Vede kažu da ako osoba napreduje u duhovnom životu, to se mora vidjeti na dva načina: Osoba svaki dan postaje sve sretnija i sretnija. Odnos te osobe s drugim ljudima se poboljšava.
Ako se ta dva znaka ne vide, onda bez obzira koliko je dobra ta duhovna ili religiozna praksa kojom se osoba bavi, osoba se degradira.
Istinska sreća dolazi od davanja, žrtvovanja, jer možemo osjetiti ljubav samo za vrijeme davanja. Sebična, pohlepna, zavidna osoba ne može voljeti, a i rijetko tko će voljeti i htjeti se družiti s tom osobom. A znači, takva osoba ne može biti sretna. A možemo dati puno jedino u slučaju da ne ovisimo o ovom svijetu. Što manje imamo vezanosti u ovom svijetu, to više smo u stanju dati, i stoga, više možemo i voljeti. Ako je naša spremnost za uzimati, veća od naše spremnosti za davati, onda smo ovisni.
Onaj tko uzima ovisi, onaj tko daje ne ovisi
U Ayurvedi, najstarijem medicinskom sustavu koji očarava svojom dubinom i mudrošću, govori se da su korijen svih bolesti i patnja pohlepa i zavist, jer oni povećavaju sebičnost, usredotočenost na same sebe, pohlepu.
A što se događa s organom tijela ili stanicom koja odluči ne raditi za dobrobit cijelog tijela, nego samo primati i trošiti resurse tijela? Takvi organi i stanice postanu kancerogene, te ako se tijelo od njih ne oslobodi, umrijet će.
Dakle svemir kao cjelina ima tendenciju da se oslobodi od kanceroznih stanica – sebičnih ljudi, pa čak i cijele civilizacije, prije svega tako da njima prestane davati energiju. Prosvijetljeni Arijevci su ukazali u svojim kanonima da civilizacije umiru ne zbog ratova, prirodnih katastrofa i sl, nego već zbog činjenice da svatko počinje misliti samo na sebe, samo da uzima, a ne daje.
Osnovni princip harmonije – razmjena energija
Samo ovo otvara srca ljudi za ljubav i donosi sreću u svijet. Vadji, drevni iscjelitelji pustinjaci, su govorili da je čovjek stanica svemira, a ako on ne živi u harmoniji s njom, on neće biti sretan. Autoriteti moderne psihologije i medicine potvrđuju to.
Profesor Stanislav Grof: “Uzrok svih kriza na svijetu se krije u nezasitnoj želji za dostizanjem linearnih (sebičnih) ciljeva.”
Peter Russell: “Da bismo prevladali globalnu krizu civilizacije, koja se temelji na krizi svijesti, moramo se riješiti egocentričnog, materijalističnog modusa svijesti, koji stvara sve probleme.”
Duhovna homeostaza. Sebičnost i pohlepa su opasni jer remete homeostazu. Paracelsus je definirano homeostazu kao stanje potpune harmonije između unutarnjeg i vanjskog svijeta.
Da bi postojala homeostaza, živo biće mora proizvoditi energiju. Ako se energija ne proizvodi, onda živo biće počinje ovisiti o okruženju. Glavni princip neovisnosti o svijetu je oslobađanje energije živim bićem. Homeostaza počinje na duhovnom području, a proteže se na fizički i kemijski. Za postojanje duhovne homeostaze, neophodno je da mi ne ovisimo o ovom svijetu. Jer , što sam više ovisan o svijetu u bilo kojem području, to će me brže uništiti promjene ovoga svijeta.
Primitivni čovjek mogao je brzo umrijeti od suše i temperaturne promjene. Odavno je uočeno da prvi u kritičnim situacijama (kao što su koncentracijski logori, u divljini, i tako dalje), pogibaju ljudi koji su sebični i agresivni. Ali na nevezane – jogije, čini se, ništa ne utječe. I na čavlima mogu spavati, i snijeg se topi oko njih.
U Staljinovo vrijeme postajalo je pravilo da se ubiju, prije svega vjernici i svećenici, jer su oni na neki čudan način ne samo da nisu umirali u paklenim uvjetima koncentracijskih logora, nego su se još i brinuli o ostalim zatvorenicima te sve do posljednjih minuta svog života zračili sjaj i blaženstvo.
Dakle, moramo prestati biti potrošači, trebamo puno više davati. Ali ako dajemo na fizičkoj, emocionalnoj, itd razini, moramo sami negdje uzimati. I uzeti energiju možemo samo na božanskoj razini, gdje je ona prisutna u neograničenim količinama.
Ta najčišća, viša duhovna energija prolazi kroz nas, ako ne potiskujemo osjećaj ljubavi, osjećamo da osjećaj ljubavi mora upravljati nama, da smo mi sekundarni, ako možemo zadržati taj osjećaj, čak i ako izgubimo nešto “čovječansko” (novac, prestiž, voljenu osobu, i tako dalje).
Kroz osjećaj bezuvjetne ljubavi nam dolazi glavna energija koja se troši na sve. Hrana nam daje energiju na vanjskom nivou, ali ju oduzima na unutrašnjem. Obratite pažnju na to da ljudi koji povremeno poste, imaju više energije od onih koji jedu puno. Zbog toga, kada se razbolimo, prestajemo jesti. Cijeli ovaj svijet sa svojim stalnim stresom, kao što i hrana, i neduhovno druženje, promiskuitetan seks, zabrinutost – oduzimaju našu energiju,
dok post i samoća daju energiju.
Najveći dobitak energije dolazi kroz kontinuirani osjećaj ljubavi
Dakle, jedno od prvih pravila zdravlja – voljeti svijet sa svim njegovim nedostacima,voljeti sebe (kakvi god da jesmo), voljeti svoju sudbinu u svim životnim situacijama.
Jedan od učitelja Kabale, komentirajući zapovijed “Ne ubij”, objasnio je da se zapovijedi tumače na sedam razina. Na prvoj razini, ova zapovijed znači ne ubiti čovjeka, na najvišoj, sedmoj, ne ubiti ljubav u duši. Stoga što je to veliki grijeh – odbaciti ljubav i odreći se jedinstva s Bogom. Dakle, učinite sve što je moguće da se riješite sebičnosti i pohlepe.
Postavite sebi cilj života – pronalaženje Božanstvene ljubavi, jer od cilja uzimamo energiju i već sama po sebi snažna želja za Božanstvenom ljubavlju ispunjava nas višom energijom. Obratite pažnju na to da naša civilizacija živi pod motom “konzumiraj, konzumiraj, konzumiraj!”. Pri tome, broj sretnih i zdravih ljudi smanjuje sa svaki dan.
Broj osoba koje pate od “sindroma kroničnog umora” povećava sa svakim danom. A kako bi moglo biti drukčije? Prosvijetljeni mudraci svih duhovnih škola, moderni progresivni znanstvenici tvrde da sve što dolazi od lažnog ega, od sebičnih motiva, čak ako izgleda kao dobro djelovanje, dovodi do destrukcije i patnje. I sve što dolazi iz srca, to jest, iz osjećaja Bezuvjetne Ljubavi dovodi do blaženstva, zdravlja i potpune harmonije osobe s njezinom okolinom.
Uz razumijevanje i prihvaćanje svega toga, počnite živjeti kao da ste utjelovljenje bezuvjetne ljubavi. Optužbe zamijenite sa zahvalnošću. Pitanja uma: “Što mogu dobiti od tog čovjeka, društva?” zamijenite sa “Što mogu dati drugima? Kako mogu donijeti sreću u njihove živote? Kako ih mogu ispuniti s ljubavlju? “.
Prestanite se usredotočavati na sebe i svoje probleme. Zapamtite izreku sufijskih mudraca: “Pakao je mjesto gdje ne postoji nitko kome možemo pomoći.” A onda ćete osjetiti kako snažna energija teče kroz vas, ispunjavajući vas i one oko vas blaženstvom i harmonijom.
Primijetiti ćete da su se vaše posjete liječniku, psihologu, vidovnjacima i iscjeliteljima drastično smanjile. S druge strane, nakon susreta s vama, i oni sami se liječe, otkrivaju nove sposobnosti u sebi, i što je najvažnije, ispunjavaju se neshvatljivom za mnoge od njih energijom Božanske ljubavi. Probajte, nećete požaliti!
Suptilnu energiju dobijemo kada:
– postimo;
– radimo vježbe disanja;
– provodimo neko vrijeme u samoći;
– dajemo zavjet šutnje za neko vrijeme;
– šećemo (ili jednostavno se nalazimo) kraj mora, u planinama, razmatramo prekrasan krajolik prirode;
– nesebično se bavimo kreativnošću;
– hvalimo dostojnu osobu za njezine uzvišene kvalitete i djelovanje;
– smijamo se, veselimo i smješimo iz srca;
– nesebično nekome pomažemo;
– se ponašamo ponizno;
– molimo se prije obroka;
– konzumiramo namirnice pune prane (vitalne energije) – prirodne žitarice, mahunarke, sjemenke, orahe, voće, povrće;
– spavamo od 21-22 sata do 3-4 sata ujutro (u drugo vrijeme živčani sustav se ne odmara koliko god da spavamo);
– Dobijemo seansu dobre masaže od harmonične osobe, ili se sami masiramo;
– Prolijevamo se hladnom vodom, a posebno u jutarnjim satima, te ako u to vrijeme stojimo bosi na zemli, dobivamo najsnažniji učinak;
– žrtvujemo svoje vrijeme, novac;
– vidimo sve kao Božansku volju.
Svatko ima svoje mišljenje, a većina ljudi vjeruje da su uvijek u pravu.
Do gubitka energije dovodi:
– depresija, nezadovoljstvo sudbinom, žaljenje za prošlošću i strah, odbijanje budućnosti;
– ljutnja i iznerviranost;
– postavljanje sebičnih ciljeva i potraga za njima;
– besciljno postojanje;
– uvrede;
– prejedanje;
– nekontrolirano lutanje uma, nesposobnost koncentracije;
– kad jedemo tijela mrtvih životinja, prženu ili staru hranu, hranu koju je kuhala osoba u momentu ljutnje ili druge negativnih emocija, kada koristimo mikrovalnu pećnicu; namirnice koje sadrže konzervanse, kemijske aditive, uzgojene u umjetnim uvjetima, pomoću kemijskih gnojiva;
– konzumiranje hrane bez prane (kava, crni čaj, bijeli šećer, bijelo brašno, meso, alkohol);
– kada jedemo u žurbi i pokretu;
– pušenje;
– kada vodimo isprazne razgovore, pogotovo ako u isto vrijeme nekoga kritiziramo, osuđujemo;
– nepravilno disanje, na primjer, prebrzo, preplitko ili preduboko;
– ako se nalazimo pod direktnim zrakama sunca, od 12 do 4 popodne, a posebno u pustinji;
– promiskuitetni spolni odnosi, seks bez želje, a osobito bez ljubavi prema partneru;
– prekomjerno spavanje, spavanje nakon 7 sati ujutro, nedostatak sna;
– stres uma i tijela;
– pohlepa i škrtost
Istočna filozofija se sastoji 50% od pranayame – teorije i prakse posebnih tehnika disanja koje omogućavaju osobi da bude uvijek puna životne snage (prane). Moderni prosvijetljeni učitelji joge govore da možemo dobiti pranu kroz:
Element zemlje: jesti prirodnu hranu, živjeti u prirodi, promatrati drveće, hodati bos po zemlji. Nedavno sam razgovarao s vrlo poznatim Ayurvedskim liječnikom. Tvrdio je da ako osoba počne živjeti u prirodi, daleko od velikih gradova, koji nas prisiljavaju da se vozimo podzemnom željeznicom i hodamo po pločniku, onda se kod takve osobe brzo obnavlja imunitet, i ona počinje živjeti zdrav život.
Element vode: piti vodu iz bunara ili potoka. Kupati se u rijeci ili moru. Izbjegavati kofeinska pića, alkohol i pjenušave napitke.
Element vatre: izlaganje suncu i konzumiranje hrane koja sadrži sunčevu svjetlost.
Element zraka: ovo je najvažniji element za sakupljanje prane, kroz udisanje čistog zraka, posebno u planinama, u šumi i na obali mora. Pušenje i boravak u mjestima prepunim ljudi oduzima pranu.
Element etera: kultiviranje pozitivnog razmišljanja, ljubaznosti, dobrog raspoloženja. A taj element se smatra osnovnim. Jer, čak i ako osoba živi u prirodi i zdravo se hrani, ali istovremeno je razdražena i ljuta, višak prane će ga brže uništiti. S druge strane, uravnotežena osoba, druželjubiva, neustrašiva, može prilično dugo živjeti u gradu, ako je prisiljena da živi tamo. Ali čak i takva osoba treba slijediti prehranu i redovito “bježati” u prirodu.
Izvor prane u gradovima su crkve, hramovi, samostani.
Crna boja upija svjetlost, bijela boja odražava svjetlost.
Na prvi pogled to je jednostavna istina koja je odavno svima poznata, ali ako bolje razmislimo, ima duboko filozofsko značenje. Svjetlo je u našim umovima povezano s nečim čistim, što donosi energiju, sreću i zdravlje.
Naprimjer, sunce – bez njega bi život na Zemlji nestao, ili bi se pretvorio u pakao. U mnogim duhovnim i vjerskim školama, svjetlost je jedan od glavnih atributa Boga: u Kabali, Islamu, nekim hinduističkim filozofskim tokovima. Ljudi koji su iskusili kliničku smrt, govore da je svijet pun ljubavi viša realnost.
Ostavimo sa strane filozofska raspravljanja i razmislimo, koga mi zovemo „Sunašce“? Osobu, od koje dolazi puno svjetla i dobrote, koja nije sebična po svojoj prirodi. Nitko i nikada ne zove suncem ili sunašcem pohlepnu, zavidnu i sebičnu osobu. Prije bi se takva osoba opisala kao crna, mračna.
Po pitanju zdravlja kada pravi iscjelitelj vidi vaše suptilno tijelo, o pogođenim ili bolesnim organima kaže da imate crnu fleku, crni organ, što samo po sebi podrazumijeva da je taj organ pogođen bolešću.
Svi smo čuli o postojanju crnih rupa u svemiru. Naravno, o njima je još uvijek potrebno puno istraživati, ali jedna od karakteristika crne rupe je očigledna – to je neka vrsta energetske supstance koja sve samo apsorbira, te je nemoguće pobjeći nazad iz nje. Kao neka vrsta kancerogenog organa, stanice u tijelu Svemira.
Što su stanice raka? Medicinski studiji pokazuju da stanice raka ne dolaze izvana – to su vlastite stanice tijela, koje su do nekog trenutka služile organima tijela obavljajući vitalne funkcije. Ali u nekom trenutku, promijenile su svoje mišljenje i ponašanje, počele provoditi ideju odustajanja od službe organima, te su se počele aktivno razmnožavati, kršiti morfološke granice, postavljati svugdje svoje “uporišta” (metastaze) i jesti zdrave stanice.
Tumor jako raste i ima potrebu za kisikom. Disanje je zajednički proces, ali stanice raka djeluju po principu grube sebičnosti, zato one nemaju dovoljno kisika. Tada tumor prelazi na samostalan, primitivniji oblik disanja – fermentaciju. U tom slučaju, svaka stanica može “fermentirati” i disati samostalno, odvojeno od ostalog organizma. Sve to završava tako da rak uništava tijelo, i na kraju umire zajedno sa njim. Ali na početku su stanice raka bile vrlo uspješne – rasle su i množile se puno brže i bolje od zdravih stanica.
Sebičnost ili egoizam i neovisnost su uglavnom put “u nigdje”. Filozofija “Ne zanimaju me druge stanice”, “Ja sam ono što jesam”, “Cijeli svijet me mora služiti i pružiti zadovoljstvo” je filozofija kancerogenih stanica. Dakle, svaki trenutak imamo izbor – svijetliti u svemiru, donositi svojim životom sreću i zadovoljstvo drugima, smijati se, brinuti se za druge i nesebično služiti, žrtvovati se, kontrolirati svoje niže impulse, vidjeti učitelja u svakoj osobi, u svakoj situaciji vidjeti božansku providnost, koja je stvorila tu određenu situaciju da bi nas nečemu naučila.
Ili vrijeđati se, žaliti, zavidjeti, ići po svijetu s mračnim izrazom lica, zaroniti u svoje probleme, u zarađivanje novca koji ćemo potrošiti na zadovoljavanje svojih osjetila, pokazivati agresiju. U tom slučaju, bez obzira na to koliko novca osoba ima, biti će nesretna i tmurna. I svaki dan će imati sve manje i manje energije. I kako bi odnekuda dobila tu energiju, trebati će koristiti umjetne stimulanse: kavu, cigarete, alkohol, noćne klubove, obračune s drugima ljudima.
Sve to prvo uzdiže, ali na kraju dovodi do potpunog uništavanja. Jednostavnim pitanjem samima sebi: „Svijetlim li ja svemiru ili apsorbiram svjetlo?“, može brzo promijeniti tijek naših misli te naravno i djelovanja, i brzo pretvoriti naš život u lijep obilan sjaj, pun ljubavi pa se pitanje „gdje da dobijemo energiju?“- više ne pojavljuje.
Iz knjige Rami Blekta “Deset koraka do sreće”
Preuzeto sa : Indigo svijet.hr