Pinchbecka mnogi drže jednim od najznačajnijih zapadnih autora po pitanju tema vezanim uz psihodelike. A baš mi je tema šamanizma i psihodelika nekako postala zanimljiva u zadnje vrijeme; prije mi je sve vezano uz nju izgledalo kao neka njuejdžerska šema, ali kad sam mrvu zagrebao, odjednom mi se učinilo kao da baš ta tema govori nešto jako važno, možda čak i ključno. Za mene, ili za nas sve. Tekst koji slijedi u vidu intervjua kompilacija je niza poučnih intervjua koje je Pinchbeck objavio na internetu i u duhovnim magazinima. Sretan put.

Gospodine Pinchbeck, vaša knjiga „Breaking Open the Head“ govori o istraživanju šamanizma i dotiče se intrigantne domene izmijenjenih stanja svijesti, uključujući i ona potaknuta enteogenima (halucinogenim drogama). Prošlo je dosta vremena od psihodelije šezdesetih, danas većina ljudi misli da takve supstance i izvorni šamanizam nisu bitni u našoj kompleksnoj civilizaciji koja se temelji na tehnologiji. Zašto vjerujete u važnost takvog istraživanja? Čemu ono služi?

Pinchbeck: Moramo proučiti načine na koje rabimo jezik i klasifikacije u stvaranju mehanizama izbjegavanja i barijera oko realiteta osobnog iskustva. Konstatirati da je psihodelija zastarjeli pojam znači zanemarivanje činjenice da oni (enteogeni) uzrokuju radikalnu i trenutačnu preobrazbu svijesti. U toj vrsti ontološkog šoka postoje različite razine vrijednosti. Prvo, možete doživjeti radikalno društveno deprogramiranje i shvatiti da je društvo fiktivna tvorevina igara riječima, igre moći i manipulativnih strategija. Drugo, osoba može - možda ne na prvom „tripu“, već s vremenom - otkriti da u šamanističkoj viziji višedimenzionalnog kozmosa postoji nešto istinito i sveobuhvatno. Psihodelično iskustvo, ako se ozbiljno shvati, djeluje potpuno isto kao i u šezdesetima: propituje strukturu i valjanost suvremenog „sustava samoubojstva“. Daje nam uvid u pogled „onostranog“ (svijesti koja je izvan nas ili našeg „višeg jastva“) na našu jadnu situaciju.

Ugledni učenjak Mircea Eliade vjerovao je da je uporaba enteogena suvremeniji fenomen (u šamanizmu se „suvremeno“ odnosi na posljednjih 2000 godina), nastao degradacijom šamanizma: ljudi su tijekom vremena izgubili sposobnost samostalnog postizanja izmijenjenih stanja. Slažete li se s njim?

Pinchbeck: Mislim da je Eliade s vremenom shvatio da je bio u krivu. Kroz prijateljstvo s Gordonom Wassonom kasnije je shvatio da su ga sputavale vlastite predrasude prema „drogama“. Mislim da su se šamanske biljke oduvijek koristile. Psihoaktivne supstance vjerojatno su prva metoda postizanja vizionarskih stanja. Ima antropoloških dokaza koji podupiru to stajalište.

Nedavno sam imao priliku uzeti afrički psihodelični korijen „iboga“ (na Zapadu poznatiji kao ibogain), drugi put na Klinici za ovisnosti u Meksiku. Na tom tripu „Duh iboge“ prikazao mi se kao crnac u odijelu. Mogao sam mu postavljati pitanja i odgovori su mi stizali poput vrlo glasnih telegrama. Pitao sam ga što je iboga, a on mi je odgovorio da je to „DREVNI UČITELJ MUDROSTI ČOVJEČANSTVA“ - to nisu riječi koje bih ja upotrijebio. Buduću da iboga raste oko afričkog ekvatora, mislim da je ona zapravo davno zaboravljeni model za biblijsko Drvo spoznaje dobra i zla i da njeno konzumiranje seže daleko u ljudsku prošlost. Za razliku od ostalih enteogena, ona je učitelj osobne moralnosti i psihologije: slična je strogom ocu. Njen sadašnji povratak u suvremenu ljudsku svijest nije slučajan.

U prvom dijelu knjige psihodelične eksperimente iz šezdesetih godina nazivate „neuspjelim masovnim putovanjem kroz šamanski inicijaciju“. Zašto ste taj fenomen opisali kao „neuspio“ i mislite li da je negativno utjecao na sposobnosti istraživanje svijesti kod suvremenih neo-šamana?

Pinchbeck: Jedan od razloga za neuspjeh tog masovnog šamanskog putovanja iz šezdesetih je nedostatak vodiča i kognitivnih mapa pomoću kojih bi protumačili domene u kojima su se iznenada našli. Naše je društvo tako okrenuto potrošnji da bi ljudi jednostavno pretjerali u konzumaciji sve dok nisu postigli regresivne, nihilističke učinke. John Lennon je, na primjer, rekao da je preko tisuću puta uzimao LSD sve dok nije uništio samoga sebe. Psihodelične supstance koje se uzimaju bez poznavanja konteksta mogu dovesti do onoga što Indijanci iz plemena Mazatec nazivaju „sjene u umu“, odnosno do jačanja negativnih i destruktivnih aspekata psihe.

Kada je pitanje psihodeličnih supstanci postalo ispolitizirano i demonizirano, taj stav se odrazio na iskustva ljudi koji su ih uzimali. Ranih šezdesetih psihijatri su LSD smatrali vrlo sigurnom, čudesnom drogom. Propaganda je eksponencijalno pojačala negativne učinke te droge. Psihodelično iskustvo je osobno i delikatno i oslanja se na okolnosti u kojima se odvija i kulturološki kontekst. Tijekom šezdesetih reformulirala su se brojna društvena i spolna pitanja što je također doprinijelo općoj zbrci. Najjači su bili egoistični glasovi poput onoga Timothy Learyja. Međutim, čak je i Leary na početku pokušavao naći načina za integriranje psihodeličnoga u suvremeno društvo. Želio je pokrenuti novo zanimanje šamana/psihologa/vodiča koji bi prepisivali takve supstance.
Što se tiče „suvremenih neo-šamana“, mislim da su u izrazitoj prednosti. Dostupne su im bitno bolje informacije i mnogo je vodiča koji su prošli vlastite inicijacije. Najviše će profitirati oni koji će u sve to ući promišljeno. Iako ne postoji profesija koju je Leary zamislio, postoje brojni ljudi koji ispunjavaju tu ulogu.

Mislim da dio problema s kojima se suočavaju suvremeni istraživači „unutarnjeg univerzuma“ leži u činjenici da naše sudjelovanje i uspjeh u društvu uglavnom ovise o provedbi materijalističke, redukcionističke filozofije; naravno, postoje i iznimke. Od nas se očekuje da maksimalno učinkovito živimo i ishod svojih djela sudimo samo po njihovom utjecaju na fizičke čimbenike. Kako vi vidite reintegraciju elemenata šamanizma i humanizma u život suvremenog čovjeka?

Pinchbeck: Mislim da je suvremeno materijalističko društvo ušlo u ubrzano razdoblje preobrazbe i samouništenja i smatram da se neće još dugo zadržati u svom sadašnjem obliku. Taj „sustav samoubojstva“ ne može se više održati radi ekoloških posljedica globaliziranog kapitalizma i masovnog konzumerizma. Kada u sljedećih nekoliko godina dođemo do zida ljudi će morati ponovno preispitati suludu ideologiju koja je pokretač njihove kulture i njih samih. Jedini način napredovanja je da se naša vrsta okrene svojoj nutrini. Alkemičari su to nazivali „posjet unutrašnjosti Zemlje“. Mislim da se zato mnogi Zapadnjaci okreću Budizmu i jogi. Ponovno buđenje šamanizma i uporaba enteogena također je jedan od aspekata te promjene.

Vjerujem da je kroz šamanizam posve moguće surađivati s „elementarnim bićima“, drugim oblicima svijesti u svijetu prirode. U svojoj sam knjizi skupio brojne priče koje se bave tom temom. Rad s tim razinama je nužan za ponovno uspostavljanje cjelovitosti Zemlje. Drugim riječima, racionalni znanstveni i intuitivni šamanski svjetovi će se stopiti jer je to nužno za preživljavanje ljudske vrste.
Mislim da je trenutna kriza biosfere kataklizma koju smo sami izazvali kako bi čovječanstvo evoluiralo na višu razinu, odnosno kako Gurdjieff kaže - „višu oktavu“.

Vaši komentari o „elementarnim bićima“ većini bi se ljudi činili besmislenima. Možete li ukratko opisati kako ste došli do „vjerovanja“ u postojanje svjesnih bića na drugim razinama i kako biste ta vjerovanja predstavili skepticima?

Pinchbeck:Većina ljudi je skeptična jer vjeruju u materijalistički sustav koji im se usađuje od rođenja. Ne shvaćaju da se tu ne radi o činjenicama već samo o vjeri jer ih profesori i mediji stalno uvjeravaju da je materijalizam „racionalan“ i da je on „kraj povijesti“. Ne mogu zamisliti da izvan toga postoji perspektiva iz koje mogu kritizirati tu „iracionalnu racionalnost“, baš kao što ni ljudi iz Srednjeg vijeka nisu mogli zamisliti da se Zemlja okreće oko Sunca. Zato je gnostički Krist u pravu kada kaže: „Sami otvorite vrata pa ćete znati o čemu se radi“. Istraživanje duhovnog svijeta traži osobni trud i prerastanje društvene inercije koja nas drži pasivnima i uspavanima.

Ne zanima me jezik „vjerovanja“ i jezik „nevjerovanja“. Došao sam do postavke da postoje drugi oblici svijesti jer sam preko njih doživio određena iskustva. Također sam slušao priče ljudi koji su imali slična iskustva. U svojoj knjizi prepričavam priču prijatelja koji se susreo s „Gromovnicima“ koje spominju mnoge indijanske predaje, nakon čega je kratko vrijeme imao sposobnost utjecanja na lokalne vremenske prilike, kao izvjesni indijanski šamani. Kada sam bio na tripu od gljiva, gledao sam skupinu patuljaka koji su se smijali i bavio se duhom koji se manifestirao u mom stanu. Ne bih rekao da takva bića posjeduju istu vrstu svijesti kao i mi: vjerojatno imaju vlastite načine postojanja i spoznavanja. Međutim, patuljci su bili vrlo slatki.

Želja mnogih ljudi da se vrate jednostavnijem i „prirodnijem“ načinu života dovela je do trenda „šamanskog turizma“. Kao što ste rekli, to prihvaćanje šamanizma sa sobom nosi puno neznanja. Postoji i tamna strana šamanizma koju se često zaboravlja. Što mislite o „popularnom“ stavu o šamanizmu i mogućim opasnostima koje takvo površno shvaćanje nosi?

Pinchbeck: Ne brinem se puno zbog njih. Biljke su doista nevjerojatni učitelji i izgleda da sada prenose vrlo jake poruke koje nam govore kako ćemo popraviti svoju situaciju. Mislim da svatko tko tome priđe otvorenog srca i uma može mnogo dobiti. Kao što govorim u svojoj knjizi, šamanski turizam izveden na pravi način može pomoći plemenima koja se osjećaju marginalizirano i koja su u nekim slučajevima prestala cijeniti vlastite tradicije. U ovom tragičnom vremenu posjetitelji sa Zapada mogu potaknuti interes za plemenske tradicije koje izumiru.

Što je s opasnostima astralne razine? Kao što Dion Fortune kaže, samo zato što glas dolazi iz druge domene ne znači da je dobroćudan i svemoćan. Kako bi „početnik“ trebao pristupiti neo-šamanizmu? Je li najvažnije imati iskusne vodiče?

Pinchbeck: Isključivo pomoću svoje inteligencije i intuicije možete razlikovati dobre i loše informacije, ne samo kod astralnih bića već i u politici i životu. Svi pisci koji su se bavili okultizmom upozoravaju da svoju volju ne smijete predati „onostranim“ bićima, bez obzira na njihov prividni „glamur“ i mudrost. Međutim, mislim da bi njihovo vodstvo moglo biti samo bolje od vodstva Georgea Busha, CNN-a i Hollywooda.

Vodiči mogu biti korisni, ali oni nam nisu uvijek na raspolaganju a život je kratak. Neki psihonauti se zalažu za „herojske doze“, ali osobno se s tim ne slažem. Mislim da je bolje početi s manjim količinama i naviknuti se na prostor prije nekog ogromnog iskustva eksplozije ega. Mislim da će većina ljudi znati kada i ako im je potreban vodič. U današnjem društvu prevladava mišljenje da su nam uvijek potrebni „profesionalci“. Poznajem ljude koji putuju svijetom u potrazi za šamanima i lamama i to mi je pomalo smiješno jer se radi o nekoj vrsti duhovnog konzumerizma.
U šamanizmu je najvažnije načelo „uradi sam“.

Govorili ste o iskustvima Williama Burroughsa s ayahuascom i njegovim zastrašujućim vizijama nakon čega ste zaključili da „on vjerojatno nije želio takvu viziju, ali mu je bila potrebna.“ Kada općenito govorite o ayahuasci, stječe se dojam da vjerujete kako je ona pomagalo za katarzu koja dušu treba očistiti od negativnih utjecaja. Je li ta interpretacija točna? Ako jest, kako bi se ayahuasca mogla upotrijebiti u suvremenoj psihologiji?

Pinchbeck: Mislim da bi mnoge slične supstance mogle biti vrlo korisne u psihologiji; one će se proučavati i rabiti u te svrhe, kao i u pedesetim i šezdesetim godinama, kada se dogodi neizbježna smjena paradigmi. Psihodelične supstance su više od psiholoških pomagala, tu je naša podjela na znanstvene discipline posve neprikladna. Koje su psihološke prednosti „ontološkog šoka“ izazvanog pušenjem DMT-a (dimetiltriptamina)? U najmanju ruku, dokazuje da ne trebamo bombardirati nekoga kako bismo iskusili „šok i strahopoštovanje“. Dovoljno je udahnuti malo dima DMT-a.
Ayahuasca čini ljude duhovno jačima, za razliku od popularne klupske droge ketamina, koja duhovno slabi ljude i čini ih podobni za iskorištavanje od strane glamuroznih bića nejasnih namjera iz astralne ravni. Kod ketamina ljudi misle da konzumiraju drogu, a ustvari droga konzumira njih. Mislim da suvremenoj kulturi očajnički treba čišćenje koje mogu dati ayahuasca i iboga. George Bush, Michael Jackson, Rush Limbaugh, CNN, MTV, Eminem - izbacimo ih iz sebe i idemo dalje.

Možemo li biti sigurni da je „psihodelično iskustvo“ doista vrijedno? Ljudi su uvjereni da su doživjeli otkrivenja i spoznaje pomoću enteogena, no može li to biti tek varka? Postoji anegdota jednog skeptika koja govori kako je doživio otkrivenje kada je vidio znak u zahodu. Jesu li skeptici u pravu?

Pinchbeck: Uzimanje psihodeličnih supstanci osobna je odluka. Ljudi moraju nadrasti svoje predrasude, pritisak i ismijavanje mainstreama. Mene nisu nikad zanimale „droge“ već svijest - njeno shvaćanje, proširenje i poimanje njenog odnosa s vremenom, prostorom i drugim dimenzijama postojanja. Na kraju krajeva, na tripu dobijete uvećanu sliku svog uma. Ako vam je um pun smeća, to ćete i vidjeti. Kao što je Walter Benjamin rekao: „Ništa običnom čovjeku nije toliko dosadno kao kozmos.“
Također podržavam budističku tvrdnju da je naš svijet poput sna. Postavka Davida Bohma koja govori o „holografskom svemiru“ toj tvrdnji daje znanstvenu podlogu. Pušenje DMT-a pokazalo mi je da je fizički svijet poput simulacije kozmičkog računala kojeg održavaju meditacije neosobnih, meni fascinantnih i zastrašujućih bića sličnih Bogu. Naša percepcija registrira vrlo ograničene količine osjetilnih podataka, sićušni raspon frekvencija, a postoji beskonačno mnoštvo drugih frekvencija na koje se možemo priključiti. Psihodelične supstance omogućuju nam da ih iskusimo.

Znači, slažete se s teorijom koju je Huxley nazvao „reducirajući ventil u mozgu“? Odnosno, naša svakodnevna svijest samo je pomagalo koje nam osigurava opstanak, dok drugi oblici svijesti otvaraju prolaz za podatke koji nisu od ključne važnosti za njega. Ukratko, ono što nazivamo „realnost“ samo je mali dio puno većeg postojanja.

Pinchbeck: To je jedan od brojnih modela. Obična nam svijest omogućuje da „uzemljimo“ naše percepcije neobičnog. Buddha je nakon prosvjetljenja najprije dotaknuo zemlju. Naša svakodnevica je nužna za duhovni let. Learyjev i Wilsonov model također je zanimljiv. Mene sada fascinira kako je većina ljudi odustala od istraživanja viših razina svijesti vlastite duhovne sudbine. Žive poput strojeva koji se žele u potpunosti stopiti s korporacijskom mašinerijom umjetno proizvedenog uma: traže razonode i izbjegavaju vizije budućnosti svijeta. Ljudi su nekada mislili jednu generaciju unaprijed, a sad ne mogu planirati ni sljedećih nekoliko godina. Izgubili su pravu sposobnost povezivanja djela i posljedica.To svakako govori da je naš sadašnji sustav dostigao krajnju točku.

Šamanska perspektiva pruža vam neusporedivo veću percepciju vremena i omogućuje da evoluciju ljudske svijesti vidite kao svrhoviti projekt i proces. Ponekad mi se čini da čovječanstvo ide u dva suprotna smjera. Možda ćemo nakon „2012.“ ili „Apokalipse“ moći aktivirati te više razine svijesti. Ta faza pojačanog uništenja možda nas tjera u stadij iz kojeg ćemo moći evoluirati.

Možda djetinjstvo vrste završava s jednim užasnim ekscesom, paradom pohlepe i bijede, prije nego na sebe preuzmemo odgovornosti odrasle osobe, što može uključivati i članstvo u zajednici galaktičke inteligencije.

Mislite li da „transpersonalna iskustva“ (kao kad više ljudi ima isti trip) daju potporu argumentima koji govore o postojanju „astralne razine“?

Pinchbeck: Ja trenutno o tome razmišljam kao o razinama i tipovima vibracija, rezonanci i intervala. Mislim da nam je za konceptualizaciju svijesti potreban napredniji jezik, i nadam se da će ga netko pametniji od mene formulirati. Engleski bi vjerojatno bio loš izbor jer ga sputavaju dualizmi i oštra razgraničenja subjekta i objekta.
Veliki broj anegdotalnih dokaza zajedničkih snova i tripova trebao bi utjecati na materijalistički model, što se još nije dogodilo. Projekt za globalnu svijest (Global Consciousness Project) u Princetonu otkriva dokaze za postojanje „noosfere“: mentalnog omotača oko Zemlje, tako što dokumentiraju fluktuacije kod generatora slučajnih brojeva koji su postavljeni u 50 gradova diljem svijeta. Na dane kada se dogodi neki važan događaj na generatorima dolazi do statističkih devijacija. Dana 11. rujna te devijacije su bile najjače nekoliko sati nakon napada, ali su započele sat ili dva prije nego je prvi neboder pogođen. Taj projekt možda bilježi rađanje globalne svijesti koja za važne događaje zna prije nego se dogode. Vjerujem da ćemo u novoj paradigmi shvatiti da su ljudska svijesti i Zemlja jedan svjesni organizam koji se stalno razvija.

www.blog.vecernji.hr/misak