...

Zanimaš se ovim i onim. Poduzimaš ovo i ono. Koliko li često misliš da je sve besmisleno, bez svrhe, bezvrijedno. Ali sve ima svoj smisao. Ništa nije slučajno, ništa se ne rasipa, nitko i ništa se ne gubi. Zašto ne? Zato što je sve oduhovljeno. Tu dušu ti tražiš. Od početka. Ta duša dolazi do izražaja u služenju. Od početka.

Pogledaj npr. magarca koji, u nekom malom brdskom selu u Grčkoj ili bilo gdje drugdje, radi svoj posao. On služi od jutra do mraka. Nevjerojatno koliko radi ! Njegov gospodar, većina, ako ne i svi oko njega, ni jednom ne pomisle da se tu, u tom magarcu, nalazi duša koja sve to čini.

Poigraj se riječju "magarac". Što ćeš dobiti ? "Seel", duša! (Igra riječi: Esel = magarac, Seel = duša, Prim. prev.)

Sve je oduhovljeno. Sve nosi u sebi božansku iskru. Sve mora postati čovjekom da bi ostvarilo Boga. Tako i mali magarac, oduhovljeni. Služenje domaćih životinja često je važan stupanj preko kojega životinje prelaze u postojanje čovjeka. Bilo bi opasno kada bi neka duša od lava postala čovjekom – iako se to iz karmičkih odnosno razvojnih razloga također dogana. Da bi se obuzdale divlje sklonosti duši se u obliku domaće životinje doslovno stavljaju uzde. Određenje duše time postaje jasno: ono je naime božanska zadaća služenja. Pri čemu lav također služi.

Ono čudesno u cijelom Stvaranju je to da si sve, ali baš sve, ti sam. Ti si lav, ti si zebra koju on lovi, ti si hijena koja ubija starog lava, ti si strpljivi magarac koji pod sunčanim zrakama drijema poluzatvorenih očiju. A ti si i njegov gospodar koji ga nemilosrdno tjera udarajući ga štapom, ne razmislivši nijednom o tome da nema posla sa magarcem, nego s dušom. Sve to si ti. Tako velik, a ipak ti.

(Iz knjige 'Sai Baba govori o psihoterapiji):

...

Zato voli sebe ! To je najbolje i najviše što možeš napraviti.

...

Započni dan sa sobom. Započni dan tako da odmah čim se probudiš, budeš svjestan koliko si vrijedan ljubavi, te zahvali Bogu na tome – i već je sve dobro. Tog trenutka dan je dobro započeo. on te vodi od tebe Bogu, a od Boga preko svijeta nazad tebi.

Voli sebe. Voli sebe sve više. Ti si toga vrijedan. Ja to znam, jer Ja sam te stvorio.

Zbog toga je važno, što Murphy također naglašava, da svoju pozornost nikada ne usmjeriš na negativno. Nikada. Zbog toga nemoj nikada reći: ja to ne mogu, ili čak: ja sam glup, ja sam loš, ja sam grešnik.

Nikada !

...

A što se dogana kada se do srca veseliš sebi ? Tada i druge činiš sretnima !

Ovo je čudesan zakon života i ljubavi: tko se raduje, i drugima daruje radost. Svatko traži radost i bježi od smrknosti i ogorčenosti.

Raduješ li se, zračiš tu radost i činiš veselje drugima istom radošću koja tebe usrećuje. To je življena ljubav.

Vidiš li koliko je važno da voliš sebe – time ne činiš samo radost sebi, nego i drugima ! Što hoćeš više! To je blagoslov života. Blagoslov koji polazi od tebe i koji mijenja svijet.

Ništa ne donosi tolike promjene kao ljubav i s njom povezana radost. Ta je radost ananda, blaženstvo, koje je toliko vrijedno i uzrokuje vedru opuštenost: ona je božanske naravi, jer te nikada više ne napušta ako si je jednom stekao.

Znaš li zašto ? Zato što ne postoji razlog da ne budeš sretan !

Sve je spremno za tebe. Ti si tu. Svijet je tu. Bog je tu. Ovdje su svi zakoni koji osiguravaju tvoju sreću. Što te onda još može sprečavati da se raduješ ?

Raduj se, raduj se, jer Bog je na tvojoj strani. On je na tvojoj strani. A ti si na Njegovoj – znao ti to ili ne ! Što hoćeš više ? )

...

Što više gasa traktor daje, što više njegovi kotači kližu u mjestu, to dublje on sam sebe ukopava. Močvara treba samo popuštati, tj. biti slaba, ostatak čini traktor sam od sebe.

Rečeni primjer sadrži presudni iskaz za tebe, ako se osjećaš slabim i bolesnim: razmisli uvijek, uvijek, uvijek koliko moći izražavaš svojom bolešću, koliko prisiljavaš druge da skaču oko tebe, koliko drugi moraju raditi ono što ti hoćeš jer misle da ti ne možeš. Razmisli dobro, razmisli jako dobro gdje ne možeš, gdje ne želiš.

Nikada, nikada nemoj iskorištavati svoju slabost i tuđu spremnost da ti pomognu. Bolest ne bi smjela biti put kojim ćeš doći do moći, već prilika za tebe da naučiš ono što imaš naučiti – a tomu nikada ne pripadaju nepoštene igre oko moći!

...

Zato misli da ti kao traktor svojim bijesom uzrokuješ da tvoj partner bježi u snagu povlačenja, u moć močvare. Ako uvidiš koliki pritisak činiš na njega, omogućit ćeš mu da zaustavi svoje povlačenje.

Kao močvara, nemoj misliti da ne možeš ni mrava zgaziti jer si tako malen i nemoćan. Umjesto da se držiš vanjskog privida, pogledaj u svoje srce. Tamo ćeš uvijek naći pravi odgovor. Prini svome srcu s otvorenošću, hrabrošću i željom da naneš istinu. Tada ćeš je svakako otkriti jer otvoreno srce ne laže, ono ti kaže je li djeluješ iz unutarnjeg mira ili iz držanja žrtve.

(Iz knjige 'Sai Baba govori o psihoterapiji):

...

Patnja i sućut veliki su iscjelitelji.

Tako je zato što patnja čovjeka reducira na ono što je apsolutno najbitnije: na srce. Povrijeđenom ništa nije toliko potrebno kao ljubav, sućut i duboka samilost. Najbolje suosjeća onaj, tko i sam zna što druga osoba proživljava.

Sućut, menutim, uvijek nastaje prilikom priznavanja vlastitih pogrešaka. Zbog toga je ogromna razlika izmjenu sućuti i osjećaja krivnje.

Tko sa sobom nosi osjećaje krivnje, ustvari je samo zabavljen samim sobom. On prvenstveno razmišlja kako da pri svemu što je napravio ipak dobro prođe. Pritom je prema oštećenoj osobi uglavnom ravnodušan. Njemu je važno da na kraju ne bude on oštećen ili – što je još gore ! – on je prvenstveno zaokupljen pitanjem kako da se riješi svojih neugodnih osjećaja.

Zbog toga osjećaji krivnje ništa ne rješavaju. Ljudi mogu cijeli život imati osjećaj krivnje, a da im usprkos tome ne padne na pamet kako se osjeća oštećeni. Da bi se ispričali, na to i ne pomišljaju.

Očito je dakle, da ne osjećaju nikakvu krivnju za tunu nesreću, u najgorem slučaju još i prebacuju krivnju na druge.

OPROST

Sasvim se drugačije ponaša onaj tko suosjeća. Osjećaj sućuti nužno budi želju za isprikom. Takav čovjek svoj postupak doživljava kao počinjenu nepravdu, suosjeća s drugim i želi ispraviti svoju pogrešku.

Ukoliko od srca iskaže svoje žaljenje oštećenom, to će uzrokovati dvostruko izlječenje: Najprije će pomoći oštećenom, jer taj će se konačno osjetiti prihvaćenim, a zatim će pomoći i samome sebi.

Povrh toga, on ima priliku iskusiti veliku snagu opraštanja. Snaga opraštanja snaga je mudraca. Mudrac zna da svi prave pogreške. Da su svi u jednom ili drugom obliku u nekom od života nekoga povrijedili.

Ovdje dolazimo do važnog duševnog zakona: kako ja tebi, tako i sam sebi.

Rama je i tu bio uzoran: On je prihvaćao svakoga tko bi došao k njemu tražeći zaštitu. Čak i ispriku Njegovog najvećeg neprijatelja Ravane smjesta je prihvatio. )

...

Vaš je izbor partnera u najvećem broju slučajeva određen strahovima. Strahovi, međutim, ne vode do pravoga partnera nego u slijepu ulicu jer strahove je potrebno nadvladati. A kako ćeš najbolje nadvladati strah? Pogledavši mu u oči! To se uvijek događa onda kada više ne možeš drukčije, kada se nađeš pred zidom slijepe ulice svog straha i kada više ne možeš ni naprijed ni natrag. Sada, kada više ne možeš natrag, vidiš da se u zidu kojeg si se toliko plašio nalaze velika vrata, koja lako možeš otvoriti i naći potpuno novi put.

Osamljenost, samoća i promjena u razmišljanju.

Put, cilj i snaga odnosa nalaze se u osobinama srca, a to su ljubav, predanost, požrtvovnost, poštenje, vjernost. Borbe za prevlast i agresije tu nemaju mjesta !

Zbog toga nemoj nikada, nikada izabrati partnera pri čijem izboru tvoje srce nije prisutno, ili se čak i protivi.

Nemoj agresije i borbe oko prevlasti nikada smatrati putem koji bi te mogao bilo kamo odvesti. Radije misli na to da je istina najbolja zaštita i da te zato samo istina vodi dalje. A ako se upustiš u borbe moći s partnerom, tada biraš borbu umjesto ljubavi. Tada nisi u istini jer, u biti, nemaš nikakav odnos već činiš sve da ga izbjegneš. Nemoj, menutim, iz te istine povući lakomisleni zaključak kako je rastava u tom slučaju "najpoštenije " rješenje. Radije povuci konsekvence iz svog dosadašnjeg ponašanja i karme koja je s njime povezana: razmisli što ti je činiti kako bi postigao ono što je uvijek tvoj cilj: živjeti s partnerom u miru i ljubavi.

...

I imaj uvijek na umu: tko kaže da nema sebi što predbaciti, da nema potrebe raditi na sebi, taj je uvijek veći slijepac od onog drugoga.

Bez obzira što učinili da bi izbjegli barem najljuće menusobne borbe, od presudnog je značenja da je vaša skrb uvijek usmjerena na dobrobit vaše djece. Vaša su djeca duše koje su vam povjerene. Za njih se imate brinuti. To je odgovornost koju imate prema sebi, prema djeci i prema zajednici u kojoj živite. Jer vaša su djeca društvo sutrašnjice. Kako se danas ponašaš prema svojoj djeci, tako se ponašaš prema sutrašnjem društvu. To je odgovornost koju imaš prema zemlji u kojoj živiš, koja se brine za tebe i bez čijega zauzimanja nikada ne bi mogao živjeti tako dobro kako živiš.

(Iz knjige 'Sai Baba govori Zapadu):

Odluka i obveza temeljne su snage u životu. One su zato skupa s ljubavlju i spremnosti na žrtvu neophodni oslonci braka. Bez tih četiriju stvari nijedan brak ne može uspjeti.

Misli uvijek na to, da žanješ ono što si posijao. To je temeljni Zakon života, kojem nitko ne može izbjeći.

Misliš li da možeš bilo koga prevariti, a da ti se to ne vrati ? Ako imaš takvu predodžbu, odbaci je još danas, jer ona je vrlo opasna.

Gledaj na brak na ispravan način: kako se danas ponašaš prema svom partneru, tako će se jednoga dana ophoditi prema tebi. Ako ga npr. napustiš zbog drugoga i slomiš mu srce, tada ćeš prije ili kasnije i sam to isto doživjeti.

I još nešto: napusti iluziju da bi mogao riješiti bilo koji problem, ako pobjegneš nekoj situaciji. Najviše što time možeš učiniti, to je odgoda onoga što moraš napraviti. Situacija od koje si danas pobjegao, opet će ti doći, jer ona je dio tvoje karme i bilo kada mora biti razriješena.)

(Iz knjige 'Sai Baba govori o svijetu i Bogu):

Ako je tvoj partner nesretan, tada ti snosiš više od 50% odgovornosti. Zašto više od 50% ? Zato što si ti jedini čovjek kojega ti možeš promijeniti. Tvoja sadhana, tvoja duhovna zadaća, sastoji se u tome, liječiti sebe na taj način da otvoriš srce za partnera.

Patrick je na primjer još od djetinjstva bio toliko povrijenen, da uopće nije bio sposoban uvidjeti koliko muke ima Marie s njim. Njegova se zadaća zbog toga sastojala u tome da najprije izliječi svoje srce i zatim ga otvori obitelji. Jer muškarac koji se ponaša tako da gubi i ženu i djecu, nema srca ni za svoju ženu, ni za djecu, a ni za sebe sama. Tko se ponaša na takav način da se obitelj raspada, taj još uvijek nije mnogo shvatio, jer razaranje obitelji jedan je od najvećih grijeha ovoga vremena.

Ako netko danas čuje riječ grijeh, trgne se. U pojmu grijeh nalazi se riječ ispaštanje (Igra riječi: njem. Sünde - grijeh, Sühne - ispaštati). Grijesi se moraju ispaštati.

...

Ljudi danas u prvome redu moraju naučiti da je njihova najpreča zadaća u obavezi prema obitelji. Tko napušta svoju djecu, preuzima na sebe veliku krivnju, jer djeca uče kroz primjer roditelja. A što uče u takvom slučaju ? Da se teškoće rješavaju kroz rastavu. Da čak i njihovi roditelji, koje su toliko voljeli, nisu bili spremni obuzdati svoj ego u tolikoj mjeri da bi našli neko zajedničko rješenje, uz pomoć kojeg bi njihova djeca i dalje mogla dijeliti zajednički dom s roditeljima. Lošim primjerom roditelja djeca se potiču na to da i sami čine isto i da se isto tako olako odnose prema odnosima – rezultat, na žalost, možemo promatrati svuda oko nas.

Zato je moja zadaća da vas učim da je sretno partnerstvo ono najbolje što možete učiniti za svijet. Ako ti ne uspije uspostaviti sretan odnos sa partnerom, i ako ti žena odnosno suprug kaže da te tvoje duhovne vježbe ne vode vašem zbližavanju, tada nemoj i dalje ostati sjediti pred svojim oltarom, nego idi nekom dobrom terapeutu i dopusti si pomoći. Za to ti je potrebna hrabrost.

A hrabrost je prva dužnost svakoga građanina.)