Legenda kaže da su u pradavno vrijeme početaka čovječanstva ljudi bili suočeni sa kaosom koji je vladao kako izvana, tako i u njima. Proganjali su ih demoni bolesti, gladi i smrti. Kako bi se spasili, zatražili su od Stvoritelja da im pošalje zaštitu od opasnosti. Božansko biće im pošalje Orla, no oni ga nisu htjeli prihvatiti budući da je bio "samo" ptica. Stvoritelj tada reče Orlu da Božansku zaštitu dade prvoj osobi koja će mu poželjeti dobrodošlicu. Dogodilo se da je to bila žena (da li je to možda bila Sloboda?). Orao je tada općio sa ženom i rođen je šaman, sin svjesnosti (Orao) i ženske energije ljubavi. Kaos koji vlada u današnje vrijeme ne razlikuje se puno od tih davnih vremena. Ljudi su suočeni sa prijetnjom uništenja uslijed tehnološkoga rata, ekoloških katastrofa, nasilja, pandemija kao što je AIDS… Stoga nije čudo da se u zadnje dvije dekade šamanizam ponovno rađa, kako bi pomogao čovjeku u ovim teškim vremenima velikih promjena i otuđenosti od prirode. U Brazilu je prije šezdeset godina započeo pokret Saint Daime, koji se zasniva na drevnoj brazilskoj indijanskoj tradiciji potrage za ravnotežom čovjeka i energijom prirode, koja omogućava proces samoiscjeljenja. Saint Daime se danas proširio iz područja Amazone u sva velika urbana središta.
Šamansko stanje svijesti
Isti su korijeni rada američkoga antropologa Michaela Harnera, kojega je inicirao šaman iz Južne Amerike. Harner naglašava koliko je važno za ravnotežu čovjeka današnjice ponovno buđenje šamanizma. On je razvio tehniku ulaska u promijenjeno stanje svijesti bez uporabe opojnih sredstava, samo uz pomoć ritma šamanskog bubnja. U tom ekstatičnom stanju, osoba dolazi u kontakt sa Životinjom snage i arhaičnom mudrošću iscjeljivanja unutarnjeg šamana. Do šamanskog iscjeljenja dolazi spajanjem instinktivne mudrosti prirode, utisnute u naša tijela sa sviješću razuma. Šaman se razlikuje od ostalih iscjeljitelja po tome što radi isključivo u izmijenjenom stanju svijesti.
U tom stanju, koje Michael Harner naziva šamansko stanje svijesti, arhetipska memorija šamana dopušta nam doživjeti snagu iscjeljenja mineralnoga, biljnoga i životinjskoga svijeta. U tom stanju šaman ostaje potpuno budne svijesti, s punom kontrolom razuma. Karakteristika šamanskoga rada je također u tome što uvijek ima životinju (ili više njih) kao učitelja ili čuvara. Vođen ritmom bubnja, šaman putuje u Donje svjetove ili se penje u Gornje svjetove, povezujući se sa resursima kolektivnog nesvjesnog, gdje se odvija šamansko iscjeljenje. Terapijski resursi su, dakle, izvanjski – terapeut , bubanj i sl., i unutarnji – Životinja snage i šamanski tunel.
Tijekom terapijske seanse, šamanski terapeut klijenta uvodi ritmom udaraca bubnja u izmijenjeno stanje svijesti. Iskustvo se može doživjeti kao san, no cijelo vrijeme klijent zadržava svjesnu kontrolu nad svojim putovanjem i može prema želji aktivno sudjelovati. Cilj unutarnjega putovanja je uvijek iscjeljenje i ono ima jasnu, određenu namjeru, koja može biti stjecanje znanja, buđenje snage ili potraga za izgubljenim dijelovima duše. Terapija započinje kada klijent u "šamanskom tunelu", koji je put u druge svjetove, susreće svoju Životinju snage. Ponekad za to treba nekoliko seansi, jer se osoba susreće s prvotnim otporom i obranama koje se javljaju kod svake terapije. Nakon toga često slijedi susret sa našom sjenom, potisnutim dijelovima ličnosti, čijim se prihvaćanjem i integracijom oslobađa velika količina kreativne, iscjeljujuće energije, koja se povezuje s vitalnim snagama naše životinjske prirode.
Daljnje putovanje klijenta vodi dublje u kontakt s kolektivnim nesvjesnim, gdje se susreće i povezuje sa arhetipskim resursima, a samoiscjeljenje biva potaknuto buđenjem arhetipa unutarnjeg šamana. Simbolički, šamansko iskustvo ponovo uspostavlja vezu svjesno-nesvjesno i nastaje nov centar organizacije svijesti - novo sebstvo koje vodi proces spajanja instinktivne svijesti sa sviješću razuma. Klijent, vođen unutarnjim šamanom u cijelosti dolazi u posjed svojih unutarnjih snaga samoiscjeljenja.
Zoran Tepurić
19.04.2010.