6.    Zašto ne dodirujemo papire, knjige i ljude sa stopalima?

 

 

  

U indijskim domovima od malih nas nogu uče da nikada ne dodirujemo papire, knjige ili ljude sa stopalima. Ako slučajno dotaknemo papir, knjigu ili glazbeni instrument  ili bilo koju drugu obrazovnu opremu sa svojim stopalima, uči nas se da sa poštovanjem rukama dotaknemo ono što smo taknuli stopalima, a potom taknemo oči kao znak isprike.

Za Indijce, znanje je sveto i božansko. Zato mu uvijek treba odavati poštovanje. Danas razdvajamo akademsko od duhovnog, no u drevnoj se Indiji cjelokupno znanje, koje je podučavao učitelj, guru – akademsko i duhovno – smatralo božanskim a ono se nekada smatrano božanskim.

Zabrana da se ne staje na obrazovnu opremu, čest je podsjetnik na visoki položaj znanja u Indijskoj kulturi. Od malih se nogu njeguje mudrost prema poštovanju knjiga i obrazovanja. A to je ujedno i razlog zašto štujemo knjige, vozila i instrumente jednom godišnje na Ayudha Pooja dan ili Saraswati Pooja, dan posvećen Božici Učenja. Svakoga dana prije učenja molimo:

 

 

 

 

Saraswati namsthuhhyam

Varade kaama roopini

Vidyaarambham karishyaami

Sidhirhhavatu me sadaa

 

 

 

 

O, Božice Sarasvati, darivateljica dobra i ispunjavateljica želja,

prostirem se pred tobom

prije učenja.

Neka me uvijek ispunjaš.

 

 

 

Dodirivanje drugih stopalima smatra se prekršajem. Zašto?

Čovjek se smatra najljepšim živim hramom Boga! Dodirivanje drugih stopalima znak je nepoštovanja božanskog u njima. To zahtijeva trenutnu ispriku koja se daje sa poštovanjem i poniznošću.

Mnogi od naših običaja vrlo su jednostavni no snažni podsjetnici i pokazatelji dubokih filozofskih istina. To je jedan od čimbenika koji je indijsku kulturu održao živom tijekom stoljeća.