Svijet, poistovjećivanje 

 
Mali osvrt na temu i dobivanju raznih informacija, apela, molbi,  te raznih predviđanja, proricanja, iluminta, reptila, te globalnih tajni, i zavjera koja s vremena vrijeme pojačano kolaju internetom, dopisima pa i uživo od strane tih predstavnika. Sve to na razne načine,  ponekog i uznemiruje. Misleći da činimo dobro često se dovedemo do nemira i neravnoteže osobnog duha, a moguće su i rasprave suprotnog svjetonazora, na nivou u kojem se gubi načelo jedinstva. Između odgovornosti što činiti i krivnje da li smo se poistovjetili postoji tanana razlika. Važno je procijeniti i shvatiti važnost postavljanja granica ispravnog razlučivanja..

Ljudi se danas teško bore kako bi odredili što je stvarnost, a što je obmana.

Ovaj je problem vrlo složen jer živimo u svijetu koji stvara obilje «slika o prividno postojećem svijetu» i to na skali svemirskih veličina. Već sama količina informacija koje nam stoje na raspolaganju veoma usložnjava problem razlučivanja stvarnog od prolaznog.
Znanost i tehnologija nesposobne su razriješiti ovaj zaplet. One na ovome svijetu nisu pronašle ništa što se ne bi moglo razdijeliti i rastaviti na sastavne dijelove. Umjesto da odgovaraju na pitanja o životnom smislu, one samo dodaju nova pitanja na našu listu nepoznanica.
Svaki nemir je rezultat neke reakcije bez obzira na naše motive, misli i zamisli da želimo učiniti dobro. A sve se to događa zbog vaše povezanosti s vanjskim svijetom.
Sve što je na razini svijeta, čula, i uma modificiranja donosi nam, ono stanje  kako se sami prema tome postavimo.
Sve sto čujemo, pročitamo, saznamo, naučimo doživljavamo prema svojim sposobnostima razlučivanja istinu od sna.
Današnji čovjek radi toliko toga, juri za najbesmislenijim stvarima i navodnim zadovoljstvima, i zamišljanjima da čini dobro a uopće sam ne zna tko je on. Iz tih vezanosti o vanjskom svijetu, (maji), postoji u većini slučajeva samo jedan izlaz: patnja. Patnja ti pokazuje da si ušao u slijepu ulicu, da si „na krivome putu“.

Najveći problem koji ima današnji čovjek, to je njegov nedostatak osobne vrijednosti.

Zato je pitanje koliko se tko iz svoje svjesnosti ili nesvjesnosti u tome nalazi, i koliko se poistovjećuje sa svijet iluzijama. Samo kada se oslobodimo tih obilježja uživamo u miru.
 Ono o čemu je riječ;  je kakav je vaš duhovni stav spram ovih tema, i svijet informacija, i ono najvažnije da li smo razumjeli učenje mudrih da je svijet  ono što vidite svojim umom. Svako po svojoj procjeni može naravno svojom voljom slijediti, podupirati sve što želi, i shodno tome svako prema svojoj savjesti  se ponaša, ocjenjuje, i učestvuje u tim odabirima.
Znači, riječ je što odlučiti po pitanju, pozivu nekog sadržaja, informacije, akcije, bilo u duhu spašavanje svijeta bilo, za spas svoje duše
 Svi nesporazumi započinju u trenutku kada ljudi zaboravljaju svoje temeljno jedinstvo Um nikad ne može duhovno biti pametan, jer je u njegovoj prirodi slijediti svijet, čula reakcije i krajnosti. Svijet se ne razlikuje od uma kojim ga percipirate.
Godinama slušamo,  ponavljamo, učimo o vrijednostima atmičkog principa, principa svjesno djelovati, koji trebamo živjeti,  primjenjivati u životnim stavovima , kroz misli riječi i djela
Iz tih principa proizlazi najvažnije načelo, načelo biti svjestan  ne od svijeta.

 

Obratite pažnju na sve što se zbiva u vašem unutrašnjem svijetu. Doživite misli, emocije, osjećaje, percepciju,   ali se ne miješajte u to.

Tamo gdje svjesnost ne može doprijeti počinje materija. Ali želiš li biti u svijetu, moraš prihvatiti njegove tri osobine kao neodvojive: materija, energija i život isti su u svojoj srži, ali različiti kao pojave. Oni se miješaju i teku u svjesnosti.

U vremenu i prostoru postoji vječni tijek: rođenje i smrt, napredak i nazadovanje - prividno bez početka i bez kraja.
 
 Dobre i loše stvari u svijetu ovise o čovjekovom svjesnom djelovanju.

Ono zbog čega uživa ili zbog čega pati na ovom svijetu, posljedice su tog djelovanja.
Što potiče to djelovanje?
Misli.
Kao što u kinu sve nastaje iz svjetlosti, tako i sav golemi svijet nastaje iz svjesnosti. Pogledaj pobliže i vidjet ćeš da sva imena i likovi nisu ništa drugo do prolazni valovi na oceanu svjesnosti,
Ako misliš na svjetovne stvari cijelo vrijeme kako možeš spoznat pravog sebe putem materije??

Naravno da On (Bog, čista svijest, Atma) ne dođe i ne ode, naravno da je On stalno sa nama, no jesmo li mi stalno sa Njim? nismo, jer smo okruženi i skloni utjecaju svjetovnim stvarima i vanjskim osjetilima, odnosno drži nas svjetovna vezanost

 Treba se "povući" od ovog svijeta da bismo dobili pravo iskustvo Boga,  u tome leži tajna buđenja (duhovnog života) , da se moramo okrenuti prema unutra i ostvariti odnos sa Bogom u nama....jer ako ovaj svijet nije naša prava domovina znači da se moramo odmaknuti od ovog svijeta (iznutra) da bi dobili uvid u naš pravi dom...
Ako je naša duša od iste esencije kao i Bog, znači da jedno poznaje drugo, ali je naša duša "slijepa" zbog vanjskih osjetila tijela koja nam odvraćaju pažnju od nas samih,odnosno od onoga što zapravo jesmo.

 

Jedino za svjesnost možemo reći da jest, a nikako za njezine preobrazbe.
U beskraju svjesnosti pojavljuje se svjetlost, sićušna točka koja se brzo pokreće iscrtavajući likove, misli, osjećaje, koncepte i ideje, kao olovka koja piše po papiru. A tinta koja ostavlja trag jest pamćenje. Ti si ta sićušna točka čijim se kretanjem svijet uvijek iznova stvara.

Moraš znati da se u tebi nalazi dio duše koji bez prekida čezne za duhovnim svijetom.

Djelovati u vanjskom svijetu ne smije se gubiti atmički princip, biti svjestan svoje prave prirode.
Ni jedna svjetovna stvar koju doživljavamo nije nam sposobna dati bilo kakav trajni osjećaj. Svi naši doživljaji fizičkog svijeta nastoje samo povećati naše želje, vezanosti i našu energiju usmjeriti na vanjski svijet. Zbog toga trebamo nastojati odbaciti sve um modifikacije te našu energiju i pažnju posvetiti prepoznavanju unutarnje božanskosti. To je zahtjev koji nam je svima ponuđen. To je zahtjev uz koga je svaka ljudska duša vezana; tragati i prepoznati vječnost
Mi moramo razviti žeđ za buđenjem. Žeđ se nikada ne može ugasiti pijući slanu vodu – takav je objektivni svijet! Ljudske želje nemaju granica. One vas tjeraju da idete za opsjenama u pustinji, one vas tjeraju da gradite kule u zraku. Jednom kada im podlegnete, to rađa nezadovoljstvo i očaj. Ali, razvijte žeđ za ostvarenjem Boga u Sebi . Otkrit ćete hladan izvor radosti (ananda)
unutar sebe.  Princip ljubavi izvire iz srca, ne iz svijeta.

Blaženstvo je stvarnost, bezvremena i nepromjenjiva, svjesnost koja ne posjeduje ni tijelo ni um.

 Uistinu, prava sreća nalazi se u uzgoju unutrašnje istine. Nestanak obmane dovodi do spoznaje Božanskosti u unutrašnjosti čovjeka. Božanskost se otkriva kad iskusimo istinu naše vlastite svijesti. Neopterećen mentalnom «prtljagom», pravi sadržaj duhovne svijesti sastoji se od istine, blaženstva i svjesnosti. Iskustvo ovog stanja prenosi nam puninu u kojoj otkrivamo svu radost i mir unutar nas samih.
Vanjski svijet tek zrcali Sebstvo. Svjetska blaga su malena i nevažna u usporedbi sa znanjem i blaženstvom koje se nalazi u nama. Oslobođen pojedinac ne ovisi o vanjskim objektima kao izvorima svoje sreće.

 

Naša je prava priroda poput svjedoka, nevezana sudbinom i zapletajima svijeta.
Budnost  je tek druga riječ za neovisnost, t.j. ne ovisiti o bilo kojoj vanjskoj stvari ili osobi.

 

Prilikom rođenja svijet je nastao u njemu, a s njime i svijest o bitku. Sad samo trebaš nastaviti svoj rast u svijesti. Vrijeme je da se budno postavimo, i novim Satya očima pogledamo svijet oko sebe.
To je – buđenje.

 

 

Pripremili; Goga i Laci

Ožujak, 2009