Sjeti se kakvi te osjećaji obuzimaju kada te netko hvali, kada ti se odobrava, kada te prihvaćaju, kada ti plješću. Usporedi to s osjećajima koji se u tebi bude kada promatraš izlazak ili zalazak sunca, ili prirodu općenito, kada čitaš knjigu ili gledaš film u kojem istinski uživaš. Pobudi u sebi takav osjećaj.
    I usporedi ga s prvim, to jest s onim koji se rodio u tebi kada si bio pohvaljen. Shvati da prva vrsta osjećaja dolazi od slavljenja i uzdizanja samog sebe. To je svjetovni osjećaj. Drugi dolazi od samoispunjenja, a taj je osjećaj duhovan.

    Evo još jedne usporedbe: Sjeti se kakve osjećaje imaš kada uspiješ, napraviš nešto, postigneš cilj, kada pobijediš u nekoj igri ili raspravi, ili dobiješ okladu.
    I usporedi takve osjećaje s onima koji se jave u tebi kada zaista uživaš u poslu kojim se baviš, kojim si zaokupljen, i još jednom primijeti razliku u kakvoći između svjetovnih i duhovnih osjećaja.

    I još jedna usporedba: Sjeti se što si osjećao kada si bio moćan, kada si bio glavni, kada si drugim ljudima bio nadređeni, kada su od tebe dobivali zaduženja, ili kada si bio popularan.
    I usporedi taj svjetovni osjećaj s osjećajem bliskosti, zajedništva - vremena kada si istinski uživao u društvu prijatelja ili grupe u kojoj ste se zabavljali i smijali.

    Učinivši to, pokušaj shvatiti pravu narav svjetovnih osjećaja, naime, osjećaja uzdizanja i slavljenja samog sebe. Takvi osjećaji nisu prirodni.
    Izmišljeni su u tvom društvu i u tvojoj kulturi da bi te učinili produktivnim i podložnim kontroli. Oni ne potiču tvoj rast niti te čine sretnim kako te sretnim čini kontemplacija prirode, ili uživanje u društvu prijatelja, ili uživanje u tvom radu. Ti osjećaji trebali bi u tebi stvarati ushićenje, uzbuđenje i prazninu.

    Promatraj, zatim, samoga sebe tijekom dana ili tjedna i razmisli koliko si toga učinio, u kolike se aktivnosti upustio, a da nisi bio zaražen željom za tim ushićenjima, za tim uzbuđenjima koja stvaraju samo prazninu, želju za pažnjom, odobravanjem, slavom, popularnošću, uspjehom i moći.

    Pogledaj ljude oko sebe. Je li barem jedan od njih slobodan od ovisnosti o svjetovnim osjećajima? Ima li ijedan od njih kojim ne upravljaju ti osjećaji, koji ih nije gladan, koji ne provodi svaki trenutak svoga budnog života tražeći ih svjesno ili nesvjesno?
     Kada to uvidiš razumjet ćeš kako ljudi pokušavaju osvojiti svijet, i dok to nastoje, izgube svoju dušu, jer žive prazne živote, živote bez duše.
    Ovo je prispodoba o životu nad kojom se treba zamisliti: Grupa turista sjedne u autobus koji prolazi kroz prekrasan kraj; kraj jezera i planina, zelenih polja i rijeka. No, zavjese u autobusu su spuštene i oni pojma nemaju o onome što se nalazi s druge strane prozora autobusa. Cijelo vrijeme putovanja provode u prepirci oko toga tko će dobiti počasno sjedalo u autobusu, kome će pljeskati i koga će poštovati. I u tom ostaju do konca putovanja.