ODGOVORNOST I LJUBAV

Ljudi su svjesni da do promjena mora doći, moramo se mijenjati i naučiti raditi zajedno kako bismo riješili sve veće izazove. Odgovor ne leži u tehnologiji, ipak smo svjesni da je potrebna puno dublja promjena, ona suštinska, koja će odagnati bol i tugu u srcima, koja će pomoći da prestanu neprekidne podjele i u konačnici donijeti tako prijeko potreban osjećaj mira u svijetu.

Živeći u svijetu koji negira većinu zakona prirode i svemira, pritisak društvenog sna o napretku postaje nepodnošljiv. Iako bi po tehnološkim mjerilima trebali biti bolji ljudi, s više prihoda i postignuća, činjenica je da smo daleko od toga. Što više imamo, to više gubimo…. jer i ako smo postigli neki značajniji napredak, on je isključivo materijalan i uključuje mnoge žrtve, kako osobne tako i ostale. I dok neumoljivo trčimo naprijed, umorni i prazni tražeći odgovore u budućnosti, zanemarujemo one suštinske drevne mudrosti iz prošlosti koji nam itekako mogu pomoći u boljitku našeg življenja i kolektivne evolucije svijesti.

Kanyini načela – odgovorna povezanost s cijelom životnom obitelji

Promjene u našim srcima i svijesti mogu potaknuti brojne drevne mudrosti starih naroda koji po istim principima žive u harmoniji sami sa sobom i svijetom već tisućljećima. Jedna od mudrosti umijeća življenja je i Kanyini – aboridžinska mudrost bezuvjetne ljubavi s odgovornošću, život dubokog osjećaja povezanosti s cijelom “životnom obitelji”.

“Kanyini se najbolje izražava kao kombinacija dviju riječi “Odgovornost” i “Bezuvjetna ljubav”, ali zapravo se radi o odnosu; to je ogromna brižnost bez ograničenja – nema vremenskog okvira, vječna je.” – govorio je sada već pokojni Bob Randall, nekada jedan od starješina Yankunytjatjara naroda i skrbnik Uluru monolita. Bob je najviše poznat kao koproducent i narator dokumentarnog filma “Kanyini”, koji je više puta proglašavan najboljim dokumentarnim filmom u kojem objašnjava Kanyini načela brige za okoliš i brige ljudi jedni druge uz bezuvjetnu ljubav i odgovornost. Njegov je životni poriv bio da ljudi shvate i prihvate ove principe kako bi mogli živjeti u jedinstvu i skladu jedni s drugima kao i svim ostalim. “Naša duhovnost je jedinstvo i povezanost sa svime što živi i diše, čak i sa svime što ne živi ili ne diše. Aboridžinska duhovnost je osjećaj jedinstva, pripadnosti, povezanosti s dubokim najdubljim osjećajima, sve drugo je sekundarno.”, kaže Mudrooroo, aboridžinski pisac.

Kanyini se temelji na četiri načela i poučava o bezuvjetnoj ljubavi. Smatra se da su svi odgovorni jedni za druge, to je princip povezanosti koji uči da se trebamo odmaknuti od sebe i okrenuti prema zajednici. Potrebno je ograničiti način života pod pojmom “moje” i razviti snažan osjećaj pojma “naše”. U tom smislu, aboridžinske starješine prenose znanje i učenje o dvjema energetskim linijama za koje vjeruju da postoje u svemiru. Jedna je energetska svjesnost o životu, a druga je kombinacija duhovne i fizičke svjesnosti. Ove su linije prikazane kao dvije zmije koje idu u suprotnim smjerovima, a kako se povezuju, postaju jače pa pomažu jedna drugoj do sljedeće razine. Gledajući sliku od donjeg dijela ka gornjem, načela su prikazana kao četiri točke u kojima se spajaju svemirske linije:

Ngura – označava osjećaj pripadnosti domu i zemlji.

Walytja – predstavlja obitelj koja se povezuje sa životom.

Kurunpa – predstavlja ljubav, duh ili dušu.

Tjukurpa – označava vjerovanje o stvaranju i pravi način življenja.

Kada promatramo način na koji su ljudi razvili naše moderno društvo, možemo vidjeti koliko smo se daleko odmakli od tih načela. Primjerice Ngura – mnogi više ne osjećaju kao da pripadaju prirodnom svijetu, a izgubili su i povezanost s domom, ne osjećaju se kao da ikamo pripadaju. Upravo zato mnogi boluju od depresije, jedne od suvremenih mentalnih bolesti koja je u stalnom porastu. Aboridžini objašnjavaju kako ta bolest u njihovoj prošlosti nije bila poznata te smatraju da korijeni te bolesti proizlaze iz poremećaja “našeg” i odskakanja iz “životne obitelji”. Aboridžinska duhovnost vidi međusobnu povezanost elemenata Zemlje i svemira, živog i neživog, pri čemu su ljudi, biljke i životinje, zemljišta i nebeska tijela međusobno povezani. Walytja nas podsjeća da ćemo, ako izgubimo osjećaj srodnosti s životom, izgubiti osjećaj povezanosti i više nećemo primati duhovnu hranu izravno iz zemlje. Ili kako kaže Bob Randall: “Za oporavak našeg blagostanja moramo paziti na sve četiri dimenzije našeg bića – um, tijelo, duh i zemlju”. Upravo ta duhovna hrana, Kurunpa, pruža unutarnji mir i održivost za cijelo naše jastvo. Kurunpa se odnosi na psihu, duh i dušu, to je naša duhovnost, naša prava duhovna priroda. Kroz našu duhovnu povezanost sa životom i jedni s drugima možemo učiti iz žive mudrosti prirode koja nas može voditi kroz najmračnije vrijeme. Kada doživljavamo život kao obitelj, bez obzira na to živimo li u prirodi ili u gradu, u naša srce podupire duboka i bezuvjetna ljubav koja je uvijek ovdje za nas. Ako se samo materijalno povezujemo sa životom, bez ikakvog duhovnog povezivanja s domom, zemljom i drugim živim bićima, blokirani smo od primanja ove ljubavi. Naša srca trebaju ovu nutarnju hranu, ona nam pruža osjećaj povezanosti i jedinstva. Bez toga se osjećamo izgubljeno, usamljeno i bez osjećaja svetog cilja.

Cjelovitost života

Prepoznavajući sve aspekte života kao oblike veće duhovnosti koja nas sve povezuje, mi mijenjamo način na koji se povezujemo s prirodnim svijetom čime vraćamo naš osjećaj cjelovitosti. Za mnoge je ljude priroda samo izvor hrane i materijala za stvari koje treba napraviti, posjedovati i konzumirati. No u tom konceptu nema osjećaja za svetost i nema zahvalnosti za žrtve koje podnose drugi oblici života iz prirode, poput životinja, biljaka, drveća i insekata. Kada osjećamo zahvalnost i duboku brižnost za sve žive pojave više nećemo samo konzumirati odnose. Umjesto toga, poštivat ćemo odnose u punini njihove vrijednosti tako što ćemo duboko cijeniti duh života koji se također nalazi u svakom prirodnom obliku života. Ovom ćemo zahvalnošću iscijeliti vlastitu prazninu i vratiti svoju unutarnju cjelovitost.

Ljepota Kanyini načela nas podsjeća da ne postoji ništa što bismo trebali učiniti ili posebno dokazati kako bismo prihvatili ovu bezuvjetnu ljubav. Svaki dan je još jedna prilika da vratimo i cijenimo našu povezanost s cjelovitosti života. Ova ljubav ne nestaje kada izgubimo svoj put, ona bezuvjetno obuhvaća sve i svakoga. Aboridžini poučavaju da ovo dublje razumijevanje psihe, duha i duše dolazi iz Tjukurpe. učenja da je kreacija neprekidan proces u višedimenzionalnom svemiru utemeljenom na svetim načelima prema kojima ostajemo povezani kroz svo vrijeme i prostor dok mijenjamo oblik. Tjukurrpa se odnosi na nevidljivi svijet iza onoga što vidimo i poznajemo. Iz toga dolazi razumijevanje pravog načina življenja u skladu s ovim univerzalnim zakonima i načelima.

U našem suvremenom društvu, pojam “svetih zakona” i pravog načina života se ne poučava i ne prenosi se na potomstvo. U skladu s tim, mnogi ljudi ne znaju što to znači i kako živjeti život prema temeljnim univerzalnim načelima. Posljedice takvog načina života pokazuju da bez obzira vjerujemo li u Tjukurpu, odnosno univerzalne zakone svemira, ili ne, učinci naših djela utječu na mrežu života i naš vlastiti osjećaj sreće i svrhe. Kada postanemo svjesni tih univerzalnih načela naučit ćemo kako povratiti ravnotežu te kako izliječiti i vratiti osjećaj unutarnje vrijednosti i zajedništva sa životom u cjelini. Univerzalna načela ćemo usvojiti kada ćemo početi živjeti zajedno s prirodom, dopuštajući srcu da rukovodi našim znanjem. Ta načela nisu stvorena od strane bilo koga, oni nisu mentalni konstrukt, već postojeći univerzalni zakoni koji će se uvidjeti u bliskom odnosu s cjelovitosti života.

Živjeti u uskoj vezi s cjelovitosti života počinje jednostavno, obraćajući pažnju na svoje jastvo, na svoje osjećaje, misli, snove, želje, tihi unutarnji glas, duhovnu prisutnost unutar samih sebe i oko sebe. Potrebno je da postanemo svjesni da smo mi “sve” i da je drevna mudrost duboko usađena u nama pa ćemo na taj način vratiti svoju životnu cjelovitost i percepciju jedinstva sa svim životom.

Povezivanje sa samim sobom i prihvaćanje drevne mudrosti donijet će toliko potreban osjećaj prihvaćanja i ljubavi, koji je neophodan za smislen opstanak čovječanstva. Rješenja već postoje, odavno, i nalaze se u nama. Lijekovi za dušu će se aktivirati kada se ponovno povežemo s prirodom i cjelovitosti života, kada osjetimo da je sve i da smo svi povezani u jednoj životnoj obitelji.

Autor : Ratko Martinović

Izvor: Dnevno.hr