Sljedeća rajska razina vodi nas još dublje prema božanskom u nama samima. Riječ je o razini ritualnog, svjesnog življenja, odnosno slavljenja Boga u nama. Naime, tip svijesti potreban da bi se ušlo u ovu sferu vezan je uz spoznaju svog izvornog identiteta, a on bi glasio - „ja sam manifestirani Bog". Naglašavam da je način na koji osoba sebe ovdje doživljava daleko od bilo kakvog egoizma, manije veličine ili prikrivenog sotonizma. Riječ je o svijesti o tome da je Bog u nama, a ne izvan nas i da smo mi manifestirani Bog. Mi smo kralj ili kraljica našeg zemaljskog kraljevstva. Zato se izvor bezuvjetnog ispunjenja koje donosi jednost sa svojom božanskom prirodom nalazi u nama, a ne izvan nas. Osoba svjesna ove činjenice može postići vrlo visok stupanj slobode jer će sebe postupno deidentificirati od vanjskih izvora ispunjenja i centrirati se u svojoj izvornoj prirodi. Ona tada nije više ovisna o bilo kakvom vanjskom podražaju, nije vezana za pojedine osobe, mjesta, estetske kriterije ili duhovne učitelje koji bi se nalazili izvan granica njenog bića. Zato ovakva svijest donosi beskonačno i bezuvjetno unutarnje ispunjenje koje ljudi obično doživljavaju kao stanje ekstaze u zoni pleksusa koja se širi prema ostalim dijelovima tijela te prema van, u našu okolinu. Takvo unutarnje ispunjenje stvara potrebu za slavljem, odnosno za kreiranjem nekog oblika ritualnog života koji neće biti nametnut izvana, već slobodno odabran i prihvaćen od strane svake pojedine osobe. Ona će takav ritualni život živjeti bez osjećaja dužnosti ili prisile te s neskrivenim užitkom jer je sama, na slobodan način, odabrala životni stil koji joj donosi najveće ispunjenje.

"Rituali" o kojima je ovdje riječ mogu i ne moraju imati veze s religijskim, odnosno formalnim ritualima bilo koje vrste - riječ je o uređenju vlastitog života formama koje nas najviše ispunjavaju. Ako netko voli zapaliti svjećice uz večeru ili na najbolji mogući način osmisliti slavlje vlastitog rođendana (ili nekog omiljenog društvenog blagdana), tada je upravo to odgovarajući oblik slavljenja Boga u nama. Osobe koje vole organizirati dobar party neka rade tulume, ali na istinski posvećen način, tako da njihovi tulumi budu stvarno posebni. Zašto ne, upravo je čuveno „partijanje" odraz ove sfere na Zemlji. Naravno, partijanje ne mora biti destruktivno da bi bilo zabavno - ono može biti sredstvo otpuštanja kočnica, davanja sebi oduška, odnosno dobar ventil za sve suspregnute energije koje sebi ne mogu dati oduška u ostalim životnim situacijama. Pored toga što mora preuzeti odgovornost za vlastiti život i disciplinirano ga kreirati, čovjek mora zadržati i kontakt sa svojom djetinjom prirodom jer ga ona vodi do Boga u njemu samome. „Ako ne budete kao mala djeca, nikada nećete ući u Kraljevstvo nebesko", davno je rekao jedan pametan čovjek. I taj je čovjek sebe zvao sinom čovječjim, a ne Božjim, naglašavajući time da su njegove posebne sposobnosti u stvari ljudske i da ih svatko može postići, „pa i više od toga". Ulazak u „kraljevstvo" postiže se, dakle, povratkom u stanje izvorne nevinosti, slobodnim ponašanjem, plesom i pjesmom, slavljem i igrom, a ne samo meditacijom ili prakticiranjem „uzvišenih tehnika". Zato osobe koje nisu u stanju opustiti se i otpustiti kočnice sasvim sigurno imaju posla na sebi - ozbiljnost je samo djelomično znak osviještenosti - neozbiljnost je jednako tako dobar znak prosvijetljenosti, ako ne i bolji.

Partijanje obično spada u vrstu ritualnog slavlja kojem su sklonije mlađe osobe, a starije će možda biti više privučene mirnijim ritualima, kao što je jedna čajna ceremonija, večera za dobre prijatelje ili možda neki od mnogih duhovnih obreda kao što je nedjeljna misa. I meditacije, duhovni tečajevi, ayahuasca ceremonije i škole osobnog razvoja služe istoj svrsi - povratku svojoj izvornoj prirodi te njenoj primjeni u svakodnevnom životu, između ostalog kroz pažljivo osmišljene rituale ili jednostavno kroz vrlo „obične" aspekte života koji se žive svjesno. Biti dobar roditelj ili partner, sa svjesnom intencijom prema osobnoj realizaciji kroz takvu ulogu, nije ništa drugo do ritualan život. Ne mora, dakle, ritualno slavlje biti samo glasno i pompozno, svečano i uzvišeno, ono može biti vrlo tiho i jednostavno, potpuno prirodno i opušteno.

Pablo Amaringo - Ayahuasca Session

Nasuprot četvrtoj rajskoj razini postoji i četvrta razina pakla, a ona je, naravno, sušta suprotnost rajskoj. Ovdje nailazimo na crnomagijske rituale, rituale žrtvovanja, slavljenja zla, Sotone, smrti i destrukcije. Umjesto da se slavi Bog kao unutarnji izvor svekolikog dobra, ovdje se slavi Đavo kao izvanjski pomagač ili čak „spasitelj". Imamo li djelatnosti ovakve vrste na Zemlji? Na žalost da, ne samo u davnoj povijesti, već i u vrlo suvremenoj sadašnjosti. Nekada su takvi rituali bili javni, a danas su uglavnom tajni. Mnogu ljudi pokušavaju ukazati na postojanje ovakvih aktivnosti, od onih koji su bili neposredno uključeni u njih pa do „teoretičara" zavjera, ali i su, na sreću, i mnogi umjetnici sebe uključili u razotkrivanje tajnog života svjetske „elite". Možda je jedan od najsjajnijih primjera legendarni režiser Stanley Kubrick sa svojim filmom Eyes Wide Shut

u kojem prikazuje što radi bogata elita u svojim dvorcima na skrivenim lokacijama. Čak i da je tema Kubrickovog filma fiktivna, što reći za  Bohemian Grove u Kaliforniji ili Skull and Bones Society na univerzitetu Yale koji su više negoli stvarni. Jedno ljepše od drugoga. No možda su najstrašnija svjedočenja jedne Cathy O'Brien koja je sama bila sudionica brojnih rituala, od koji su mnogi uključivali silovanja i ubojstva djece. Ne trebam niti spominjati da su u njima sudjelovali neki od najpoznatijih svjetskih političara...

Ne uživaju, kao što je iz priloženog vidljivo, svi u konstruktivnim životnim ritualima - neki vole takve kojima se izražavaju negativna duševna stanja, destruktivni porivi ili niske strasti. I odlazak na utakmicu može biti odraz potrebe za slavljem, ali za hard-core navijače to je obično ratnički pohod u kojem cilj nije ostvaren ukoliko ne dođe do fizičkog obračuna s članovima „neprijateljske" navijačke grupe. Umjesto da utakmica bude proslava čovjekovih vrhunskih sportskih dometa, mnoge se pretvaraju u bojna polja između navijača međusobno ili publike i policije. Koji je ovdje oblik utjecaja na djelu suvišno je govoriti. U komediji genijalnog srpskog režisera Srđana Dragojevića Mi nismo anđeli za utjecaj na likove konstantno se bore anđeo i vrag - u sceni koja se odigrava na boks meču lijepo se može vidjeti što se događa kada banalni sukob između dva gledatelja dodatno potpiri vrag. Dok ih anđeo smiruje, vrag jedva čeka tučnjavu, u čemu, naravno, i uspije. Tako to nekako izgleda i u stvarnosti - za utjecaj na ljudsko ponašanje konstantno se bore dvije sile - one koje pripadaju izvornoj Kreaciji, ali i one koje joj se svim silama suprotstavljaju.

Japanska čajna ceremonija

Prve četiri razine Kreacije u potpunosti su povezane s manifestiranim svijetom, odnosno oblicima svjetovnog života. Takav život, kao što smo do sada već vidjeli, ima svoj temelj u odnosima baziranim na ljubavi, u kreativnom radu, u djelovanju za opće dobro te u ritualnom, svjesnom življenju. Nakon smrti fizičkog tijela duše posjećuju ove četiri razine kako bi u njima učile, a zatim naučeno primjenjivale u novoj zemaljskoj inkarnaciji. Takve su inkarnacije i obavezne, da ne kažem prisilne, jer bez karmičke i dharmičke odrade, odnosno povratka na Zemlju, nema mogućnosti napredovanja. No, pored ove četiri, postoje još (najmanje) dvadesetidevet rajskih razina i jednak broj zvjezdanih centara. Njihove su karakteristike nešto suptilnije te povezane prvenstveno sa spiritualnim životom i sferama koje postoje i neovisno o materijalnom svemiru. Ja ću ih ovdje obraditi još samo tri jer će ostale razine od posebnog interesa biti primarno misticima, odnosno duhovno orijentiranim osobama. Iako nešto apstraktnijeg karaktera od prve četiri razine, ove tri razine još su uvijek prepoznatljive i svjetovno orijentiranom čovjeku jer imaju prilično jasnu praktičnu primjenjivost. Svakako da one ponekad zahtijevaju poseban životni stil da bi bile  uklopljene u svakodnevni život, međutim o takvim smo životnim stilovima svi već ponešto čuli.

Međutim, zbog specifičnosti suvremenog društva ovi su stilovi življenja postali zanemareni, iako su jednako bitni za ostvarenost i uspjeh kao i tipično svjetovni stilovi. Zato bi u svjetovne oblike života trebalo uključiti i nešto od karakteristika ova tri zvjezdana centra, odnosno rajske razine. Zanimljivo je da su na način usklađen s ove tri razine već živjeli pripadnici nekih drevnih civilizacija, odnosno urođeničkih plemena. Međutim, u sukobu sa suvremenom civilizacijom koju već ozbiljno oblikuju i preuzimaju sfere nižeg astrala, takvi su oblici života uglavnom izumrli zbog sustavnog iskorjenjivanja od strane crkve i sistema represije pojedinih "razvijenih" država. Primjeri za ovakvo uništavanje drevnog znanja su brojni, od genocida nad narodima južne Amerike i Afrike pa sve do australskih aboridžina. A oni koji su i preživjeli, u zadnje vrijeme ubrzano napuštaju planetu. Posljednji "pravi ljudi", kako su sebe navodno nazivali pripadnici jednog aboridžinskog plemena[3], napustili su Zemlju.

[3]) Vidi knjigu Marlo Morgan: Tihi zov Australije, Dvostruka duga, Čakovec, 1999.

 © Tomislav Budak, travanj 2009.

http://www.tomislavbudak.com/index.php?option=com_content&task=view&id=117&Itemid=51