U bajci Trnoružica junakinju priče iz beskonačnog sna spašava poljubac lijepog kraljevića, koji je odmah odvodi u svoju palaču gdje dalje zauvijek žive u sreći. Jednaka zamisao iznijeta je u Snjeguljici i bezbrojnim drugim pričama. Čak i u posljednjem desetljeću 20. st. mnogi filmovi i romani i dalje imaju jednak temeljni zaplet. Mnogi ljudi odrasli su uvjereni u pogrešne informacije koje nam nude TV, radio, filmovi i pisana riječ o tome kako nas nešto ili netko može spasiti, izvući nas iz našeg svakodnevnog života i pretvoriti nas u ono što želimo postati. Moguće je da su nam čak i roditelji, nehotice, odavali dojam da prava osoba na pravome mjestu sve može srediti i popraviti. Mlade se djevojke na dan vjenčanja odijevaju poput vila, u bijele haljine s čipkom, produljući takav mit.

Zbog čega onda toliki ljudi izgledaju nezadovoljno vezama i brakovima? Zašto se ljudi razvode, a potom često stupaju u novi brak s osobom koja je slična prethodnome partneru? Je li jedan od razloga i to što iznutra ostaju isti? I što slično privlači slično? I tako nastavljaju unedogled, privlačeći iste one bolne i nezadovoljavajuće veze sve dok nastavljaju živjeti s nepromijenjenim stavovima.

Kad počne raditi na mijenjanju sebe iznutra, čovjek počinje privlačiti drukčije tipove ljudi i iskustava. Narkoman će se vjerojatno družiti s drugim narkomanima. Kad se promijeni i počne mijenjati stavove, možda će se družiti s drukčijim osobama. Razlog je to što se on mijenja iznutra.

Većina ljudi ljubav smatra nekom vrstom snage koja postoji izvan njih i koja će ih "odvesti daleko od svega ovoga". Nažalost, nije tako. Ljubav postoji samo u našem srcu i za ostvarivanje sretnih veza moramo prije svega istinski biti ljudi koji vole. A kad srce ispunimo ljubavlju, izražavajući ljubav prema drugima u mislima, riječima i djelima ("djelovanjem kao da ..." sve dok, bude li potrebno, ne izazovemo upravo to što priželjkujemo), ta ljubav može izliječiti naš život, pomoći nam da riješimo probleme i omogućiti nam da budemo zadovoljni sobom.

U Prvoj Ivanovoj poslanici (4:16) stoji: "A mi smo upoznali ljubav koju Bog ima u nama, i vjerovali u nju. Bog je ljubav: tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu". Lako je i prirodno voljeti članove obitelji i prijatelje. No što je s ljudima koji su nas povrijedili i koji nas ljute? Što je s onima koji ne ispunjavaju naša mjerila izgleda i ponašanja? Volimo li i njih ili ih tek podnosimo? Činjenice govore da, što je nekoga teže voljeti, to ga više treba voljeti! Ništa ne pokazuje stupanj naše zrelosti kao sposobnost valjanog iskazivanja ljubavi. Jedno od velikih iskušenja ljudskoga iskustva jest voljeti ono što navodno nije moguće voljeti. U jednoj televizijskoj emisiji pod nazivom Riječ jedinstva E. Borgnine rekao je: Nekoliko puta u životu načas sam ugledao istinsko sugovornikovo biće. A to se dogodilo isključivo zato što sam gledao očima ljubavi. Ne mogu reći što sam vidio, no znao sam da je to nešto neizrecivo lijepo. Držim da bih to vidio i kad bih vidio istinsko JA u vama, no za to moram gledati očima ljubavi! Ljubav uzdiže viziju na razinu višu od one koju čovjek može mjeriti uobičajenim optičkim pomagalima." Nije li to predivno? A to se može dogoditi kad gledamo očima ljubavi ili kad sebe ili druge promatramo ljubavlju kojom Bog gleda nas. Jesmo li u stanju vjerovati u ljubav koju nam je Bog namijenio? I potom sebi omogućiti da budemo kanal kroz koji ta ljubav može protjecati?

U Knjizi Alana Cohena pod naslovom Izlječenje planeta Zemlje, sljedeći odlomak prelijepo osvjetljava činjenicu da je ljubav pravi ključ uspjeha u svim našim nastojanijma, bilo da je riječ o poslu, vezama, obitelji, postignućima ili skladu među državama i narodima svijeta. "Prava je tajna uspjeha ljubav. Moramo dovoljno voljeti sebe kako bismo znali da smo dostojni uspjeha. Moramo vjerovati da ljudi oko nas žele da u životu uspijemo i da naš uspjeh može samo poduprijeti njihov uspjeh. Moramo znati da Bog želi da budemo sretni u svim područjima našega života. Moramo shvatiti da nema potrebe za borbom, napetostima ili životom ispunjenim boli, kao ni za stanjem oskudice. Ti užasni uvjeti tek su znak da moramo pokušati na neki drugi način. Nikada se ne smijemo zadovoljiti nečim što je manje od cjeline i svetog obilja u zdravlju, vezama i životu. Nismo se rodili kako bismo s kokošima čeprkali po zemlji u dvorištu - rodili smo se kako bismo se dizali u visine s orlovima!"

Biti ispravan tip osobe može biti prava priča našeg života. Kad živimo usmjereno i usredotočeno na svjetlo istine, postajemo svjetionikom, i sebi privlačimo što je naše. I nismo sami nikada! Kad koračamo držeći se za ruku s Duhom, otvaraju se sama nebesa kako bi nas zapljusnula obiljem sreće. U svojoj čuvenoj molitvi, Sv. Franjo traži sposobnost da više "voli nego bude voljen. Jer čovjek pronalazi tek kad zaboravi na sebe. Čovjeku se oprašta tek kad oprosti". Tako nam i naše iskustvo može pokazati da postajemo voljeni kad volimo; da ispravnu osobu pronalazimo tek kad mi postanemo ispravnom osobom.

PODVUČENO!

1. Pri stvaranju planova trebamo razmišljati o višim kategorijama i ciljati na više!

2. Što nam se događa u životu manje je važno; pravo pitanje može glasiti: hoćemo li to iskustvo iskoristiti za razvoj.

3. Postizanje velikih stvari u životu često ima temelje u trenutačnom prihvaćanju odgovornosti za manje stvari.

4. Oslobodite se samonametnutih spona i okova preuzimajući potpunu odgovornost za svoj život.

5. "Tvoje su riječi poput sjemena, duša poput poljodjelca, a svijet je tvoje polje" (Nasir-i-Khusraw).

6. U svemu što činite služite se pozitivnim riječima i pozitivnim mislima.

7. Problem se pojavljuje kao prepreka koju ne možemo sagledati točno i objektivno jer tako dominira našim mentalnim krajobrazom.

8. Kako biste riješili određeni problem, uzdignite svijest iznad razine na kojoj ste se s njim susreli.

9. "Bog je ljubav: tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu, i Bog u njemu" (Prva Ivanova poslanica, 4:16)

10. Biti ispravna osoba prava je priča našeg života i tada možemo sebi privlačiti ono što nam pripada.

(J. M. Templeton: Knjiga životnih zakona)