Šamanizam je najstariji naučni eksperiment ljudske civilizacije. Metoda naučnog istraživanja u šamanizmu bazirana je na direktnoj iskustvenoj spoznaji i usmjerena je na esencijalno istraživanje fenomena života i bitka. Desetinama hiljada godina širom svijeta,gdje god su postojale i postoje ljudske zajednice, šamani su otvarajući se ka komunikaciji sa totalnošću postojanja svega što jest,i direktnim iskustvima proizašlim iz nje,doprinosili evolutivnom razvoju čovječanstva i elementarnih ljudskih aktivnosti. Metode duhovno-psihološkog razvoja čovjeka,medicina i farmacija, svi oblici umijetnosti, lov, ribolov, obrada metala, poljoprivreda, upoznavanje sa zakonima prirode i svemira, religija, rituali, itd., neke su od glavnih ljudskih djelatnosti koje su inspirirane prisustvom šamanizma i šamana. Šamanizam se otkrio čovjeku onoga trenutka kada je čovjek spoznao da promjena svijesti, tj.stanja percepcije, uslovljava promjenu doživljaja, uvida i iskustva realnosti. Jedna od fundamentalnih postavki teorije relativiteta je, da parafraziram, da promatrani fenomen ili pojava su određeni perceptivnim stanjem promatrača. U svakodnevnici svakog ljudskog bića,ova postavka je vrlo očigledno manifestirana npr. kroz razliku realnosti budnog-dnevnog stanja i realnosti snova tokom spavanja. Dnevna realnost i realnost svijeta snova samo su mali dio beskonačnog broja realnosti koje su međusobno povezane i formiraju "mrežu" postojanja svega što jest kroz koju uzročno-posljedičnom vezom utječu jedna na drugu.Komunikacija različitih dimenzija odigrava se kroz interakciju vibracija. Polazeči od zakona relativnosti i vibratorne prirode svega što čini totalnost postojanja i života, šamani su počeli otkrivati metode svjesnog mjenjanja stanja percepcije. To je otvorilo uvid u širi spektar dimenzija postojanja (vibracija),njihovu povezanost i prirodu međusobnih utjecaja. Proučavanjem percepcije šamani su otkrili određena stanja i metode kojima mogu transformirati vibracije i izazvati suptilne promjene u jednom sloju vibracija, koje dalje kroz lančanu reakciju mogu prouzrokovati promjene u ostalim vibracijama. Promatran u kontekstu socijalne funkcije, šamanizam je kroz posvećenje i usluge šamana orijentiran ka ljudskoj zajednici i njenoj harmoniji.

Šamanizam je otvoren, liberalan, komunikativan, ekspresivan, intuitivan, individualan  i usklađen sa prirodom i potrebama područja i stanovništva u kome šaman djeluje. Šamanizam nije baziran na dogmi i ideologiji već na individualnoj iskustvenoj spoznaji zakona i mehanizama koji vladaju prirodom i ljudskom psihom. To ga čini procesom koji se stalno razvija i održava ga kao metod vitalnim, te transformativno efikasnim. U duhovno -razvojnom smislu bitno je reći da je šamanizam sadrži beskonačno puno različitih metoda i tehnika. To što se netko bavi šamanizmom ili tehnikama proizašlim iz njega (yoga, tai chi, reiki ... itd.) ne podrazumijeva da je on (ona) duhovna osoba. Duhovnost i metod mogu ali i ne moraju biti povezani.Nivo svjesnosti, integriranosti i ljudske kvalitete određuju duhovni nivo nečijeg postojanja i to je nešto do čega ljudi mogu doći tokom života na vrlo različite načine. Transformativni metodi šamanizma su sredstva i alatke koji mogu biti dragocjena pomoć na putu ka samospoznaji, iscjeljenju i duhovnom ostvarenju.

PORIJEKLO ŠAMANIZMA

U antropološkoj dokumentaciji šamanizam i njegovo porijeklo se često vezuje za plemenske strukture sibirskog i centralno-azijskog regiona. Razlog tomu može biti u činjenici da je većina informacija o šamanizmu do polovine 20. stoljeća bila bazirana na studijama ruskih naučnika 19. i pocetka 20. st. koji su proučavajući sibirsku i centralno-azijsku kulturu ostavili vrlo lijepu i opširnu studiju o šamanizmu.

Sibir i Centralna Azija su mjesta u kojima je šamanizam antropološki proučavan, a sam fenomen je sa nekim zajedničkim regionalnim i individualnim karakteristikama, bez formalne povezanosti, prisutan u svim djelovima svijeta. Porijeklo šamanizma treba tražiti izvan prostora i vremena vezanih za materijalno polje egzistencije, u svjetovima kolektivne svijesti za koju smo svi vezani i koje smo svi aktivni dio. Kroz povijest ljudskog razvoja odnos između šamanizma i čovjeka je prolazio kroz razne faze i oblike. U predbiblijskom razdoblju svi ljudi su imali otvoren i aktivan odnos sa šamanizmom odnosno svi su, u granicama osobnih kapaciteta, bili šamani. Na osnovu mitova i povijesnih epova raznih naroda i drevnih mističnih tradicija, koji spadaju u kategoriju mitova o usponu i padu čovjeka, možemo zaključiti da razvoj individualnih moći i sposobnosti u ljudi nije bio popračen adekvatnim duhovno-etičkim pristupom. To je uslovilo korumpiranost duha. Situacija u kojoj je koncentracija moći rasla, a moć svijesti i samokontrole opadala, postala je potencijalno destruktivna, opasna po prirodni sistem i čovjeka. U jednom trenutku ovog povijesnog razdoblja došlo je do lanca prirodnih katastrofa koje su zbrisale čitave civilizacije sa lica Zemlje. Klimatski uslovi i geografski izgled Zemlje promijenili su se, takoreći, preko noći. Nakon dramatične ekološke i demografske promjene došlo je do postepenih promjena ljudske svijesti. Posljedice promjene svijesti rezultirale su gubitkom aktivne veze najvećeg dijela čovječanstva sa fenomenom šamanizma. To je bio pad čovjeka. Pad sa višeg nivoa percepcije na niži, racionalno-materijalni nivo bitka. Međutim, fenomen šamanizma nije iščezao. Iskustvo šamanizma nastavilo je da živi u sferi kolektivne svijesti. Tokom svih povijesnih razdoblja, uključujući i naše suvremeno doba, u svim sredinama širom svijeta uvijek je postojao određeni broj ljudi koji su se kroz različite sticaje okolnosti i procese otvarali ka sferama više svijesti i postajali šamani.

Njihova dužnost je bila da komuniciraju svoja iskustva zajednici, vode računa o njenoj harmoniji, podstiču materijalni i duhovni razvoj. U mnogim sredinama ljudi su spoznali da moći i potencijali proizašli iz šamanizma zahtijevaju protutežu u visokim etičko-humanim standardima i principima, odnosno došlo je do procesa oduhovljavanja šamanizma. Prosvjetljenjem nadahnuti šamani kreirali su razne duhovne puteve, bazirane na specifičnim metodama i kozmologijama proizašlim iz njihove direktne inspiracije. Iz nekih od ovih puteva kasnije su se razvile neke od današnjih zvaničnih religija. Svrha i zadatak duhovnih puteva, bez obzira na mjesto, vrijeme, specifičnu formu, prisustvo ili odsustvo religijskog konteksta, su jedinstveni u svom cilju -očuvanje i uspostavljanje veze čovjeka sa potencijalima ljudske svijesti, usmjerenjem ka individualnoj i kolektivnoj harmonizaciji, produhovljenju i ultimatno spoznaji Božanskog (ljudskog) u nama.

KOZMOLOGIJA ŠAMANIZMA I NJENA FUNKCIJA

Kozmologija šamanizma je koncept (mapa) koji služi kao model i polazna osnova pri istraživanju našeg univerzuma percepcije. Mnoge situacije i pojave na unutarnjem planu duhovnog razvoja pripadaju višim dimenzijama naše svijesti, koje je gotovo nemoguće svesti na racionalni koncept i iskomunicirati formama i sredstvima "svakodnevne inteligencije". Ovakvo stanje stvari potaklo je primordalne šamane da kreiraju simboličke jezike koji, vezani direktnom inspiracijom za određeno iskustvo, kroz usmjerenu namjeru i korespondirajući emotivni naboj, aluzijom premošćuju komunikativni rascjep između "svakodnevne svijesti" i njenih viših aspekata. U okviru simboličkog jezika šamanizam je u svojim prapočecima kreirao i konstantno kreira različite vidove izraza s ciljem komuniciranja mističnog iskustva. Glavni komunikacijski vidovi simboličkog jezika šamanizma su ritual, mit, likovne predstave i simboli, ritualna glazba, ples, poezija, priče, kazališni izraz, itd...

Mnogi obredi, simboli, molitvene forme i tehnike, religija i duhovni putovi današnjice vode svoje podrijetlo iz generalnog opusa šamanizma. Generalna kozmologija šamanizma je jednostavna i bazirana je na dvije polazne točke - kozmološkoj predstavi svijeta i čovjeka. Svijet je podijeljen na tri dijela: donji svijet, srednji svijet i gornji svijet. Oni se nalaze u uzročno-posljedičnom odnosu i povezani su osovinom svijeta (Axis Mundi). Osovina svijeta u raznim je tradicijama simbolizirana kao drvo života, obelisk, lingam, vinova loza, toranj na hramovima, nebeske ljestve, itd. Donji svijet je "mjesto" u našoj svijesti u kome se individualna psiha susreće sa primordalnim arhetipskim strujama ljudskog postojanja i prirode. U donjem svijetu se nalaze elementarne strukture naših programa percepcije, genetsko nasljeđe, traumatski sadržaji, koji kroz interakciju sa arhetipskim sadržajem stvaraju osnovu po kojoj se formira individualnost i individualni doživljaj procesa življenja. Donji svijet je mjesto u kojem šaman traga za najdubljim uzrocima različitih vidova disharmonije i uspostavljajući poremećene ravnoteže vrši njihovu transformaciju, konsolidira kaos i otvara vrata skrivenih ljudskih potencijala.

Iz pozicije šamanizma primijenjenog na duhovni razvoj i holističko liječenje, "Donji svijet" i bavljenje problematikom s kojom se čovjek susreće u njemu, od prioritetne su važnosti. Srednji svijet korespondira s dimenzijom jave i ovozemaljskog svijeta. Za šamana srednji svijet je indikativan, poučan; u njemu šamani obavljaju dio dijagnostičkog procesa pri liječenju. "Paranormalni fenomeni", kao što su telepatska komunikacija, aspekti vidovitosti, putovanja kroz prostore bez fizičkog kretanja, spontani su ili svjesni oblici šamanskog leta kroz srednji svijet. Gornji svijet je sfera čitavog niza ugodnih, terapeutskih vibracija. Ova sfera ima svoju funkciju u završnim fazama šamanskog tretmana. Također, u gornjem svijetu šaman odlazi na takozvana mitska putovanja, s ciljem istraživanja povijesti, evolucije, nastanka svemira, prirodnih kozmičkih mehanizama itd..

Šamanska kozmologija čovjeka zasnovana je na tri sjedinjena aspekta; srednji aspekt je ličnost (osoba), viši aspekt ličnosti je tzv. vodič koji je naša veza s kozmičkim sjećanjem i totalitetom; niži aspekt ličnosti je tzv. zaštitna životinja koja je simbolički oblik našeg transformativnog i vitalnog potencijala. Polazeći od gore spomenute kozmološke strukture, šaman se kroz svoj inicijacijsko-razvojni proces otiskuje na put spoznaje tijekom kojeg ovladava transformativnim metodama. Kroz razvoj šaman se upoznaje s osnovnim, univerzalnim načelima kreativnih procesa . Na svom putovanju kroz proces osobnog ozdravljenja i transformacije, šaman stječe i kroz praksu razvija transformativni i duhovni potencijal, individualnu metodu rada i vlastiti simbolički jezik.

ŠAMAN

U današnje vrijeme šaman je prvenstveno iscjelitelj i poznavalac promijenjenih stanja svijesti. Osim toga, kroz povijest, šamani su obavljali i mnoge druge funkcije u društvu .. Oni su ljudi koji su kroz splet raznih osobnih i životnih okolnosti prošli inicijacijsku transformaciju i kroz nju probudili svoj kontakt s nasljeđem iskustva šamanizma. To iskustvo je dormitorno prisutno u podsvijesti svakog čovjeka i vezano je za kolektivnu svijest i univerzalne operativne i kreativne mehanizme prirode i svemira. Inicijacija je događaj koji se događa spontano, iz prividno nevezanog spleta životnih okolnosti i događaja ili kao posljedica šamanskog treninga i duhovne prakse. Vrlo je teško reći pod kojim uvjetima dolazi do inicijacije; moj je utisak da je inicijacija nešto što se dogodi mimo naše volje i da ne postoji recept ili praksa koji mogu izazvati inicijaciju. Trening i praksa šamanizma mogu kreirati povoljne i otvorene uvjete za inicijaciju i prihvaćanje svega što ovaj proces nosi sa sobom. Šamanskoj inicijaciji vrlo često prethode dramatične životne okolnosti i događaji. Nije rijetko, sudeći na osnovi iskaza mnogih šamana, da autizam, katatonija, shizofrenija, epilepsija i ostali vidovi poremećenih stanja psihe prethode inicijacijskoj transformaciji. U nekim ranijim studijama o šamanizmu smatralo se da je povijest psihičkih poremećaja prisutna iza svake inicijacije. Kasnija istraživanja su pokazala da to nije uvijek slučaj. Teško fizičko oboljenje, tragični događaj, nesretni slučaj i klinička smrt mogu biti pokretačka snaga procesa uvođenja u širu sferu individualne svijesti (inicijacije). Također nisu rijetkost ni slučajevi u kojima su ljudi postali šamani i iscjelitelji bez prethodne povijesti poremećaja ili nesretnog slučaja. Neki ljudi su doživjeli izravan poziv kroz specifične vizije ili snove. Drugi su pak, kroz bavljenje duhovno-razvojnom praksom kao nusprodukt svoga puta, razvili energetsko-transformativni potencijal. U nekim plemenskim i tradicionalnim društvima vijeća staraca i iskusni šamani prepoznaju potencijalne kandidate među podmlatkom zajednice te ih, kroz trening i specifičan način života, pripremaju za budući poziv. U nekim slučajevima, potencijalnom kandidatu jednog se dana javi želja postati šaman i on pronalazi učitelja ili se pak sam upušta u proces istraživanja i otvaranja. Je li želja bila posljedica stvarnog stanja stvari i nečega što je doista zvalo iz dubine nečije svijesti, vrijeme i ostvareni domet pokažu.

Šamanska inicijacija je proces u kojem šaman umire, prolazi kroz postmortum stanja svijesti, stiže do izvorišta bitka i odatle se vraća u "svakodnevnu" stvarnost. Šamanska smrt je ritualna smrt. To je dramatičan psihološki događaj tijekom kojega budući šaman biva rastrgnut, njegovi unutarnji organi bivaju izvađeni i zamijenjeni novim, vrlo često načinjenim od kristala, poludragog i dragog kamenja. Novi organi su transformativni organi i vezani su za eteričnu anatomiju budućeg šamana. Kroz osviješteno spajanje s izvorištem bitka i transformacijom energetskog tijela dolazi do otvaranja šamanskog potencijala individue. Njihovom primjenom na proces osobnog razvoja, kroz upoznavanje i ovladavanje elementima i procesima iza svojih disharmoničnih psihofizičkih stanja, te njihovom transformacijom, šaman-pripravnik stječe potrebna iskustva, znanja i sposobnosti koje ga čine spremnim služiti svojoj zajednici i sredini u kojoj živi.

ŠAMANIZAM I TEHNIKE LIJEČENJA

U okviru procesa spajanja modernih dostignuća znanosti i medicine s jedne strane i "misticizma" s druge, došlo je do povećanog zanimanja ljudi i znanstvenika za razne vidove tradicionalnih medicinskih tretmana i razvoja čitavog niza tzv. alternativnih tretmana zasnovanih na raznim drevnim metodama. Razne metode imaju različite ciljeve, načine primjene i funkcioniranje. Razlike među metodama možemo klasificirati po raznim kriterijima. Neke metode su vrlo uske i specificirane, druge su pak sveobuhvatnije (holističke). Ovdje ću ih pokušati svrstati prema razini i njihovoj povezanosti unutar univerzuma ljudske percepcije. U metode orijentirane ka tjelesnoj percepciji možemo svrstati razne vidove masaža i tjelesnih manipulacija homeopatiju, bioenergiju, akupunkturu, ajurvedsku medicinu, itd. Potom, postoje metode orijentirane k racionalnoj razini percepcije, na primjer: razni vidovi analiza, tehnike koje pomažu pamćenju, tehnike umne koncentracije, razvoj komunikativnih sposobnosti i tako dalje. U metode orijentirane na duševnu (emotivnu) razinu percepcije spadaju šamanska putovanja, vizualizacija, svi vidovi manipulacije eteričnim tijelima, yoga, reiki, regresivna terapija i dr.. Određene tehnike (thai chi, borilačke vještine, terapija kroz pokret i ples) tjelesne su metode orijentirane na više razine percepcije. Drugim riječima, polazeći od tjelesne vibracije vrši se utjecaj na emotivni i duhovni sustav. Metoda orijentirana na duhovnu razinu percepcije duhovni je put. Duhovni put je holistički proces koji u sebi može sadržavati kombinaciju transformativnih tehnika i svakodnevnih aktivnosti koje postaju uistinu učinkovite samo uz nazočnost katalizatora, tj. prosvijetljenog duhovnog učitelja.

Ove metode su orijentirane na najdublje uzroke problema, osnovne strahove, promjenu načina života, buđenje svijesti i integraciju prirodne individualnosti . Na pitanje koja je od pojedinačnih terapijskih metoda bolja, vrlo je teško odgovoriti. Većina od prethodno spomenutih metoda, ovisno o osobnim prirodnim predispozicijama, razinama individualne razvijenosti te iscjeliteljevu iskustvu, može biti duboko sveobuhvatna i učinkovita. U načelu,može se reći da je lakše izvršiti transformaciju problema iz više vibracije ka nižoj nego obrnuto, međutim, to nije čvrsto pravilo.

www.geocities.com