1.    Zašto palimo svjetiljku*?

 

 

 

U gotovo svakom indijskom domu svjetiljka se dnevno pali na oltaru Boga. U nekim se domovima pali u zoru, u nekima dva puta dnevno – u zoru i u suton, a u nekima se održava tijekom cijeloga dana, akhanda deepa. Svi svečani trenuci poput dnevnog štovanja, rituala i festivala pa čak i mnoga društvena okupljanja kao inauguracijske svečanosti započinju paljenjem svjetiljke čija se svjetlost održava tijekom cijelog događanja.

Svjetlost simbolizira znanje, a tama neznanje. Bog je «princip Znanja», chaitanya koji je Izvor, poticatelj i kao Onaj koji osvjetljava cjelokupno Znanje. Dakle, svjetlost se štuje kao Bog sam. Znanje otklanja neznanje na isti način kao što svjetlost otklanja tamu. Znanje je također i trajno unutarnje bogatstvo pomoću kojeg se mogu postići sva vanjska postignuća. Palimo svjetiljku kako bismo se poklonili znanju kao najvišem obliku bogatstva. Znanje podupire sva naša nastojanja bila ona dobra ili loša. Zato držimo upaljenu svjetiljku tijekom svih svečanih prigoda kako bi ona bila svjedok naših misli i djela.

Zašto ne palimo lampu ili žarulju? I one bi također otklonile tamu. No, tradicionalna uljna svjetiljka ima i duhovno značenje. Ulje ili pročišćeni maslac, ghee u svjetiljci simbolizira  naše negativne sklonosti, vaasanas kao i zloću, ego. Negativne sklonosti kao i ego, polako nestaju kada se upali duhovno znanje. Na isti bismo način trebali postići takvo znanje koje nas vodi višem cilju. Plamen gori uvijek uspravno. Na isti način trebali bismo postizati znanja koja nas vode višim idealima.

Jedna svjetiljka može upaliti tisuće drugih; na isti način čovjek koji posjeduje znanje, može ga prenijeti mnogima. Jasnoća i snaga svjetla ne blijede ako se iz jedne svjetiljke uzima plamen za druge. Na isti se način znanje ne smanjuje kada se dijeli sa drugima. Ono se zapravo pojačava u jasnoći i snazi davanja. Dobrobiti imaju i darivatelj i primatelj.

Dok palimo svjetiljku, molimo:

 

 

Deepajyotihi parabrahma

Deepa sarva tamopababa

Deepena sadhyate sarvam

Sandhya deepo namostute

 

 

Prostirem se ispred svjetiljke upaljene u zoru/suton; čija je svjetlost Princip Znanja (Vrhovni Bog) koji otklanja tamu neznanja i uz čiju je pomoć  u životu sve moguće postići.

Što drugo da krasi dom nego plamen ljupke svjetiljke?

Što se drugo može diviti umu nego svjetlost duboke mudrosti?

 

Ovaj običaj sadrži bogatstva i intelektualnog i  duhovnog značenja.

 

 

*misli se na plamen upaljene svijeće ( u lampi ili samoj svijeći)