Mjesec plovi nad stablima borova dok ti sjediš pod verandom

na hladnom večernjem zraku. Tvoji vrhovi prstiju se lagano kreću po flauti.

Melodija je tako prekrasna da slušaoce tjera na plač.

Ali Zen flauta nema rupica, i to je drevna, čista muzika.

Nemoj čak ni pokušavati to svirati sve dok ne možeš izraziti Veliki Zvuk LaoTzua.

Hsueh Tou - zen učitelj 980- 1052 (u prevodu Stephen Michel)

Dobar putnik nema čvrstih pla-nova i nije usmjeren na stizanje.

Dobar umjetnik dopušta svojoj intuiciji da ga vodi gdje god želi.

Dobar znanstvenik je sebe oslo-bodio od koncepata i drži svoj um otvorenim za ono što jeste.

Stephen Mitchell TAO TE CHING

Jasno je da na višim razinama jogističkog postignuća i duhovne spoznaje ne treba očekivati velike razlike između pripadnika različi-tih religija. Jedan ostvareni mistik postiže isti iskustveni uvid u Stvarnost bilo koji put da slijedi. Jedina značajna razlika između ta -oista i budista, osim njihovog od -nosa prema inkarnaciji, jeste, što ovi zadnji stavljaju veći naglasak na učenje o samilosti koje, udruže -no sa drugim oblicima mudrosti čini samo jezgro budizma. . . . Konfučije, Mencije i drugi bili su svjesni da čovjekova veličina ne dolazi od njega samoga već da proističe iz Tao-a. Isto je i sa ve-likim misticima drugih religija, kod kojih nalazimo i takve pojmo -ve kao što su “ištadeva”, unutar-nje božanstvo, i “Krist iznutra”. 

John Blofeld PUT DO BESMRTNOSTI

Taoizam je put oslobođenja, do njega se nikad ne dolazi putem revolucije, a po zlu je čuveno da većina revolucija uspostavlja još goru tiraniju od one koju uni-štava. Biti slobodan od konven-cije ne znači odgurnuti je s pre-zirom, već ne dopustiti da te ona zavara. To znači biti sposoban da je iskoristiš kao instrument, umje-sto da budeš iskorišćen. Zapad nema priznatu instituciju koja bi odgovarala taoizmu, pošto naša hebrejsko-kršćanska tradicija izje -dnačava Apsolutno-Boga sa mo-ralnim i logičkim redom konven-cije. To je skoro najveća društve-na katastrofa, jer time se dru-štveni red opterećuje pretjeranim autoritetom, a to traži baš onakve revolucije protiv religije i tradi-cije koje su tako karakteristične za povijesti Zapada. Jedna je stvar osjetiti da smo u sukobu sa društveno sankcioniranom kon-vencijom, a sasvim druga sa sa-mim korjenom i osnovom života, sa samim Apsolutom. Ovo zadnje osjećanje stvara osjećanje krivice koje je toliko izopačeno da mora dovesti bilo do pobijanja vlastite prirode, ili do odbacivanja Boga. Kako je prva od ovih mogućnosti na kraju krajeva nemoguća - kao kad bismo žvakali vlastite zube - druga postaje neizbježna, gdje takva olakšavajuća sredstva kao što je to ispovjed postaju nedjelo-tvorna.