u nebo.
16. Imanuelova majka i Marija Magdalena odoše, napuštajući grobnicu.
17. Vojnici, kako bilo, oporavljeni od paralize bejahu zbunjeni. I odoše u grad i raširiše vijesti šta se desilo.
18. I tajno se sretoše sa vrhovnim sveštenikom i starosjediocima savjeta da odluče šta će reći narodu.
19. Vrhovni sveštenik i starosjedioci dadoše dovoljno novca vojnicima i rekoše, recite narodu da njegovi apostoli dođoše noću dok smo mi spavali i ukradoše tijelo.
20. I vojnici uzeše novac i uradiše kao što im je rečeno.
21. Marija i Marija Magdalena, kako bilo, odoše i učiniše kako im reče anđeo čuvar.
22. I čuvajte se, ponovo ih anđeo čuvar susretnu i reče, zapamtite šta vam je rečeno, budite pažljive i ne govorite narodu.
23. Marija Magdalena priđe anđelu čuvaru, koji je bio prekrasno bijel, i želješe uhvatiti njegovu ruku.
24. Ali i on se povuče i reče, ne diraj me, jer sam ja od druge vrste i imam štit za ovaj svijet.
25. Ukoliko me dirneš umrijećeš u vatri.
26. Udalji se od mene i idi putem kao što ti je rečeno.
27. I one odoše i sretoše Petra i druge apostole, govoreći im šta se desilo.
28. I Petar i drugi apostoli odoše u grobnicu, gdje su apostoli već stigli.
29. I pogledaše u grobnicu i vidješe zavoje na zemlji, ali ne uđoše.
30. Tada Petar stiže, i pronađe u grobnici sve kao i drugi apostoli.
31. Zavoji su pažljivo smješteni na zemlju, sa odjećom koja je prekrivala Imanuela, i travama kakve nikada prije nije vidio i koje mu bijahu strane.
32. Uveče istog dana, apostoli se skupiše u prostoriji i gradu, gdje su uzeli posljednje jelo sa Imanuelom.
33. I u sobi govoriše o onome što se desilo tog dana, kada, čuvajte se, vrata se otvoriše i stranac uđe u sobu, kog nikada prije nisu vidjeli.
34. I bijahu uplašeni da bi to mogao biti neki od Izraelaca koji ih želješe izdati.
35. Ali im stranac reče, mir s vama, i zatim skide kukuljicu sa lica, i prepoznaše ga kao Imanuela.
36. Nakon što to reče, pokaza im svoje ruke, zglobove i stopala i kada vidješe njegove rane, bijahu sretni što je s njima.
37. Ali Tomas vjerovaše da je duh pred njima, i reče, ako bi dodirnuo tvoje rane, znao bih da nisi duh.
38. Tada Imanuel reče, dodirni moje rane, kako bi ti maloga uma mogao spoznati istinu.
39. I Tomas učini kao što mu je rečeno, i dodirnu rane, i reče, iskreno, to jesi ti.
40. I tada Imanuel ode, govoreći, čuvajte tajnu o mom povratku i neće biti znano da sam živ.
41. I čuvajte se, slijedećeg dana apostoli krenuše ka Galileji da rašire radosne vijesti podržaocima Imanuela.
42. I kako priđoše pristalicama rekoše , čuvajte se, mnogi se pridružiše i hodaše s njima.
43. Bili su tužni i govoriše međusobno kako je Imanuel primoren na krstu.
44. Tada stranac reče njima, zašto ste tužni? I rekoše mu.
45. I stranac zatim reče, kako malo znanja još uvijek imate, Imanuel vam reče da će ustati iz blizu smrti poslije tri dana i tri noći.
46. I kao što reče, i tako se desi.
47. Nakon što reče ukloni kukuljucu s lica i prepoznaše ga kao Imanuela.
48. Ali ne reče ništa više, i opet pokri svoje lice, i povuče se, i nebi viđen za dugo.
49. Dugo nakon što Imanuel nestade, i dođe da bude da apostoli pecaše na Tiberijskom moru,
50. I ne uhvatiše ništa cijele noći,
51.I priđoše obali gdje stojaše stranac, koji upita, zar nemate ništa za jesti? Ja sam gladan.
52. Odgovoriše, ne, nismo uhvatili ni jednu ribu u naše mreže.
53. Tada stranac reče, bacite mrežu s desnu stranu čamca, imaćete veliki ulov.
54. I apostoli bijahu zbog onog što reče, i baciše mrežu, i čuvajte se, od težine ne mogadoše izvući mrežu iz vode.
55. I priđoše obali i pripremiše obrok, kako za stranca, tako i za njih jer bijahu gladni.
56. Ali kada otkri svoje lice reče, čuvajte se, to je bio Imanuel.
57. I dok su tu jeli u dobrom duhu, on im reče, idite u Galileju na tu i tu planinu, tu ću vam se pridružiti, jer se naše vrijeme skupa svrši, i svaki od nas mora ići svojim putem.
45. Iz ovog razloga, rečeno je da sve počiva na jedinstvu, a dvojnost se pojavljuje samo zbog ljudi, i njihovog ograničenog razmišljanja i neshvatanja istine.
46. Obzirom da je sve jedinstveno i sve počiva na tome, dvojnost i trojnost ne postoji, jer bi narušavala zakone Stvoriteljeve.
47. Zato bi ljudi trebali objediniti dvoje ili troje u jedno i razmišljati i činiti u skladu sa zakonima Stvoriteljovim.
48. Samo-ignorancija kod osobe proizvodi dvojnost i trojnost i vrijeđa zakone Stvoriteljove.
49. Kada osoba odredi sve unutar ovog jedinstva, i učini sve jednim, i tada kaže planini, pomjeri se, ona će to i učiniti.
50. Kada je sve jedno u Stvoritelju, u njegovim zakonima, bićima i tvari, tada je bez greške.
51. Kada mudrac kaže tu je sve dvojno u svemu, on misli da su jedno u sebi i jedno s drugima.
52. To je jedino dvoje u pojavi, jer unutar sebe i takođe zajedno, je uvijek jedno.
53. Zato je zlo jedno unutar sebe, jer je i dobro unutar sebe. Također, dobro je jedno unutar sebe, jer je isto kao i zlo unutar sebe.
54. Obzirom da i odvojeni čine jedinstvo, zajedno su također jedno, jer to je zakon Stvoriteljev.
55. Tako da je rezultat, dvije stvari u pojavi, ali obadvije unutar samih njih čine jedno.
56. Ako, zatim, narod kaže da postoji trojnost tada je njihova svijest predata nekom kultu, falsifikovanom učenju ili zbunjenom razmišljanju.
57. Jedinstvo uvijek počiva na dvije strane, koje su jedno unutar sebe a dvojnost samo u pojavi.
58. Obzirom da je osoba jedinstvo dva dijela, duh je jedinstvo dva dijela, ali obadvoje unutar sebe jesu jedno.
59. Tijelo ne može živjeti bez duha, jer tijelo i duh jesu jedno, bez obzira na njihovu, naizgled, dvojnost.
60. Duh, kako bilo, počiva u skladu sa istim zakonom, jer unutar sebe postoji od dva dijela i jeste jedno u svakom dijelu.
61. Dva dijela duha su mudrost i snaga.
62. Bez mudrosti duha, moć nema svoju snagu, niti mudrost može postojati bez spiritualne moći.
63. Time, dvije stvari su uvijek potrebne da čine jedno unutar sebe, kako bi bilo jedinstvo, a ne dualnost.
64. Zato zakoni kažu da su ljudska bića jedinstvena unutar sebe, i sastoje se od dva jednaka dijela u formi jedinstva, oba unutar sebe također skupa.
65. I dva jednaka dijela unutar ljudskog bića, koja čine jedinstvo unutar sebe, jesu tijelo i duh.
66. Tako da kada zapisničari uče da osoba živi u trojnosti, ovo učenje je grešno i falsifikovano, jer nije učeno u skladu sa zakonima Stvoriteljovim