6. POTICAJ JE ZBIVANJE U ATMANU SÁMOM

    - gaunascet na atmasabdat -

 

            Sobzirom da je upotrebljena rijec „atman“ – „atmasabdat“, „spoznaja – iksate“ ili projekcija spomenuta u prethodnoj izreci mora biti funkcija atmana. Vatra ili voda je proizvod, ucinak Volje. Rijec „projekcija“ i „ocitovanje“ ne mogu se tumaciti u sekundarnom ili figurativnom smislu – gaunah. Jedino se atmana indicira kao Primarni Entitet u objavi – sruti, odnosno Vedama. Poticaj ili odluka zbivanje je uatmanu sámom, i ni u kakvom drugom entitetu. Cjelokupni spoznatljivi svemir samo je bitak – sat ili bivstvovanje. Ma koji oblik poprimio u procesu vremena i u parametrima prostora, sve je to u zbilji jedino bitak, drugim rijecima, atman! To je pouka Veda.

            Nista nije inertno, neaktivno – jada. Zato povremeno nalazimo da se rijec atman koristi cak i za oznacavanje primordijalne materije – pradhana ili mulaprakrti. Primordijalna materija je instrument koji ispunjava volju suverene Svijesti – purusa, Nadsebstva. Buduci da njome upravlja Vrhovno Sebstvo, koje jeste uzrok, primordijalnoj materiji – pradhana ili prakrti se takodjer pripisuje svijest.

            Pojedinac – jivi, u uvjerenju da je odvojen od cjeline, od sveobuhvatnosti, podlozan je zelji i ocajanju, ljubavi i mrznji, zalosti i radosti. Privucen je svjetom imena i oblika. Takvu osobu opisuje se kao okovanu – baddha. Prema tome, postoji hitna potreba za oslobodjenjem. A da bi se oslobodila, osoba se mora odreci ovisnosti o i vezanosti za kreaciju – prakrti. Slijepce ne mogu spasavati slijepci. Ocajnima ne mogu pomoci ocajni. Kako bi osoba koja je i sama ocajna i bespomocna, mogla ublaziti siromastvo, patnju i bol drugih? Siromasni moraju pristupiti imucnima, bogatima. Slijepci moraju potraziti vodstvo osobe koja vidi. Onaj tko je okovan i zaslijepljen dualnostima stvorenog svijeta mora uzeti utociste u neiscrpnoj tiznici suosjecanja, moci i mudrosti, odnosno u bozanskom atmanu. Jedino tako se covjek moze osloboditi jada patnje, postici bogatstvo blazenstva – ananda i dosegnuti cilj ljudskog postojanja.

            To se dovrsenje dostize, atmicka svijest se osvaja putem milosti brahmana. Gdje valja trazitiatmana? Gdje atman prebiva? Kako spoznati atmana? I stovanje prividno nesvjesnih stvari kao ocitovanja suverene Svijesti ili atmana pomaze u tom procesu. Nacelo atmana mogu istinski pojmiti jedino trazitelji koji su utemeljeni u brahmanu bez oblika i svojstava. No, cak i saguna utjelovljenje ima atmicku zbilju u punoj mjeri. Postoje brojni primjeri koji ilustruju tu istinu. Znanje o brahmanu – brahmavidya, drugi je naziv za razumijevanje i iskustvi atmana kao brahmana, pojedinacnoga kao sveopcega.

            Svatko ima pravo na znanje o brahmanu – brahmavidya. I svatko u potrazi za tim prolazi cetiri stupnja, svakodnevno u svom zivotu. Prema Vedama to su budno stanje, stanje sna, stanje dubokog spavanja i stanje oslobodjenosti – turiya. Oznacava ich se kao stupnjeve ili cak korake. Na  prvom stupnju covjek je budan za objektivni svijet i usmjeren prema van. Oci motre objekte u svemiru, osoba cuje zvukove; osjetila mirisu, kusaju i dodiruju. Zivot se zivi u potpunosti u kontaktu s drustvom. Devetnaest sredstava za kontakt su pet osjetilnih organa percepcije, pet organa djelovanja, pet zivotnih dahova, prana; te slijedeca cetiri unutrasnja instrumenta – antahkarana:

            1. um – manas,

            2. sposobnost razlucivanja – buddhi,

            3. skladiste sjecanja, svijest – citta,

            4. ego – ahankara,

 

Tokom budnog stanja tih devetnaest sredstava kontakta i utjecaja daju covjeku iskustvo zalosti i radosti, dobitka i gubitka, uspjeha i neuspjeha u grubim oblicima. Buduci da se covjek na tom stupnju poistovjecuje s kompleksom grubog tijela, i iskustva su takodjer gruba.

            Podrucje sna je drugacije. Ondje je sebstvo okrenuto unutra. Reakcije, odjeci i iskustva su u potpunosti sadrzani u pojedincu. Oni ne pripadaju podrucju izvan osobe. U prostoriji moze spavati deset osoba, no svaka od njih sanja vlastiti san. Iskustvo sna jedne osobe nema nikakve veze s iskustvom sna bilo koga drugog. Svakoga uznemirava ili ushicuje jedino vlastiti san. Svakoga uznemirava ili ushicuje jedino vlastiti san. Sanjac nije pod utjecajem vanjskih okolnosti. Zapravo, vanjski svijet je onkraj svijesti. Tokom stanja sna pojedinac stvara svijet iz vlastitog uma i boravi u tom iskustvu. Iako su objekti koje percipira imaginarni, osjecaji i emocije poput radosti i tuge, ljubavi i straha, jednako su stvarni kao i u budnom stanju. Devetnaest instrumenata kontakta i utjecaja prisutni su cak i tokom sna. Ne djeluju materijalno ili fizicki, nego djeluju samo putem uma, jer um ima sjaj koji proizvodi slike. Zato ga se oznacava kao taijasa, prozeta svjetloscu (sto dolazi od tejas, duhovni sjaj). Tejas pojedincu omogucuje da formira i izradi svaki oblik, zvuk, okus itd. Koji tajas odluci. Stanje sna drugi je korak ili stupanj u procesu kojim sebstvo stjece svijest o sebi.

            Zatim slijedi duboki san – susupti. Taj je stupanj slobodan cak i od snova. Covjek je udubljen u neuznemirenom spavanju. Osoba nije svjesna svojih udova, niti zvukova, mirisa, oblika, ukusa i osjetila dodira. Sva aktivnost supsumirana je umom i latentna u umu. Svo iskustvo apsorbirano je u vise razine svijesti – prajnana. Nema osjecaja bilo odvojenosti ili identiteta, pojedinacnoga i sveopcega, dijela i cjeline. Nema onoga tko dozivljava iskustvo i nema iskustva. Postoji samo atman, s kojim se pojedinac privremeno stopio.

            Potom die cetvrti korak, turiya. Tu pojedinca – vyakti vise nema. Dosegnuta je temeljna istina zivota i kreacije – sveprozimajuci, sveobuhvatni atman, mir i moc jednog jedinog armickog carstva. Oni koji su dosli na taj stupanj vise ne brinu za pojedinacno sebstvo. Ne moze se reci da ti ljudi imaju znanje niti da ga nemaju, jer su vjecno stopljeni s najvisim blazenstvom.

            Atman s kojim su se stopili oku je nevidljiv. Ne moze ga se uhvatiti ili drzati u ruci. Covjek moze jedino znati da atman postoji i da jest Dobrota i nista drugo. Svi poticaji koji covjeka privlace svijetu objekata moraju biti unisteni prije nego sto se moze ukorijeniti vjera u atmana.

            Cetiri koraka atmicke svijesti vrlo su srodni cetirima koracima u izgovaranju pranave – om. A.U.M. i konacna mantra istovjetni su s budnim stanjem, stanjem sna, stanjem dubokog spavanja bez snova i stanjem stapanja, koja su upravo opisana. Atman je ocit u umu; u stanju dubokog sna atman pociva u srcu; u cetvrtom stanju je u potpunosti od sebe.

            Da sazmemo, moze se ustvrditi da u svim stadijima svakodnevnog zivota, u svim uvjetima i okolnostima, i u svim aktivnostima i iskustvima, atman postoji u svim bicima. Sve je atman, atman je sve – svemir se ocituje kao Jedno od Jednoga. To otkriva ova sútra. Bez svijesti o tom jedinstvu, ne moze biti ni radosti ni mira. Bez radosti i mira, istina je prazan koncept. Stoga covjek treba spoznati da je svemir punina, púrna. Svemir nije praznina ili vakuum, Svemir je sám atman.