Postoji lakši i teži način učenja neke lekcije i propuštena životna lekcija se ponavlja na alternativne načine. Lekcije postaju onoliko bolne i teške koliko je tvrda nečija glava, tako da ignorantnost garantira drastična iskustva. Posjedovanje svjesne volje da se istina sagleda što je prije moguće ubrzava i ublažava ovaj proces, eliminirajući često potrebu za neprijatnim iskustvima kada je um otvoreniji za suptilnije verzije lekcija.

 

Uopćeno govoreći, svrha životnih lekcija je da posluže kao katalizator za rast bića i uvećanje duševne snage.

 

U našem slučaju, to često zahtjeva iskustva ispunjena emocijama, jer emocije obezbjeđuju vrstu energije koja pojačava ili usporava ono što smo sposobni učiniti u zavisnosti od toga kako ih koristimo. Bez tog poticaja mi bismo se opirali da transcendiramo limite ili istražimo novo tlo, jer bi naša motivacija zavisila isključivo od starih načina bivanja i djelovanja. Efektivno korištenje emocija u iskustvu učenja povećava duševnu snagu i proširuje znanje i posle toga, kada se susretnemo sa sličnim iskustvima u budućnosti, kao motivacija nije potrebno ništa osim novo stečenog razumijevanja. Sa druge strane, emocije mogu usporiti napredak, ukoliko ograničavaju ono što vjerujete da možete učiniti.

 

Naučite odvojiti emocije koje vas ograničavaju od onih koje vas otvaraju ka novim mogućnostima. Vrijednost pozitivnih i negativnih emocija zavisi od toga što učinimo sa njima. Pozitivna emocionalna energija se može upotrijebiti direktno da bi se znanje stavilo u akciju.

 

Uloga negativnih emocija

 

Da bi bila od bilo kakve koristi, emocionalna energija se mora transformirati u pozitivnu poslije suočavanja sa istinom. Poslije konfrontacije sa šokantnom istinom osoba obično doživljava negativne emocije kao prvu slučajnu reakciju. U tim slučajevima negativne emocije služe kao alarm za buđenje koji grubo budi uspavani um. Ali pošto smo se probudili, nema potrebe da alarm i dalje zvoni.

 

Održavanje stanja negativnog emocionalnog šoka duže nego što je neophodno postaje izbor prije nego slučajna reakcija. To bi bilo kao držati sat na glavi tokom čitavog dana i neprekidno slušati njegovo otkucavanje. Zašto bi netko to činio? Možda žalbe zbog bola izazivaju simpatije kod drugih, možda patnja čini da se netko osjeća kao mučenik ili je to možda alarm ili možda, budući da ga sat budi ujutro, on treba nastaviti neprestano ga buditi svake sekunde tokom dana, zar ne? Na kraju, taj stav će ga izložiti stresu, učiniti ga umornim i gluhim.

 

Prepuštanje negativnim emocijama vodi do stagnacije i mentaliteta žrtve. One umjesto toga moraju biti transformirane u pozitivnu emocionalnu energiju iznova ujedinjenu sa istinom koja ih je prvobitno izazvala, tako da se kasnije mogu korisno upotrijebiti. Svjesno viđenje istine u kontekstu njenog božanskog smisla je put ka tome, kao izbor da se istina vidi i primjeni sa stavom ljubavi, skromnosti i lakoće.

 

Dok negativne emocije mogu motivirati na akciju, ta akcija je daleko od nepogrešive. Znanje kombinirano sa pozitivnim emocijama omogućuje čovjeku da postigne isto uz mnogo veću efikasnost, sigurnost, preciznost i vještinu.