Mulj neznanja,iluzija,mutnih osjećanja,nejasnog vidjenja,teških dogadjaja,hoda po mukama,nerazumijevanja,mogu biti kompost koji hrani divan cvijet spoznaje.

On raste iz sjemena ljubavi,na dnu bare života,kao tanka stabljika vodjena životnom snagom i vjerom u ljepotu svijeta koji ne vidi,ali osjeća moć da se propbije kroz vodu pročišćenja,do svjetla koje samo nazire na površini ustalasane vode.

On napreduje na gore,raste hranjen ljubavlju samom i znanjem da ima nešto izvan i iznad,koje ga zove i mami nevidjenimsjajem i radošću.Što bliže površini,sve više ga grije toplina i svjetlost sunca i beskrajnog neba,sve više se pupoljak rascvjetava u rozetu koja želi da pokaže svu svoju ljepotu i pozdravi svijet na površini vode.Najzad,uz nečujni talasić,izranja blistavi bijeli ljepotan,da zadivi svijet i da mu da svu svoju radost,nadu i ljubav koju je uložio u svoj rast i otvaranje.

On ne remeti tišinu barskog svijeta,iako njegova pjesma životu odzvanja čitavim svemirom.Kada ugleda svjetlo,nema više nejasnoća,lutanja po mraku i plivanja po mutnoj vodi,razbistre se misli,osvijetle se osjećanja,doživi se bliska povezanost sa svim što postoji,drugim ljudima,biljkama,životinjama,planetama,zvijezdama, univerzumom,Bogom.

Otvaranje krunske čakre ili kotača na vrhu glave,na tjemenu,san je svakog tragaoca na putu kreativnog usavršavanja.Literatura u kojoj se opisuju iskustva prosvjetljenja i dostizanja Božje istine i ljubavi,govori o osobnim doživljajima sretnika,a kako da to sami izvedemo,saznaćemo ako krenemo putem unutarnje transformacije.

Ipak,jedno je sigurno:ne postoji jedan oproban recept koji važi za sve,svatko ima svoj put samousavršavanja i samospoznaje.Ono što je zajedničko su stepenice koje treba da savladamo na tom unutrašnjem uspinjanju ka svjetlosti.

Na vrhu glave nalazi se sedmi centar,krunska čakra,sahasrara,što na sanskritu znači lotos sa tisuću latica.Možete je vidjeti kao bijelu sjajnu zvijezdu ili propeler koji sa vrti na vrhu vaše glave,u pravcu kazaljke na satu,kada gledate odozgo.

Svjetlost dolazi odozgo iz centra svemira,koja je zlatne boje,iznad naše glave,u sahasrari se pretvara u blještavo bijelu,koja se spušta središnjim kanalom i u glavi je ljubičasta,pa idući na dolje,u korijenu vrata je plava,u centru grudi je zelena i ružičasta,u solarnom pleksusu je žuta,ispod pupka narandžasta a u korijenu trupa crvena.Kao duga,svjetlost se u našem suptilnom tijelu raslojava na posebne vibratorne nivoe,koji se razlikuju ne samo po valnim duljinama,već i po odredjenim karakteristikama,manifestacijama na svim nivoima našeg bioenergetskog sistema.

 /prekrasno,zar ne? Nadjoh u hrpi starih papira,ne bih više znala od kud mi/