10. JYOTI JE BRAHMAN, JER SE SPOMINJU STOPALA
- jyotiscaranábhidhánát –
Rijec jyoti, svjetlost, u upanisadama ne oznacava fizicku svjetlost materijalnog svijeta. Ali, ako se svjetlosti pripisuju materijalna ogranicenja poput stopala – carana, kako je moguce da se ukazuje na imanentni, sveprozimajuci entitet? Takve ogranicene odnosno kvalificirane pojave ne mogu postati objektom stovanja i meditacije. Ako se rijec jyoti razumije kao utjelovljena svjetlost koja ima neke prirodne karakteristike, ona ne moze oznacavati brahmana, sveopci Apsolut.
Purusa súktam, Himna u cast kosmicke Osobe, objavljuje:
Svekoliki svemir, sa svim svojim sastavnim elementima,
tek je cetvrtina Njegove velicanstvenosti.
Pádo´sya visvá bhútáni
Stoga je Ono onkraj granica, mjera i stupnjeva. Jyoti, bozanska svjetlost, osvjetljava Nebesa i onkraj njih, te raskriva cak i brahmana. Ono sto svojim sjajem otkriva doba koje je prethodilo nastanku zivih bica, te predjele onkraj najudaljenijeg i najviseg, „To“ oznacava rijec jyoti. Ono sja u tom najvrhovnijem od vrhovnih predjela – loka.
Zamijetite takodjer da ista bozanska svjetlost, jyoti, sja svugdje, u sva vremena, u svim bicima. Ono ukljucuje bivstvovanje – asti ili sat, iluminaciju-znanje – bháti ili cit, i radost-blazenstvo – priya ili ánanda. Sve vidljive stvari u svemiru imaju ono nevidljivo za svoj temelj. Sve stvari koje se krecu imaju ono nepokretno za svoj temelj. Isto tako je za svako zivo bice, stavise za sám svemir, temelj nevidljivi brahman, Nad-Istina. Parabrahman, Svesebstvo, jest to sto cini da svemir sja. Jyoti je primjereni naziv samo za tu svjetlost, a ne za ogranicenu, inferiornu, fizicku svjetlost. Jyoti nema ni pocetka ni kraja. Ono je paramajyoti, Vrhovna svjetlost, advaitajyoti, svjetlost bez drugoga, akhandajyoti, vjecna, neprestana svjetlost. Drugim rijecima, ono je sám parabrahman, jer se sve ovo objavljuje jedino u Tome i putem Toga. Jyoti koji se ovdje opisuje ne moze se tumaciti drugacije. Upanisade doista govore da brahman ima „stopala“, no time se ni na koji nacin ne ogranicava niti umanjuje velicajnost Toga.
Jyoti dakle oznacava brahmana. Kad se brahmana zamislja kao da ima cetiri „stopala“ odnosno cetvrtine, sve sto je projicirano iz brahmana obuhvaca tek jednu cetvrtinu. Upanisade obznanjuju da su ostale tri cetvrtine amrtam (besmrtno, neumanjivo, nepromjenljivo) u divi (bozansko svjetlo, nebesa).
Ono sto valja zapamtiti jest da se tu besmrtnu (amrta) svjetlost ne moze izjednaciti sa svakodnevnom svjetloscu. Za jyoti upanisada kaze da iluminira – dipyati. Taj se proces ne moze ograniciti i svesti na ucinak obicne svjetovne svjetlosti. Jyoti je utjelovljen u brahmanu; djeluje jedino u brahmanu i putem Toga. Brahman je imanentan u svemu, stoga jyoti objavljuje sve i sja u svemu.
Temelj, korijen, okrilje stalno vibrirajuceg, stalno pokretnog svemira jest brahman, ono stabilno, cvrsto, nepokretno, uvijek postojano jyoti. Kad i brahman pocne vibrirati, mijenjati se i kretati, dogadja se potpuno stapanje, potonuce – pralaya. Primjerice, kad se vlak krece, ako se krecu i tracnice na kojima vozi, kako ce zavrsiti putnici? Dok hodamo, cesta je nepomicna, tako mozemo sigurno hodati.
Svjetlost koja sja u pojedinacnome naziva se plamenom svjetiljke; svjetlost koja iluminira i objavljuje sve naziva se jyoti. Jyoti je svjetlost sto pali vatru koja prozima predjele, grije tijelo i prebiva u trbuhu, te sjaj u oku. Mjesec je osvjetljen suncem i tako svjetli. Sve ove aktivnosti potice i promice brahman, koji jest sáma svjetlost – jyoti. Jyoti je nacelo, fenomen iluminacije u svim aspektima.