Prahlad Maharaj nije nikada molio Gospodina da ga zaštiti, ili da ubije njegovog oca. Njegove molitve su pune želje za predanim služenjem, a što je nevjerojatno, on se često molio za dobrobit onih koji su ga mučili.
Prahlad je savršen primjer Vaišnavine tolerancije, milosti i čistoće. Kad mu je Gospodin ponudio bilo koji blagoslov, prvo što je Prahlad odgovorio je bilo da on nije trgovac – osoba koja nešto radi da bi dobila nešto zauzvrat. Nakon toga je tražio blagoslov, ali ne za sebe. Bio je potpuno uronjen u samilost i suosjećanje prema palim uvjetovanim dušama, posebno prema svom ocu. Za Hiranyakasipua ja Prahlad tražio blagoslov.
Prahlad se nikada nije naljutio na osobe koje su ga mučile. On ih nije smatrao svojim neprijateljima. Nevjerojatno! Kakva inspiracija...
Da vam otkrijem nešto o anarthama: Mi često mislimo da ako se molimo Nrisimhadevu ili Nityanandi, nečistoće u našem srcu automatski će nestati, jedno jutro ćemo se probuditi čistog srca. Na žalost, proces nije takav. Mi se molimo Gospodinu da nam iskorijeni anarthe, a on nam daje snagu i inteligenciju da to napravimo. Ali zapravo, mi moramo sami raditi na našem srcu. U Giti vidimo da postoji 5 faktora u svakom djelovanju. Jedan od tih faktora je naš vlastiti napor koji moramo uložiti. To neće biti lako. Morati ćemo se boriti, ali uspjeh će doći.
Još jedna stvar: moramo razmišljati na pozitivan način da bi otklonili nečistoće. Ako razmišljamo negativno, anarthe postaju prominentnije. Na primjer, ako razmišljam: „Ne bih trebao toliko jesti“, naglašavam ono negativno u prenajedavanju i kontrola jezika postaje velika borba. Ako pristupimo na pozitivan način i kažemo: „Jesti ću onoliko koliko mi je potrebno jer to zadovoljava Krišnu, biti ću zdraviji, moći ću raditi službu itd.“, tada je lakše kontrolirati jezik.
Ista je stvar sa regulativnim načelima. Ne smijemo ih gledati kao nešto loše, nego kao pomoć koja nam je potrebna da ostvarimo ono što želimo u životu (biti svjesni Krišne). Zapravo, regulativna načela se ponekad opisuju kao „regulativna načela slobode“. Trebamo razmišljati: „Želim biti slobodan i zato biram da slijedim ova načela“, umjesto: „Moram slijediti ova načela“.
Kad nešto radimo sa pozitivnim stavom, Svjesnost Krišne postaje puno lakša za prakticiranje. Praktički sve što radimo trebali bi raditi sa pozitivnim stavom. Trebamo naučiti umjetnost preobrazbe stvari i osjećaja iz negativnih u pozitivne. Na primjer: „Idem na Mangala Arotik zato jer želim zadovoljiti Krišnu i Prabhupada“, a ne zato jer moram.
Mi ne moramo ništa, imamo slobodnu volju. Krišna nije rekao Arjuni da Ga mora služiti. Rekao mu je da ima izbor.
Također, djelovati iz osjećaja krivnje je destruktivno.
Dakle, iskorjenjivanje anartha je radostan proces, jer na taj način ćemo ostvariti naš cilj. To je kao da volite živjeti u čistoj kući. Ja znam da sam jako sretan nakon što bhakte pospreme moju sobu svaki dan (ja sam stručnjak u stvaranju nereda). Možda bih trebao naučiti sam pospremati za sobom. Sannyasiji znaju postati jako lijeni!!
HH Bir Krišna Maharaj
Uredio/la: Dasaratha Suta das
Vijest preuzeta sa: http://www.prabhupada.org/rama/