Objašnjenje o naših 12 dijelova bića: Dodatno objašnjenje uz tehniku liječenja Univerzalnom Ljubavlju: Naših 12 dijelova razasuto je po raznim prostorno-vremenskim kontinuuima i/ili dimenzijama. Jedan od njih smo mi, ovdje na Zemlji. Prema većini izvora i tumačenja dostupnih u današnjem vremenu, izgleda da smo mi ta karika koja treba „u sebe ukupiti“ drugih 11 dijelova.

Mnogi izvori tvrde da je tih 12 dijelova ustvari naše JA JESAM PRISUSTVO i kada se ono spušta to znači da si barem polovicu ovih svojih dijelova VEĆ ukupio/la u sebe. Dakle, termin Ja Jesam Prisustvo ne treba miješati sa svojim Višim Ja, jer to nije isto...

Nadalje, kad se Ja Jesam Prisustvo spušta, to je proces koji traje, ovisno o pojedincu, mjesecima ili godinama. Ono sve više preplavljuje naše biće kako mi više napredujemo na stazi i onom čuvenom procesu "guljenju slojeva luka", tj. čišćenja svega što predstavlja emocionalno-mentalno-duhovno „smeće“ u našem cjelokupnom biću. Priča koju još nisam do kraja sagledala ogleda se zasad u mnoštvu pitanja, na koja ima malo odgovora. Neka od tih pitanja su: kako se oni drugi dijelovi našeg Ja Jesam Prisustva "ponašaju" pri tom, šta se dešava u "njihovim životima", i šta sve ovo ustvari znači za njih?

Koliko sam dosad razumjela, ti naši dijelovi ne moraju biti inkarnirani, mogu biti u astralnom ili nekom drugom sloju, ali je poenta u tome da sve što ti očistiš ovdje i sada na Zemlji, to se automatski odražava i na tvojih ostalih 11 dijelova - i kod njih biva to sve očišćeno. Međutim, NJIHOVE prepreke, blokade i sve ostalo što imamo i sami - mi također osjećamo i otud je možda to ustvari izvor svih onih, nama nejasnih, pojava u životu, kad nam nije jasno odakle je dolaze neki čudni osjećaji koje dotad nismo nikad imali...

Pošto je najbolje objašnjenje ono koje dolazi iz života i prakse, pojasnit ću ovo primjerom: Godinama sam imala osjećaj i vizije odnosno odbljeske života neke žene koju sam viđala u garderobi iz 50.-tih i 60.-tih godina ovog vijeka. „Znala“ sam da je Amerikanka, da živi s mužem i vidjela sam da ima dvoje djece, dečka i curicu, od kojih su oboje imali plavu kosu, kao i mama. Otac je uspješan direktor-menadžer i imaju i malu jahtu. Ona je domaćica. Ništa neobično u priči, reći ćete, samo što ipak priča jest neobična. A ta neobičnost odnosi se na moj osjećaj da sam JA ta žena koja istovremeno živi i taj i ovaj život ovdje u Bosni. ZNALA sam tačno kako se osjeća, „osjećala“ sam njen karakter, koji je dobrim dijelom suprotan od mog. Ona je plaha i mirna, zadovoljna životom domaćice i majke. Jako voli svog muža, itd...Dakle, vjerujte, potpuno suprotna osoba od ove koja piše ove redove. I ne samo da sam imala osjećaj da sam ja –ona, već sam čak i sasvim nenadano u po bijela dana, dobijala fleševe – odbljeske nekih situacija koje su za nju stresne. Kako se to dešavalo? Npr. dok sam ja na poslu i sasvim skoncentrisana što radim sad i ovdje, dakle, nisam ni u meditaciji niti u stanju pojačanog priliva energija, odjednom dobijem „fleš“ – sliku koja se vrti kao film. No, to bi se onda moglo nazvati samo – vizijom. Ono što mi daje sigurnost da se ne radi o samo još jednoj od brojnih vizija u mom životu, jest OSJEĆAJ da sam to JA. Ja, ova ista, koja sjedi za kompjuterom u Bosni i piše tekst, istovremeno je i ta Amerikanka koja se upravo prepire s mužem oko toga gdje otići na izlet. Vrlo čudan, ali izuzetno snažan osjećaj prepoznavanja.

Eto, pokušala sam ovim primjerom približiti ova posebna vremena kada sa pojačanim senzornim sposobnostima koje se sve više razvijaju kod svih nas, možemo osjetiti,doživjeti i spoznati da smo ustvari multidimenzionalna bića koja samo imaju privid da žive u ovom jednom svijetu i u ovom jednom vremensko-prostornom kontinuumu.

Izvor: www.spiritual-net.net