PITANJA I ODGOVORI

( Sudha Aditya – Madras )

 

 3. SATVICNA HRANA I POST

 

SAI: Da li znas koliko je za jednog sljedbenika duhovnog puta bitno kakvu hranu uzima? Ponajprije, postoje tri tipa hrane – radjasticna, tamasicna i satvicna. *

            Radjasicna hrana je ona koja je preljuta, prezacinjena i premasna. Ona pojacava radjasicnu prirodu ljudi i stvara osobine kao sto su ljutnja, ponos, tastina, egoizam, drskost, itd.

            Tamasicna hrana je ona koja je stara, bezukusna, preslana, prekisela, pregorka i dva puta kuhana. Ona pospjesuje tamasicna svojstva kao sto su spavanje, tromost, lijenost, te niza svojstva poput zelja, zudnje, itd.

            S druge strane, satvicna hrana je uravnotezena i umjerena, nije ni preljuta ni prezcinjena, nije radjasicna niti je tamasicna. U zelucu je lagana, ne uzrokuje probavne smetnje i omogucava urednu stolicu. Ona ne utice stetno na um. Naprotiv, potice stanje mira i smirenosti koje je neophodno za meditaciju (dhyána) i duhovnu praksu (sádhana).

            Radjasicna i tamasicna hrana sadrze odredjene nepozeljne i stetne kemikalije koje ulaze u tijelo i mijesaju se s krvotokom. S vremenom uticu na mozak i um, te oni gube svoju cistocu i jasnocu. Stoga bi svaki duhovni trazitelj (sádhaka) trebao biti vrlo odredjen glede tipa hrane koju jede. Satvicna hrana ne sadrzi nikakve opasne kemikalije i idealna je za jelo.

 

*

(Neka hrana se moze kvalificirati na slijedeci nacin:

Radjasicna – riba, jaja, meso, cili, sve ukiseljeno, senf, sve kiselo i ljuto, caj, kafa, bijeli secer, mrkva, bijela repa, zacini.

Tamasicna – govedina, svinjetina, vino, luk, cesnjak, duhan, trula, ustajala i necista hrana, opijati, alkohol i sve droge.

Satvicna – mlijeko i mlujecni proizvodi, slatko voce, povrce, suseno voce, orasasto voce, zitarice, nerafinirani secer, djumbir, med.)

 

SUDHA: Da, Baba. Razumijem da je kvaliteta hrane vrlo vazna.

 

SAI: Prvo je kvalitet, tada dolazi kolicina. Nije dovoljno samo jesti hranu dobrog kvaliteta. Preobilje dobrih stvari takodjer postaje lose, a ni premalo ne valja. Previse jesti je radjasicno, a jesti premalo je tamasicno. Jesti pravilnu kolicinu je satvicno. Zato treba nauciti jesti umjereno. Glavni problemi i mane citavog covjecanstva su sto su ljudi skloni jesti previse hrane, u prevelikim kolicinama. Mnoge bolesti tijela uzrokovane su uzimanjem prevelike kolicine hrane. Tijelo trazi samo odredjene kolicine kalorija za potrosak energije. Sve iznad zahtjevanih kolicina se eliminira. Zasto bi covjek nepotrebno natrpavao tijelo nepozeljnom hranom i izazivao bolest? Dovoljno je uzimati upravo potrebnu kolicinu hrane da bi se tijelo odrzavalo zdravim i u dobroj kondiciji. Treba jesti da bi se zivjelo, a ne zivjeti da bi se jelo. Bolje je uzeti upravo onu kolicinu hrane koja smjesta utazuje glad. Idealno je da zeludac bude tricetvrt pun; pola sa cvrstom hranom, cetvrtinu sa tekucom i cetvrtinu sa zrakom. Takva navika uzimanja hrane nece voditi u probleme.

 

SUDHA: Znaci da je vrlo vazno ograniciti broj obroka?

 

SAI: Svakako, da. Kvalitet i kolicina su dva kriterija. Tada dolazi broj obroka. Vecina ljudi ima po tri obroka, neki imaju cetiri ili cak pet obroka dnevno. To nikako nije dobro jer stvara nepotrebni teret u zelucu. Zamisli stroj u nekoj tvornici. Ako radi bez prestanka, nece li se poceti kvariti, i prije ili kasnije potpuno ce se pokvariti. Isti je slucaj i sa zelucem. Zeludac je poput stroja koji je odgovoran za ispravan rad probavnog sistema. To je glavni probavni organ. Ako ga prisilimo da radi bez prestanka osamnaest ili dvadeset sati, biti ce osudjen da se pokvari.

Manipúra cakra smjestena je u podrucju zeluca, iza pupka. To je mjesto u kojem se energija stvara, pohranjuje i raspodjeljuje. Ukoliko ta cakra najbolje ne radi, poremetit ce se sklad u cijelom organizmu. Stoga je takodjer vazno da jedete pravilnu kolicinu i u pravo vrijeme.

            Vec sam ranije spomenuo da su oni koji jedu tri puta dnevno bolesni (rogin), oni koji jedu dva puta su osobe podlozne osjetilima (bhogin); oni koji jedu jednom dnevno su oni koji vladaju umom i osjetilima (yogin). Zeludac ne smije biti pretrpan, niti prezaposlen. Ako ne mozete jesti samo jednom dnevno, barem pokusajte razviti naviku da ne jedete vise od dva puta. Ova navika ce proizvesti izvanredne promjene u vasem probavnom sistemu i konstituciji. Ako izaberete samo satvicnu hranu, razvit cete dobre i prave vibracije za meditaciju i duhovnu praksu.

 

SUDHA: Kada govorimo o satvickoj hrani, odnosi li se to na samo fizicku organsku hranu koju jedemo?

 

SAI: Ne, postoje i druge stvari jer postoje i drugi organi u nasem tijelu. Osim usta postoje oci, usi i ruke.

            Iz usta proizlazi troje – okus, govor i cud. Jezik uziva u kusanju ukusne hrane. On takodjer uziva i u govoru. Ponekad je zaveden pa nekontrolisano izgovara neistine, klevetanja, ogovaranja i kritike. Ponekad se jezik ljutito mice i koprca u gnjevu. Sve to uzrokuje nepovoljne vibracije u tijelu i umu. To djeluje na mentalno i fizicko zdravlje. Nema ugode ni mira. Stoga je vrlo vazno kontrolisati tri T (taste, talk, temper) okus, govor i cud. Jezik treba vjezbati i disciplinirati ga da jede samo satvicnu hranu, govori samo istinu i da izbjegava gnjev.

            Oci su prozori uma. Bas kao sto kod kuce zatvarate prozore da ne bi usla prasina, dim, kisa ili snazan vjetar, tako bi vase oci trebale ostati zatvorene za nepozeljno. Gledajte samo dobro, ne gledajte zlo. Iduci kroz zivot dopustajte svojim ocima da se zadrze samo na dobrom i ugodnom i ignorirajte lose i neugodno. Izbjegavajte sve bezvrjedne filmove i vulgarne price. Dozvolite svojim ocima da upiju samo ono sto je dobro i sto je satvicno.

            Usi su vrata uma. Ne drzite li vrata zatvorenim pred nepozeljnim posjetiteljima i lopovima? Isto tako usi bi trebalo izolirati od nepozeljnih posjetilaca: ogovaranja, skandala, licemjerstva i neistine. Oni su poput lopova koji napadaju privatnost vaseg doma i kradu vas mir. Stoga nemojte dopustiti svojim usima da slusaju raskalasen i nepozeljan govor. Slusajte samo dobro.

            Slijede ruke. One su najvaznije od organa akcije. Ruke bi trebalo koristiti samo da rade dobro – izvrsavajuci duznosti predano i disciplinirano, pomazuci potrebitima, sluzeci siromasnima i onima u oskudici, te trudeci se za opste dobro drustva. Nikada nemojte uperiti prst u nekoga kritizirajuci druge. Zapamtite, kada uperite prst u nekoga, tri prsta su uperena u vas. Koristite ruke iskljucivo kao sredstvo sluzenja. Sluzenje covjecanstvu je sluzenje Bogu.

            Stoga, govorite dobro, gledajte dobro, slusajte dobro, cinite dobro i budite dobri – to je put do Boga. Na taj ce nacin vas um biti prociscen i ociscen, sto ce vam pomoci da spoznate Boga.

 

SUDHA: Baba, reci mi nesto o postu. Da li je stvarno potreban?

 

SAI: Kao prvo, treba ti biti vrlo jasno sta je stvarno znacenje posta. Sta cinite kad postite? Apstinirate ili izbjegavate hranu. Ali jezik nije jedini organ u tijelu. Postoje i drugi organi, poput ociju i usiju. Ne gledati nista radjasticno i tamasicno, ne slusati radjasicne i tamasicne razgovore, nije li i to nacin posta? Postiti ne znaci iskljucivo izgladnjivati tijelo. Post je apstinencija. To znaci apstinirati od nesatvicne hrane bilo koje vrste, bilo da je to hrana koju uzimamo kroz usta, oci ili usi. Stvarno znacenje posta je kontrolirati sva osjetila i uvjeriti se da ona apstiniraju i klone se zlih i nepozeljnih stvari. To ne znaci propustiti obroke ili ne jesti rizu, kao sto neki ljudi misle.

            Samskrtska rijec za post je upavása. Ali ta rijec ima puno dublje znacenje. „Upa“ znaci pored ili blizu, a „vása“ znaci zivjeti ili prebivati. Tako rijec upavása znaci zivjeti pored ili prebivati blizu. Koga? Boga, naravno. Um bi trebao biti postojano fiksiran na Boga u svakom trenutku budjenja, uzimanja hrane, rada i kretanja, te bi trebao vapiti: „Bog, Bog, Bog!“ To je pravi post. Post je stalno iskustvo prisustva Boga i razvijanje intimnog odnosa s Njim. To je pravo znacenje rijeci post (upavása), a ne propustanje obroka i izgladnjivanje zeluca. Ljudi kazu „Danas je mladi mjesec pa necu jesti,“ ili „Danas je pun mjesec pa cu jesti tek kad ugledam mjesec.“ Itd. oni se suzdrzavaju od hrane, ali njihovi umovi nisu usredotoceni na Boga. Njihove misli i umove zaokupljaju sve vrste drugih stvari. To nije post u pravom smislu te rijeci. Koja je vrsta apstinencije ako um luta svuda osim prema Bogu?

            Ako doista iskreno zelite postiti, tada trebate kontrolisati osjetila, disciplinirati um i usmjeriti ga na Boga. Suzdrzite se od nepotrebnih zelja, kontrolirajte vase potrebe i drzite na uzdi svoja osjetila.osjetila su poput konja. Ukoliko ich cvrsto ne drzite na uzdi, ona ce lutati amo tamo. Postavite intelekt (buddhi) kao kocijasa (sárathi) i cvrsto drzite uzde postojanom rukom. Tada cete moci voditi osjetila ispravnim putem. Kada su jedanput osjetila pod kontrolom, zelje takodjer izblijede i um postaje poslusan i miran. To je um koji umire (die-mind) i postaje dijamant. Tada je tvoj put ka spoznaji Boga jasan. To je nacin kako bi trebalo gledati na post i provoditi ga.