Broj: 2321. 

 Godina: VIII

10. kolovoza (avgusta)  2012.

 

 

 

„ONI KOJI DAJU IMAJU SVE;

ONI KOJI SE OD DAVANJA USTEŽU NEMAJU NIŠTA”.

 

Hinduistička poslovica

 

 

Dragi prijatelji,

Da nije dviju rečenica iz bjelokulske poruke za današnje tihovanje, čitava priča bi bila opterećena notom apsurda teškim za ljudsko razumijevanje. Te dvije rečenice su: MOJE SU RAZLIKE TAJNA MOJE ISTOTE; i finalna rečenica KAD RAZLIKE IZDAHNU U ISTOTI, NAŠ JE TRUDODAN ZAVRŠEN; U OČIMA KRALJEVSTVA NEKRALJEVA NEMA. Nazdravlje nam tihovanje, prijatelji:

 

 

 

46. SJETI SE, OČE NEBESKI

 

 

Sjeti se, Oče nebeski, onoga što si u usta Svojega sina stavio, da bi nam se objasnilo kraljevstvo nebesko: da je to kao nadničarski rad i zarada na kraju trudodana, pa ma kada se s poslom započelo: u zoru, ili u predvečerje.

Rekao si: kako sam se s kim pogodio, tako ću mu i platiti.

Ne likujte vi, koji uljezoste posljednji, i ne zavidite vi, koji ste bili prvi: Moje su razlike tajna Moje istote. Hum nije isto što i planina, ali crkvu im istu na vrhu sagradih.

Oče moj nebeski, srce mi je gorko zbog nedjela bližnjih, ali ja Te molim da i ranoranitelja i kasnokasnitelja jednako nagradiš.

Ta je istota od kraljevstva načinjena i mnogima nejasna.

Kad razlike izdahnu u istoti, naš je trudodan završen; u očima kraljevstva nekraljeva nema.

 

“Bijela kula”, knjiga 41. Zapisala Vesna Krmpotić