Ući u sferu prosvijetljenih bića, bilo na Zemlji ili nakon smrti, mogu jedino duše oslobođene ciklusa karme i reinkarnacije. Ista je stvar i sa sferama višim od pete - svi mi ostali s takvim razinama možemo neometano komunicirati, ali ne možemo biti i njihovim sastavnim dijelom, zajedno sa svim blagoslovima i dobicima, ali i odgovornostima koje takav oblik postojanja donosi. Dok se prve četiri rajske sfere međusobno isprepliću i mogu ih posjećivati svi koji žele, odnosno dovoljno se potrude, peta rajska sfera rezervirana je za one koji su naučili sve lekcije koje donose prve četiri razine i oslobodili se prisile ponovnog rađanja u fizičkom tijelu. To ne znači da se takve duše ne mogu vratiti na Zemlju - mogu, ali dobrovoljno. Duše koje pripadaju ovakvoj sferi krasi poniznost, milosrđe, suosjećanje i sposobnost praštanja. Ona ima nadosobnu dimenziju i prati je osjećaj pripadnosti velikom kozmičkom bratstvu prosvijetljenih bića koja sebe stavljaju u službu općim, univerzalnim ciljevima. Takvi se se ciljevi redovito odnose na nesebično pomaganje drugima da i sami postanu prosvijetljena bića. Tip ispunjenja koje donosi ova razina jest sposobnost radovanja tuđoj duhovnoj ostvarenosti, odnosno duboko unutarnje zadovoljstvo koje dolazi kao posljedica omogućavanja drugima da se prosvijetle. Zato je način djelovanja i pomaganja ovdje nešto suptilnijeg karaktera i obično poprima oblik neke duhovne aktivnosti kao što je iscjeljivanje ili rad s ljudima posvećen njihovom duhovnom osvješćenju.

Pablo Amaringo - Madre Deus

Centar svetosti također donosi svijest o sebi kao svjetlosnom biću, slobodnom svemirskom putniku koji se zajedno s ostalim dušama kreće prema izvoru svjetlosti, odnosno prema sjedinjenju sa sveopćim duhom. Riječ je stoga o rajskoj razini koju krasi prisutnost oslobođenih bića, "uzašlih majstora", odnosno prosvijetljenih duša. Zemaljski ekvivalent ovakvoj rajskoj razini pokušava se realizirati kroz samostanske oblike života i duhovnog rada, razne religijske redove, ulogu svećenika, odnosno kroz neke navodno postojeće utopijske zajednice kao što je čuvena Šambala. Ona je oduvijek predstavljana kao zajednica prosvijetljenih bića ovdje na Zemlji, ali je morala ostati skrivena od ostatka civilizacije zbog njene prevelike čistoće i delikatnosti koja bi teško opstala u srazu s nižim astralom inficiranim ljudskim društvom. Ovdje vjerojatno postaje svima jasnije zašto je svemir strukturiran prema nivoima i zašto nema prevelikog miješanja jednog nivoa s drugim. Tako su i posmrtne sfere svojevrsnim velom odvojene od zemaljskih, premda mogućnost kontakta postoji i ostvaruje se s relativno lako ukoliko znamo kako.

Peta razina pakla donosi sasvim drugačiju realnost. Za razliku od potpune predanosti principu svjetla i posvete svoga postojanja prosvjetljenju svih neosviještenih bića, ovdje nailazimo na predanost principu mraka, „tamnoj strani sile". Ovdje ćemo naići na vitezove zla, lažne proroke i gurue, crno svećenstvo i demonska bića. Takve duše uživaju ne u tuđem prosvjetljenju, već u tuđem padu, gubitku svijesti i prelasku na tamnu stranu. Takva bića učinit će sve što je u njihovoj moći da uspiju u svojem naumu pa će nastojati stvarati zabunu, kaos, nedoumice, sumnje i nevjeru. Ovdje nailazimo na crkvu laži, na duhovne organizacije koje su naizgled utemeljene na istini, ali u stvari promoviraju kontrolu uma, sektaštvo, isključivost, elitizam, fanatizam i odricanje od istine koja se nalazi unutar nas samih, u korist ideje da je Bog nešto izvan čovjeka. Lažna duhovnost jedan je od velikih problema današnjice - ona se redovito nastoji prikazati istinitom, ali je razotkrivaju (ne)djela sljedbenika. Ubijanje ili proganjanje pripadnika drugih religija, vjerski ratovi, poziv na patnju na ovome svijetu, kako bi se nagradu dobilo na onome, odnosno bilo kakvo odvajanje Boga od čovjeka lažni su oblici duhovnosti. Sfera prosvijetljenih bića zato je nešto što čovjek neminovno mora upoznati kako bi razlikovao istinu od laži. Načini na koje je to moguće ostvariti brojni su, a možda je ponajbolji onaj koji osobi omogućuje neposredno iskustvo apsolutne Istine.

 © Tomislav Budak, travanj 2009.

http://www.tomislavbudak.com/index.php?option=com_content&task=view&id=117&Itemid=51