Na primjer, kada čujete Glenn Gould (op. prev. 1932-1982 kanadski pianist i kompozitor) dok svira Bach-a, vi zadržavate svoj dah u čuđenju i uzbuđenju, i mislite: “Ovo je stvarno Bach -kako bi on svirao“. Ali vi isto mislite: “Ovo je čisti Glenn Gould“. Individualnost umjetnika mu dopušta da bude transparen-tan, tako da svjetlo kompozitora kroz njega sija. Ovo je istinito i za duhovnu praksu. Ako ti nemaš jaki osjećaj osobnog identiteta, nećeš biti sposoban da iskoračiš van sebe. Ako tu nema nikoga, ti nećeš biti sposoban da dopustiš Nikome da tu bude. Veliki učitelji Dharme imaju vrlo jaku individu-alnu suštinu. Na primjer, ti nećeš zamijeniti indijskog mudraca Ramanu Maharshi-ja za velikog kineskog Zen učitelja Chao-choua. Oni su obojica fino upeča-tljive osobnosti, ali ipak isti glas govori kroz svakoga od njih.

Primjenimo ovo na umjetnost pre -vođenja: Kada ljudi čitaju moje prevode Rilkea, mnogi od njih osjećaju da ja prenosim nešto istinito Rilkeanski. Izgleda da ljudi imaju isto iskustvo sa prevo-dom Joba. Ipak, ako pogledate bliže, vi možete vidjeti da sam ja puno sebe stavio u te riječi. Ali ako sam ja bio uspješan, onda iskustvo koje ljudi imaju, jeste takvo da ja nisam tu. Naravno, postoje pjesnici koji su napravili vrlo slobodne prevode koji su čisti ego.

To nije tradicija što ja cijenim, iako sam ja iz nje učio. Ja mislim da ti trebaš imati veliko pošto-vanje za svjesnost koju prenosiš i zatim djelovati iz svoje vlastite cjelovitosti i ljubavi. 

P: Vratimo se Tao Te Chingu: Kakvo je duhovno značenje za Zapadne praktičare drugih duhov-nih puteve pored budizma; na primjer yoga ili kršćanstvo?

S.M: Možda je najvažnija stvar u tome da je to oslobođeno bilo kakve određene tradicije. Lao Tzu je imao jednog nasljednika Chuang Tzua, koji je prekrasan sa više razuzdanog humora od Lao-tzua, ali vrlo mnogo na istoj fre-kvenciji. Nakon Chuang-tzua više nije bilo nikoga. Kasnije je Tao-izam, kao što to Merton govori degenerirao u religiju magije i praznovjerja, i gladi za moći svih vrsta - fizički, seksualno, duhov-no. Dakle jedna od velikih vrlina Tao Te Ching je sloboda od tradicije. U budističkim izrazima, nema lika Buddhe i cilja pro-svjetljenja, koje, iako moćno učenje na određenom stupnju, ipak jesu prepreke koje se moraju prevazići. Buddha je rekao da je to lijek, i da ti moraš izliječiti samog sebe od bolesti.

P: Splav odbacuješ nakon što dođeš na drugu obalu.

S.M: Upravo tako. Čitanje Tao Te Chinga je kao da smo bili izbačeni na drugu obalu uz pomoć brzog čamca. Nema splavi kojom se trebamo baviti. To je prekrasno - slobodni, bezbrižni, puni humora, i duboko poetični. To je način za ljude koji imaju praksu, ili one koji su već završili sa praksom i to učinili unutar-njim, spojiti se sa vrlo dubokim i samilosnim duhom koji kaže, na naj-jednostavniji i najljepši način, ono što oni već znaju. Druga vrlina je nemogućnost da se susretne sa istinskim Taoističkim učiteljem, jer nema Lao Tzu tradicije, čitaoci Tao Te Ching-a nisu prisiljavani da to izabiru iznad svoje vlastite religije. Isto tako, ljudi koji imaju probleme sa duhovnim učiteljima u tijelu mogu pronaći da je učenje Lao-tzua o učitelju vrlo korisno. Opisi učitelja zauzimaju četvrtinu ili trećinu Tao Te Ching-a, a učitelj je opisan na način koji čini očitim da si ti učitelj.

P: U smislu nečega trenutnog na raspolaganju?

S. M: Da, upravo tako. Naravno,  drugi veliki učitelji govore isto, ali Lao-tzu to govori direktno i sa humorom što je meni vrlo privla-čno. Drugi poticaj za moj rad na ovom tekstu jeste pitanje spola. Taoizam Lao-tzua je najviše žen-ski od svih velikih religija svijeta.

P: Kako ti vidiš to kao žensko?

S. M: U korijenu Tao Te Ching-a je Lao­tzu-ovo učenje o “ne-djelovanju” (wu wei). U većini kultura, a sigurno u našoj vlasti-toj, osnovna duhovna pogreška. je u pokušaju kontroliranja stvari. i ja mislim da je to posebno gre-ška muškoga. Lao-tzu je tu vrlo jasan. On kaže: “Znaj muško, ali se drži ženskog”.

Ovo znači da ti moraš biti upoznat sa moći u svijetu i biti to sposoban koristiti, ali u suštini bi morao boraviti u mjestu potpune prijemljivosti. Univerzum će se pobrinuti za stvari za tebe ako ti ostaneš otvoren na takav način. U mnogim kulturama, takav način je više na raspolaganju ženama nego muškarcima. Ustvari, prijem -čivost (otvorenost) je čak i obe-zvrijeđeno. Tako kada Lao­-tzu govori o učitelju, ja sam za to oristio (zamjenicu) ona u najma-nje pola teksta. (U kineskom jezi-ku, osobna zamjenica nema spol). Tako sam ja osjetio da predsta-vljanje arhetipa u engleskom jezi-ku kao muška zamjenica, što je činio svaki drugi prevodilac, krši duh originala. Ove stvari ulaze u čovjekovu svjesnost na vrlo dubo -kom nivou, i zato je važno da bude jasno da učitelj može biti i žensko i muško.

P: Recite malo više onwu wei, što se obično prevodi kao “ne-djelo-vanje” Mnogi ljudi to prevode kao kvietizam ili pasivnost. Ali ja ne mislim da je Lao-tzu to tako uopće mislio.

S.M: Možda je najlakše da ovo objasnimo kroz sport. Mnogi ljudi su imali iskustva u atletici kada se sve odjednom događa kako treba biti. Misteriozno, nepredvidljivo, dolazi igra, ili nekoliko trenutaka, gdje svjesni napor uopće ne treba ulagati-teniski udarac sam udara, zamah zamahuje zamahom, pliva-nje se događa po svom vlastitom toku. To je ono što Lao-tzu nazi-va wu wei.

To znači, ti ne moraš raditi ništa da kontroliraš bilo što, ti ne mo-raš činiti ništa da bi bilo što učinio boljim ili to učiniti svojim ciljem prema ostvarenju. Ti ne moraš ništa činiti, pauza. To djeluje samo po sebi. To je suština wu wei. I tako je moguće živjeti u svakom području života.

Ne trebaju se donositi odluke, one jednostavno iskrsnu. Univerzum živi sebe kroz tvoju posebnu osobnost i tvoje posebno tijelo. Ustvari, ovo je suprotno od pasiv-nosti. Ispravna riječ je prijemči-vost (otvorenost) što je prednja strana kreativnosti.

Drugim riječima, ako ti dopustiš stvaralačkom duhu da govori ili pjeva kroz tebe, to će onda biti potpuni izraz samoga sebe. Lao-tzu je jedan od samo nekoliko mudraca koji se isto tako zanimao za politiku i vladu. Na Zapadu, mi pokušavamo da odvojimo ono što nazivamo misticizam od ono-ga što nazivamo politika. Ali u centru Tao Te Ching-a je slika istinskog vladara. Ovaj prikaz učitelja može biti primjenjen na vladu ili na odgoj djeteta ili za bilo koju situaciju u kojoj je uključena moć. Lao-tzu-ova briga za političku dobrobit zemlje nije briga nekoga tko je odmetnik od društva (op. prev. sebičan).

Baš suprotno, ono što on govori jeste da najefikasniji vladar, isto kao i najdjelotvorniji roditelj, je-ste onaj tko zna kako iskoračiti van, (povući se) i dopustiti Tau da djeluje kroz njega ili nju.

P: Jedna od stvari na koju vi uka-zujete jeste slobodumlje teksta. Uz njegovu jednostavnost, to pokriva vrlo široki spektar tema: politiku, duhovnost, sociologiju, ekonomiju. I u centru svega toga - na ist način kao, recimo, kamen koji je pao u jezero jeste u centru svih valića - tako je i prosvije-tljena osoba, čije postojanje stva-ra ogromne valove u svijetu. Jedna od glavnih poruka Tao Te Ching-a, meni izgleda, kako je vrlo važno postojanje učitelja ili mudraca za napredovanje cijelog postojanja.

S.M: Da, i kako ti ne moraš ništa činiti da budeš taj učitelj. Ti ne moraš postići prosvijetljenje. Tu je upravo ona osoba koja ti već jesi.

Stephen Mitchell - prevodilac čiji prevodi Book of Job i poezija Rainer Maria Rilke su pobrali najviše pohvale. (iz intervjua - Yoga Journal,  siječanj/veljača 1989) Autor je preveo Tao Te Ching 1988. godine pod naslo-vom TAO TE CHING, A New English Version