Veliki učitelj iz Nazareta

 

„Svakomu tko želi pojmiti istinsku Ljubav velikog Učitelja, mora biti prvo jasna njegova zemaljska pojava, ako ne želi podleći izmišljenim fantazijama i opijati se mlakim, pobožnim snovima.“ B.Y.R. *

Usporedo sa svim špekulacijama o najvećem zemaljskom učitelju koje se šire od kada je on kao Jeshua (Isus) ostavio svoje zemaljsko tijelo, postojali su i postoje na Zemlji oni koji znaju istinu o njemu, u duhovnom i zemaljskom smislu.

A istina o svemu se očituje u skladu s univerzalnim vibracijskim zakonima onima i onda, koji i kada se s njom povežu, neovisno o tomu da li su je svjesno u tom obliku uopće tražili.

Dok su danas jedni još uvijek zadovoljni s crkvenim objašnjenjima, koja ne razumiju i ne mogu razumjeti, ali iz njih ipak crpe za život neophodnu vjeru, drugima se više sviđaju razne „new age“ ideje o tomu tko je bio Isus i kako je izgledao njegov zemaljski život, to jest tko bi prema njihovom osobnom ukusu trebao biti ovaj učitelj, da li bi trebao biti oženjen ili živjeti u celibatu, da li je stvarno umro na križu, kakve je tajne inicijacije trebao proći u Egiptu i kakvu poduku u Indiji, ako možda već nije stigao iniciran nekim svemirskim brodom na Zemlju…

Naravno tu su i oni koji najradije ignoriraju, ili potpuno negiraju njegovo zemaljsko postojanje prepoznajući u kršćanskom učenju samo univerzalnu priču koja se provlači kroz povijesne mitove i kultove, otkada ljudi tragaju za životnim smislom i otkada im starija ljudska braća u tomu nastoje pomoći, a neka druga bića odmoći…

Kako se inteligentnom i obrazovanom čovjeku od sredine 20. stoljeća moralo činiti javno kršćansko učenje najbolje se vidi iz Nietzsche-ovog „Antikrista“.

I razumljivo, svaki ozbiljan zapadni tragatelj za istinskom samospoznajom morao bi svoje ispunjenje potražiti drugdje, u čežnji za svjetlom se okrenuti prema Istoku, Vedama, budizmu…

No ipak, bez obzira na univerzalnost čovjekove biti i biti duhovnih učenja, čovjek Istoka i čovjek Zapada razlikuju se u svom psiho-fizičkom sastavu, tako da je za većinu zapadnjaka (osim ponekih koji imaju duševno nasljeđe povezano s istokom) istočni pristup u svom punom transformirajućem potencijalu neprimjenjiv i nespojiv sa zapadnim načinom života, pa većina pokušaja njegove primjene uglavnom vodi samozavaravanju.

 Pored toga što su prava učenja s Istoka zapadnjacima uglavnom ostajala nedostupna i bezuvjetno su zahtijevala direktni kontakt s učiteljem.

Ali to što je netko bliže ili dalje geografski od mjesta direktnog dodira duhovnih i zemaljskih snaga ne treba biti ni garancija ni prepreka unutarnjem razvoju.

A što je čovjek svjesniji vlastitih okolnosti i specifičnih datosti svoje situacije, to će se bolje znati povezati s blagom koje mu je zaista dostupno, umjesto da traga za onim što mu nije namijenjeno.

Već i sama činjenica da netko živi u određenoj kršćanskoj zemlji, bez obzira da li je ikada bio u direktnom kontaktu s bilo kojom religijskom zajednicom ili ne, povezuje ga s odgovarajućim, vrlo konkretnim zračenjima više nego je toga možda svjestan.

Bez obzira da li obraća pažnju na simboliku koja ga svakodnevno okružuje na vidljiv način, on sa svakim udahom udiše tu atmosferu i njegovo biće je kroz generacije do u krv impregnirano kršćanstvom, skupa sa svim njegovim istinama i lažima.

Stoga nikako nije nebitno raščistiti zablude po tom pitanju koje priječe puni individualni i sveukupni ljudski razvoj, od kojih su se mnoge provlačile čak i kroz ezoterijske i gnostičke škole koje su naglasak stavljale na unutarnje i kozmološko značenje Krista i Kristove svijesti ne povezujući ih, ili nedovoljno jasno s pojmom Isusa kao Učitelja.

I to je svakako moguće i bez vanjske pripadnosti bilo kakvom javnom ili tajnom bratstvu, organizaciji, ili školi.

Jedini kriterij je vlastita duševno-duhovna zrelost.

Koja znači i spremnost na odustajanje od mnogih dragih i svetih zabluda.

Istina o Isusu je za one koji mogu prihvatiti duhovnu istinu i činjenicu inkarnacije Velikog majstora lišenu egzotičnog šarenila brojnih priča o avatarima kakve su dolazile i dolaze do nas stoljećima s Istoka, kao i „mahatmi“, „uzašlih majstora“, galaktičke federacije… i sličnih fantazija koje se s neznatnom primjesom istine provlače na Zapadu od doba procvata teozofije, antropozofije i raznih okultnih društava, do najnovijih kanaliziranja iz svih zamislivih i nezamislivih dimenzija stvarnosti.

Ali istina je naravno uvijek istovremeno puno jednostavnija i daleko dublja i čudesnija od svih izmišljanja i zamišljanja.

Tako i kršćanstvo nakon svih krvavih tragova opstaje sa svojim iracionalnim mitom ipak do u 21. stoljeće, samim čudom.

Čudom Ljubavi, enormne i neodoljivo privlačne snage koja u takvom intenzitetu nikada prije ni poslije nije bila inkarnirana u jednom čovjeku, kao u onome koji je nekoć kao pripadnik židovskog naroda hodao starom Palestinom.

Misteriozno srce koje kuca i daje život kršćanstvu isto je božansko srce koje kuca i daje život svemu što živi.

----

A o tomu tko je Isus, kao i bilo koji drugi od malobrojnih duhovnih učitelja tog reda, najbolje mogu govoriti oni koji ga istinski poznaju na temelju realnog su-postojanja u duhovnom jedinstvu i to je jedino mjesto gdje ovakve odgovore treba tražiti.

„I ako se ne nazivaš imenom kojim se zovu sljedbenici njegova učenje, ili bolje rečeno učenja koje je stvoreno u njegovo ime, ipak ćeš mu pripadati kada shvatiš tko je on zaista bio – i tko jest…“

B.Y.R. *

----

*Više o Autoru slike i citata i svim njegovim djelima vidjeti na: http://www.val-znanje.com/index.php/tekstovi/metafizika/2874-svjetlo-unutarnjeg-istoka

Više o Učitelju iz Nazareta može se naći u nekoliko djela, a najviše u knjizi: „Das Buch der Liebe“; dok su detalji o nastanku slike opisani u knjizi: „Aus meiner Malerwerkstatt“.

 

Napisala: Eloratea

http://eloratea.blogspot.com/