2.    Zašto imamo sobu za molitvu?

Većina indijskih domova ima sobu za molitvu ili oltar. Pali se svjetiljka i Bog se štuje dnevno. Druge duhovne prakse kao ponavljanje božjeg imena, jappa meditacija, čitanje svetih spisa, paaraayana molitva, poklonstveno pjevanje itd. također se provode. Posebna se štovanja vrše prigodom svečanih prilika kao što su rođendani, godišnjice, festivali i sl. Svaki član obitelji – mlad ili star – ovdje sudjeluje u štovanju Božanskog.

Bog je vlasnik cjelokupne Kreacije. On je istinski vlasnik. On je dakle, istinski vlasnik i kuće u kojoj živimo. Soba za molitvu Božja je soba u kući. Mi smo zemaljski stanovnici Njegovog vlasništva, i takva nas misao čuva od lažnog ponosa i sebičnosti.

Idealan je stav smatrati Boga kao istinskog vlasnika naših domova, a nas kao čuvare Njegovog doma. No ako je to teško, možemo misliti na Njega kao na uvijek dragog i dobrodošlog gosta. Kao što bismo gosta smjestili u najbolju sobu, na isti način za Božje prisustvo u našem domu  odabiremo sobu za molitvu ili oltar, koji je uvijek čist i lijepo ukrašen.

Bog je također Sveprožimajući. Da nas podsjeti da je i u našem domu sa nama, imamo sobu za molitvu. Bez Božje Milosti, niti jedan se zadatak ne može uspješno niti lako provesti. Zazivamo Njegovu Milost pričajući sa Njim u sobi za molitvu svakoga dana kao i u posebnim prigodama.

Svaka soba u kući namijenjena je određenoj funkciji: spavaća soba za odmor, dnevna soba za primanje gostiju, kuhinja za kuhanje itd. Namještaj, ukrasi i atmosfera svake sobe je u skladu sa njenom svrhom. Isto tako, u svrhu meditacije, štovanja i  molitve, trebali bismo imati atmosferu koja tome pridonosi – odatle potreba za sobom za molitvu.

Svete misli i vibracije prožimaju mjesto i utječu na umove onih koji tamo borave. Duhovne misli i vibracije koje su se stvorile redovitom meditacijom, štovanjem i pjevanjem prožimaju cijelu sobu. Čak i kada smo umorni i nervozni, samo ako sjedimo u sobu za molitvu, osjetit ćemo mir, bit ćemo osnaženi i duhovno uzdignuti.