Od samog trenutka stvaranja, da ne kazem i pre njega, Bice je Svesnost. Prvobitni grijeh, popularno zvan u zapadnim ucenjima predstavlja odvajanje od Poznavanja Sebe, tj. odvajanje od Jednog i usmerenje Paznje ka kreaciji. Usmeravanje Paznje ka kreaciji dovodi do "razdvajanja". Bice se prividno razdvaja od Onog Sto Jeste i onog sto posmatra. On gubi dodir sa samim sobom.
Svakodnevno covjek dozivljava periode spajanja i razdvajanja sa Samim Sobom. Naravno, ako zanemarim cinjenicu da razdvajanje kao dogadjaj uopce ne postoji. No, covjekova poistovjecena Svesnost, sve dok se upozna, to ne zna.
Drugim recima, um se poistovjecuje sa sadrzajem bili unutar ili izvan sebe. To poistovjecivanje sa sadrzajem unutar ili izvan sebe, na nacin da on gubi dodir sa Izvornim Sobom, zapadna ucenja nazivaju Prvi Grijeh.
Naziv je to talno pogresan. A jos je pogresnije ono sto se pod njim podrazumeva. Razna ucenja prvi grijeh poistovjecuju sa raznim tumacenjima, od upoznavanja sebe kao golog, do upoznavanja svoje seksualnosti, preko uticaja sotone.. itd.
No, to nema apsulutno nikakve veze sa onim sto je stvarno Prvi Grijeh.
Razdvajanje sebe na posmatraca, proces posmatranja i posmatrano jeste Prvi Grijeh. Sada bih mogao ici i dalje u tom smjeru, ali trenutno to mi nije cilj sa ovim tekstom.
Kao rijesenje za ponovno spajanje ljudi su izmislili puteve ka Sebi, Bogu, Miru... itd. Nije mi cilj kritikovati ni jedan od njih, jer svaki od njih tacno odgovara Svesti covjeka na odredjenoj razini. Iako to ponekad ne izgleda tako. Ali Svest odredjuje sadasnji trenutak po jasnim zakonima. "Kako gore, tako dole, sve u svrhu upoznavanja Jednog" - Trismegistos. Svako ko je makar i na trenutak Svesno dodirnuo Sebe, zna koliko je istine u ovoj izreci.
Moj fokus je na ljudima koji su duhovnosti, da se tako izrazim, ili jos bolje fokus mi je na ljudima koji su za sadhanu (duhovnu praksu) uzeli svakodnevni zivot kroz rad sa Svesnoscu. Na kraju nema razlike izmedju onih koji se fokusiraju na bozansko ili ti boga, i onih koji se fokusiraju na Sebe. Jer i jedno i drugo vidi tacno tako gdje treba. Razlika je u nacinu puta i imenovanju cilja. Sustinske razlike izmedju toga dvoga nema.
Svi koji rade na Svesnosti shvataju koliko je tesko ponekad odrzati povisenu Svesnost na neko duze vrijeme. Pa cak i nakon Budjenja, i upoznavanja Onog Sto neko Jeste, to ne umanjuje problem. Iako par dana nakon "ulaska" u poviseno stanje Svesnosti i upoznavanja svoje Prirode, ako niste ostali u njoj naravno, dolazi do spustanja. To spustanje je obicno lagano i daje mnogo uvida u nacin funkcjonisanja pojedinca, nacin funkcionisanja Univerzima. U tom stanju covjek dozivljava spontanu Budnost kojoj ne treba povod niti ona negdje pocinje niti se zavrsava. Misli su najcesce usporene ili ih nema, emocije su u skladu sa mislima i tijelom (emocija je odgovor tijela na misao). Covjeka prozima, mogao bih reci, svecano stanje svesnosti koja tece. Na svom putu ona nema granica. No, kada se pocne desavati "pad" u svakodnevnu svest s kojom funkcionisemo granice koje su dominantne pocnu prve da se pojavljuju i covjek pocinje da dozivljava bol suocavanja sa njima. Na jednoj strani je Svesnost koja On Jeste, sa druge strane je ogranicenost s kojom je um poistovjecen. Posto je snaga ogranicenja jos uvijek izrazito jaka, ono vuce dole nazad u razdvojenost, ali sjecanje i jos uvijek dijelomicno osjecanje onog Sto Jesmo ostaje. Bol se javlja usljed tog desavanja.
No, iako se "pad" desio, kao sto se i desilo Budjenje (s jedne strane to je Milost Zivot zbog toga kazem: desilo se), sjecanje na to stanje ostaje i postaje motivaciona sila koja vuce ka gore. Postaje levitacioni uticaj.
Svako ko je radio sa gravitacionim i levitacionim uticajima, shvatio je da postoji vise gravitacionih uticaja nego levitacionih. Gravitacioni utisci su svi oni koji nas vuku ka dole, od kojih nam je lose, koji dovode poistovjecivanju sa sadrzajem uma i okolinom. Levitacioni utisci su svi utisci koji nas "podizu" ka gore, tj. ka onom sto mi jesno, oni koji unutar nas izazivaju "pozitivna" osjecanja i emocije.
No, naposljetku kada se bura Budjenja smiri i dodjemo u neko stabilno stanje svakodnevne svesti, covjek ima mnogo vise motivacione snage a samim tim otkriva nove levitacione uticaje koji s vremena ne vrijeme sjecanje na ono sto On Jeste pretvaraju u stvari dogadjaj, tj. on na momente ulazi u stanje povisene svesnosti i u tim trenutcima on je Oslobodjen. No, kako tantricka ucenja kazu: Ili si probudjen ili nisi. Njegova karakteristika je i dalje uspavanost.
No, ta uspavanost vise nije istog kvaliteta kao sto je bila pre Budjenja. Ona je daleko laksa za probijanje. Iako je sjecanje na Iskustvo samo sjecanje i nista vise, ono pomaze prosirenju svesnosti i paznje jer nam sa jedne strane govori da um i njegovo poistovjecivanje nismo mi. Vec smo mi sama Svesnost. S tim sjecanjem on si potpomaze da ga svakodnevni uticaji sve manje vezu. I njegov hod ka konacnoj spoznaji je sve sigurniji. Iako se nerijetko desava da ljudi nakon Budjenja zavrse sa bilo kakvim radom na sebi. Neki pomisle da su dosli do kraja i tu se zaustave. No, nema bojazni, kad tad se proces budjenja nastavlja dalje. Jednom probudjenja svest ne staje dok ne dodje do kraja. Samo je pitanje vremena kada ce se to desiti. U daljnjem procesu razbudjivanja covjek koristi razne metode. Nebitno je sada koje, no iako mnogi zavrse u nekom metodu, dosta njih krece direktno ka onom sto je osjetio i dozivio da Jeste.
Neki koriste stalno prisjecanje da oni nisu tijelo, misao ni emocija, vec ono u cemu se desava i misao i emocija i djelo. Neki drugi koriste metod koji ih je doveo do Budjenja. Neki uzimaju pracenje nekog pitanja, tipa: Ko sam Ja? Sto je Zivot? Sto to Ja Jesam?
Neki drugi koriste stalno ispitivanje "stvarnosti" koju dozivljavaju.
No, postoji jos jedan nacin.
A on je pracenje same Svesnosti. Malo ga je teze opisati, ali ga je lako pratiti. On se sa stoji u obrtanju procesa poistovjecivanja ili identifikacije.
Pazite, dobro je napraviti jedan rezime i reci da postoji Znanje o sebi i Poznavanje Sebe. Znanje o sebi podrazumeva upoznati um u svom njegovom znacenju. Poznavanje sebe znaci Direktno Znati Ono Sto Jeste i to Zivjeti.
Ono nema veze sa umom, mislima, emocijama, tijelom, djelima i slicno. Ono ima veze samo sa Bicem. To je Znanje, sve ostalo je njegova imitacija.
Ovaj nacin koristi "povratak" u to Znanje. Ne znanje o sebi, vec u ponovno "iskustvo" Sebe, direktno dozivljavanje Sebe.
Iako ima nekoliko nacina pomocu kojih se obrze paznja ka Posmatracu, ovaj je dobar zbog toga sto ne podrazumeva identifikaciju. Ko sam Ja?, podrazumeva da vec postoji Ja. Gdje sam Ja?, podrazume isto tako. Ima jos jedan nacin poznat pod nazivom Antar Shravana gdje se upotrebljava pitanje Sta je to? Na bilo koji sadrzaj bio on izvan ili unutar. Ovaj nacin vec zahtjeva da covjek zna sto je svesnost i paznja i da je vec upotrebljava.
Nacin pomocu kojeg trazite Izvor Svesnosti, izvor iz kojeg gledate, cujete, dodirujete, ne trazi da budete odmah u paznji, on trazi da se setite da idete do izvora koji pokrece na proces poistovjecivanja, ali ne dovodi do novog poistovjecivanja.
Da skratim.
U bilo kom momentu bilo gdje i sa cim da ste poistovjeceni ako se sjetite, potrazite izvor iz kojeg ide vasa paznja i poistovjecenost sa sadrzajem. U pocetku mozete postaviti sebi pitanje koje ce vas "uputiti" ka izvoru. Cist radi toga da um lakse prihati "igru".
Pitanje tipa: Gdje je Izvor ove paznje? Odakle potice ova Svesnost?
Sa bilo cim da se svesnost poistovjeti, vratite se nazad ka pracenju toga Svesnosti. Bilo kakav odgovor da si date kao odgovor na pitanje, nije pravi odgovor. Vratite se na prazenje toka Svesnosti.
Proces je u sledecem.
Vi koja ste cista Paznja ili Svesnost poistovjecujete se sa sadrzajem misli, emocija, djelovanja, objekata. Um da bi prezivio i funkcionisao treba poistovjecenje.
Proces u ovom obrtanju Paznje jeste isti kao i kod poistovjecivanja.
Prosto cim primjetite i odlucite da radite na odpoistovjecivanju, na cemu god da vam je paznja trenutno, preokrenite nazad. Znaci citate ovaj tekst. To znaci da je paznja usmrena na slova i reci, i razumevanje. Zastanite i zapitajte se Odakle ili Gdje je Izvor ove Svesnosti, ove paznje?
I pratite ga. Usmeravate se direktno na Izvor ili centar (mozete i ovu rec upotrebiti), svesnosti i paznje i vracate se ka njemu.
Cim probate vidjecete razliku izmedju slicnih metoda koje imaju za pretpostavku da vi nesto vec jeste kao tipa Ja Jesam ili Ja ili Svest.. ili ko zna sto, i ovog nacina. Ovaj nacin ne dozvoljava i iskljucuje poistovjecivanje i identifikaciju.
Prosto obrce pravac paznje i svesnosti ka onom odakle ona izvire. Nije za cilj pronaci taj izvor, jer on ne postoji. Ali ce vas ta "potraga" gurnuti u jako duboku Svesnost. Svesnost toka koja ste vi zaparavo. Ona ne istrazuje um, ne trazi mehanizme, ona vas direktno vraca vama.
Jedino sto se trazi u ovom nacinu jeste da se sjetite ili s namerom sjednete da radite ovaj proces svesnosti.
Sjedite u pozu za meditaciju, opustite se. Pustite da se paznja veze sa proces ili sadrzaj bilo cega, i okrenite proces identifiakacije nazad. Jednostavno pitanjem ili jednostavnim obrtanjem paznje. Pitanje je u pocetku dobro, kasnije vam nece ni trebati.
Ili cak ne morate da imate identifikaciju. Jednostavno postanite pazljivi i kreniti sa tokom paznje ka Izvor odakle ona dolazi.
Pitanja ce sama nestati kada se "uhvatite" toka Svenosti. Znaci nebitno je pitanje, moze biti bilo koje. Ova koja sam vam vec dao: Gdje je Izvor (Centar) ove paznje/svenosti? Ili: Odakle dolazi ova paznja/svesnost? Ili neko trece.. Pitanje je samo pokretac za um. Bitna je namera koja stoji iza ovog procesa kao i da pratite tok Svesnosti ka Sebi, onom koji je Centar Svesnosti.
Eto za pocetak.
Ako ima nesto nejasno, rado cu vam odgovoriti.
Pozdrav
JivanMukta