Ova nas razina vodi još dublje u mističnu prirodu Boga. Kad se netko nalazi u „sedmom nebu" tada, između ostalog, ima osjećaj kao da lebdi i ne osjeća nikakvu patnju. Upravo su ovo dvije najtipičnije karakteristike sedme razine. Duša ovdje sebe doživljava kao savršeno biće koje je samo sebi izvorom ljubavi, sreće, znanja ili istine. Mi smo ta ljubav koju tražimo, u nama je svo potrebno znanje, mi smo cjelovito i savršeno biće potpuno ispunjeno samo sobom. Postojanje se ovdje doživljava prije kao Božji san, kao iluzija stvorena u svrhu samoprepoznavanja. Tako ovdje nailazimo na svijest o nepostojanju patnje. Razlika između četvrte razine (na kojoj također nailazimo svijest o sebi kao Bogu) i sedme jest u tome što četvrta još uvijek uključuje određenu vrstu aktivnosti vezanu uz svjesno kreiranje vlastite realnosti, a ovdje se svako kreiranje doživljava kao suvišno. Mi već jesmo cjelovito i ostvareno biće i svaka će akcija samo narušiti izvornu ravnotežu i savršenost.

Razlika između šeste i sedme razine jest i u tome što je šesta povezana sa spoznajom izvorne Božje prirode, a kod sedme nema više nikakvog spoznavanja. Ovdje je prije riječ o doživljaju Boga kroz stanje potpune slobode i rasterećenosti. Zato ovu razinu prati iskustvo statičnosti, ne-djelovanja, jednostavnosti i običnosti te potpune sigurnosti i zaštićenosti. Kako je sedma razina po svojim osnovnim karakteristikama izrazito mistična, tako ona naizgled nema prevelike veze s pojavnim svijetom i svjetovnim životom. No, njena je povezanost s manifestiranim svijetom velika. Osjećaj sigurnosti i zaštićenosti, sposobnost da, pored rada i aktivnosti, ciljeve postižemo i svjesnim ne-djelovanjem, zatim mir i sigurnost u sebe, ljubav prema sebi, zadovoljstvo i sveznanje jesu poželjna unutarnja stanja koja sasvim sigurno predstavljaju zdravu osnovu za bilo kakvu konkretnu aktivnost. Zato ova razina može biti neka vrst kreativnog i spiritualnog uzora (učitelja) koji se nalazi u nama samima te nas vodi prema potpunom samoostvarenju. Ona je savršena matrica nas samih i zato bismo mogli reći da se ovdje Bog manifestira kao savršeno ljudsko biće. Takvo biće obično nazivamo avatarom[5].

Duše sa sedme razine ponekad se inkarniraju na ovoj planeti kako bi potpomogle razvoju čovječanstva. One predstavljaju vrhovni duhovni autoritet na pojedinoj planeti i obično ne pripadaju nikakvoj religiji, niti dolaze donijeti novu. Također, avatar više nije kralj nekome narodu, on je planetarni zaštitnik koji je nad-nacionalnog ili regijskog karaktera te nema veze ni sa kakvom lokalnom tradicijom, već isključivo s tradicijom slobodnih kozmičkih bića koja imaju pravo raditi što hoće. U tom smislu i avatar se rađa isključivo prema vlastitoj volji, a ne dužnosti nametnutoj od nekog drugog duhovnog autoriteta. Mogućnost postojanja ovakvog tipa slobode uistinu je fascinantna i većini ljudi nevjerojatna, ali ipak postoji. I osobe nižeg stupnja svijesti i ostvarenosti mogu stupiti u dodir s ovakvom sviješću, ali je obično ne mogu stabilno i zadržati. Ovo ih i razlikuje od avatara koji to jesu u stanju.

Baba Ji - kozmički avatar...

Netko će možda postaviti pitanje - čemu planetarni vladar ili zaštitnik? Evo čemu. Većina ljudi s kojima sam razgovarao smatra prirodnim da na nekoj planeti postoji takav vladar, odnosno zaštitnik, ili grupa takvih ljudi koji su već prošli sve razvojne procese i mogu drugima ukazati na put. Kad bih i sam otputovao na neku drugu planetu vjerojatno bih se pitao tko njome vlada, odnosno tko je najrazvijenije biće (ili bića) na takvoj planeti. Prirodno je očekivati da nekim sustavom upravljaju najpametniji i najsvjesniji pripadnici takvog sustava, ali to na ovoj planeti nije slučaj. I ovdje, naime, postoji globalna vlast, takozvana "svjetska vlada u sjeni", ali takva se vlast nastoji kamuflirati. Zato i ostaje u sjeni, odakle vuče konce svjetskim zbivanjima, prikazujući ih kao slijed "slučajnih" događaja. U najnovije vrijeme takva hobotnica željela bi i otvoreno zavladati, ali na totalitaran način, no još uvijek nema dovoljno jak povod za tako nešto. Na kreiranju povoda se, doduše, sustavno radi - izmišlja se terorizam, namještaju se ratovi, prirodne nepogode te ekonomske katastrofe, sve u nadi da će to navesti narod da sam zatraži čvrstu globalnu vlast. Tako je ulogu "avatara" danas preuzela grupica iznimno bogatih ljudi koja iz sjene rukovodi svjetskim zbivanjima te konstantno izmišlja "krize" kao sredstva odvraćanja pozornosti od svojih pravih ciljeva.

Međutim, izvorna ideja zemaljske vlasti uopće nije ovakva - ovdje je riječ o najstrašnijoj mogućoj deformaciji takve ideje. Ljude bi ljubavi trebale učiti osobe ostvarene u ljubavi, kreativnosti kreativno ostvarene osobe, humanosti humanisti, prosvjetljenju prosvijetljeni, lokalnome vladanju plemeniti, a globalnoj vlasti samoostvareni. Zato sedma razina raja itekako ima svoju primjenu unutar zemaljskih životnih modela. Kroz nju čovječanstvo doživljavamo kao cjelinu te ga udružujemo u jedinstven organizam koji­­­m na svim razinama koordiniraju samoostvarene osobe. No, ideja "novog svjetskog poretka", kao i ostale negativne  globalističke tendencije, sa sedmom rajskom razinom i mogućnostima koje ona donosi nema nikakve veze - takva ideja ima veze sa sedmom razinom pakla. Njome vlada pakleni „avatar" - amoralno, bezdušno biće, tvorac kaosa. Riječ je o takozvanom bogu „tvorcu", Demijurgu, lažnom bogu koji je umislio da je jedini pravi kreator. Neka od njegovih imena su i Jahve ili Jahbulon - to je biće o kojem djelomično govori Stari zavjet - osvetoljubiv, bezdušan bog koji kažnjava, progoni, naređuje, zahtijeva. Hvala ne - ne zanima me takvo „božanstvo" jer je starozavjetni bog očigledno đavo, ali je interesantno kako većina ljudi to ne primjećuje.

[5]) Avatar je riječ na sanskrtu koja doslovno znači "silazak". Riječ je o procesu silaska božanskog bića na Zemlju pa je Avatar tako ostvareni bogočovjek koji se dobrovoljno inkarnira radi pomaganja čovječanstvu.

© Tomislav Budak, travanj 2009.

http://www.tomislavbudak.com/index.php?option=com_content&task=view&id=117&Itemid=51