Sve stvari koje nas ukružuju odražavaju našu unutrašnjost. Slika je izuzetno vjerna, ali posmatrača nema, tako da tu sliku sagledava sam tvorac nereda, sam uzročnik problema, Um. Um je strahovit kreator, između ostalog, to je i njegova namjena, samo što nikada u toj njegovoj namjeni nije bilo u planu da on sagleda sam sebe. U stvari mogao bih reći da Život koji mi Jesmo, ne može doći na "na svoje" jer je obuzet aparatom kreiranja ili Umom. Život je smislio Um kao način ispoljenja, način percepcije koji mu je trebao pomoću sagledati samog sebe, i u toj vječnoj igri skrivanja i razotrkivanja Život se naizgled izgubio. Kažem "naizgled", što ću kasnije mnogo bolje pojasniti. Za sada je dovoljna ova igra riječima.

         

Kada je kreator shvatio da ga više njegova materijalna igra ne zadovoljava, pokušao je mjenjati situacije, stvar, ljude, iskustva. No, ni to nije urodilo plodom i šta je on napravio?

Promjenio je masku. Od sakupljača orijentisanog ka materiji, on se usmjerio u sakupljača orijentisanog ka duhovnosti. I to bi bilo sve savršeno da igra Života nije namjenila zamku kreatoru. Zamka je toliko savršena da kreator ili ti Um upada u nju misleći da je to način da sebe sačuvao od uništenja. (Molim vas nemojte ovu riječ "uništenje" uzimati zdravo za gotovo. Ovo je samo riječ koju koristim. To ne znači da dolazi do uništenja Uma. Dapače, dolazi do njegove transformacije i integrisanja u sam Život. Što je sasvim drugačije od slike koju imamo kada čujemo riječ "uništenje")

Da se razumijemo, kreator je savršen. Probajte shvatiti da sve što znate, imate, vidite, osjećate tj. sve što percepirate, ovisi o Umu. On je sve to stvorio, sve to održava i na kraju razara  pretvarajući to u nove oblike i nova značenja. Zato nikada nemojte upasti u zamku i Um posmatrati kao neprijatelja. Koliko god smo mi stari kao ljudska vrsta, Um je još stariji. A s druge strane Um koji je prerušen u lopova i policajca ne može, jer neće, uhvatiti sam sebe. Odajte mu prečutnu počast, jer je zaslužuje. Um je strahovito oruđe u rukama Svjesnog Čovjeka. Što ćete i sami doživjeti kada spoznate ono Što Jeste. Mi poznajemo samo djelič Uma koji imamo, a od njegove sveukupnosti koristimo jako mali procenat. Osveštenom čovjeku na raspolaganju je aparat koji može da kreira Univerzuma, koji može da stvori što poželi. To što mi nismo sposobni koristiti taj aparat i to što on koristi nas, sasvim je druga priča, iz koje postoji izlaz, a taj izlaz je potpuno razumijevanje i svhatanje nas samih, okretanje prema Izvoru onog Što Jesmo i življenje svoje Istinske Prirode.

 

No, vratimo se na temu. U momentu kada Um shvati da ga ova igra mačke i miša u materijalnosti ne zadovoljava više, on ulazi u novu igru koja se naziva Spiritualnost. U biti Spiritualnost je proizišla iz Ezoteričnih učenja, no shodno prirodi Uma, koja je prilagođavanje njegovim karakteristikama, on je spiritualnost prilagodio sebi, tj. on je promjenio kompletnu spiritualnost, njen cilj, njene motive. Iskoristio ju je za svoje bjegstvo, zaštitu i sigurnost. Izvorna spiritualnost ne može da opstane oko nas izdvojena od njenog Izvorišta, jer sile destrukcije koje Um ispoljava mjenjaju je i daju joj sasvim drugačija značenja i smisao. Zato i ne pravim razliku između sipiritualnosti i materije. Jer je njen izvor u istom kreatoru, tj. Umu. Što je i namjena ove knjige, ukazati vam na igru Uma koju igra i samim tim pružiti vam mogućnost da iskoristite potencijale koje imate da bi tu igru transformisali i od nje imali korist, a ne štetu, kako je trenutno stanje.

Ulaskom u spiritualne vode, zapljusne nas osvježavajući osjećaj, jer naizgled nepoznato počinje da nam se razotkriva i mi napokon počinjemo da spoznajemo vlastitu svrhu postojanja, počinjemo skupljati znanja koja nam otkrivaju pravo značenje svijeta i smisla života. U tom novom iskustvu ne prepoznajemo stare obrasce, jer su oni dobro skriveni od našeg pogleda, tj. mi i ne želimo da ih vidimo, i zato imamo dojam da su oni skriveni. Duhovnost postoji koliko i čovječanstvo, koliko i sam Um. Duhovnost je suprotnost Materije, način održavanja dualiteta u Univerzumu. Materijalni univerzum ima svoj nematerijalni odraz. Oba ovise jedan o drugom, tako da ne mogu postojati odvojeno. A Um je odavno pripremio teren za slučaj da mu igra u materiji dosadi.

Dolaskom na taj novi teren on i dalje ostaje kakav jeste, samo se mjenja imenovanje i oblik stvari, ali ne i njihova suština. Tako da je Um sada našao novu utjehu, novu nadu za svoj opstanak. Dobio je novo ime, spiritualno ime, dobio je mantru, dobio je tehniku i sa svim tim dobio je novi cilj.

Izgleda li vam ovo poznato?

Naravno da jeste poznato. Sada smo napokon našli ono što nas ispunjava. Ali smo i dalje od sebe udaljeni nekoliko svjetlosnih godina, kao što smo bili udaljeni dok smo bili opsjednuti materijalnim ciljevima. Promjena nije stvarna, promjena se ogleda u promjeni imenovanja stvari. Više ne želimo mercedes, već probuđenje. Više ne želimo novu kuću, već novu mantru koja u večini slučajeva opet služi da zaradimo novce kako bi sutra mogli otputovati na Havaje i malo zaboraviti na duhovnost i prepustiti se zadovoljstvima materijalnog svijeta. (Pogledajte malo po internetu i knjigama, koliko postoji mantri koje će vam obezbjediti materijalnu sigurnost, novce ili šta već). Obukli smo narandžastu odjeću, dobili dodatak imenu Swami i šta sve ne. I dalje smo onaj stari, ali sve oko nas nas ubjeđuje da je došlo do promjene. Duhovnost je postala utjeha. Sigurnost i zaštita od samouništenja. Mi želimo unutrašnji mir, borimo se protiv Ega, jer on je novi Sotona. Stari je nedavno umro. Mislim da nije bilo zvaničnog obavještenja, ali vjerujte mi, umro je. Iako u stvari, on je naizgled umro. Samo je promjenio ime, dobio je spiritualno ime, promjenio je odjuću, dobio dodatak imenu "Swami" i sada ponovo teroriše duhovnjake. Opet je tu da bi nas iskušavao, da bi nas uvlačio u loše stvari, opet je preuzeo ulogu koje je imao i ranije, samo je izmjenio spoljašnjost.

Zašto?

Mi ne možemo, tj. takvi kakvi smo i sa Umom kakav imamo, razumjeti da je uzročnik problema u nama. Da je đavo drugo ime za razuzdani Um koji nije pod kontrolom. Stoga smo morali smisliti demone i anđele, bogove i đavole, kako bi nam opravdali našu nemoć i nemogućnost da nešto sami napravimo po pitanju sebe. Mi moramo svaliti odgovornost na tuđa pleća. Jer mi sami sebi ne želimo zlo, mi želimo mir, jedinstvo, radost, ali ponekad malo podivljamo i pobijemo pola svijeta, što je "normalno", zar ne?

I tako smo smislili novo ime za starog prijatelja. Sotona je postao Ego.

Odlučili smo se za Duhovnu obnovu, zato što nismo bili više sposobni da se suočavamo sa stalnim nezadovoljstvom i stalnom borbom sa svijetom oko nas. Osvježeni promjenom krećemo u nove borbe sa nekim novim ciljevima i motivima.  Iako su ti ciljevi i motivi jako dobro zamaskirani stari ciljevi i motivi.