Reći ću vam jedno, svakog dana se preostalo vrijeme (vašeg života na ovoj zemlji) skraćuje, vrijeme milosti, kada možete raditi i stvarati po vlastitoj volji, će uskoro biti završeno. Zato sva vaša djela i ostvarenja moraju uvijek i jedino biti za spasenje (ili 'usmjerena ka spasenju') vaše duše, vi morate jedino o tome razmišljati, stvari od ovog svijeta (ili 'svjetovne stvari') morate ostaviti iza sebe. Jer, kada se brinete za spasenje vaše duše sve što vam je (ili 'će vam biti') potrebno, će vam biti dano, isto će te primiti bez vaših vlastitih napora. Način na koji trenutno/sada živite, razmišljajući samo o zemaljskim stvarima a ne o činjenici da će vaš život uskoro završiti, uvelike ugrožava spasenje vaše duše.

Vaš životni stav je pogrešan, razmišljate samo o dobrobiti vašeg tijela. A čak i ako se pred svijetom predstavljate kao Kršćani vi ne živite sa Kristom, Koji želi biti i ostati vaša vječna radost, i Koji se sa vama može ujediniti jedino ako živite u Ljubavi.

Vi previše živite u ljubavi prema sebi jer sve o čemu razmišljate je kako unaprijediti vaš životni standard. Previše težite tome da udovoljite svome tijelu. A da li razmišljate o potrebama vaše duše, i njezinom napretku (ili 'blagostanju')? Vi znate da na ovoj Zemlji nećete ostati vječno, da možete biti 'pozvani' već sutra. Što vas čeka sa druge strane (u duhovnom svijetu) ovisi o stanju vaše duše.

Jer sve što tijelo posjeduje (ili 'sve tjelesno') je prolazno, i čovjek to mora ostaviti iza sebe u svijetu (kada bude napuštao ovaj svijet). Prema tome, svaki napor koji se tiče samo tijela je uzaludan. A duša, međutim, stoji siromašna i bijedna na kapijama vječnosti.

Ljudi bi trebali više razmišljati o stanju svoje duše, razmišljati više o trenutku svoje smrti, i vjerovati kako će vrijeme milosti, koje im je bilo dano tako da se mogu promijeniti, uskoro proći.

Svaki dan može vašoj duši donijeti bogatstava samo ako ga živite na ispravan način, kada činite djela ljubavi, (kada) zračite ljubav i dobrotu prema vašem bližnjem, (kada) pomažete tamo gdje je pomoć potrebna. Kada se u molitvi ujedinite sa vašim Ocem u vječnosti, i kada obnovite pravu vezu sa Njime kao dijete sa Ocem.

To ne mora biti žrtva. Zasigurno možete živjeti bogobojazan život (ili 'život koji se Bogu sviđa'), ali morate češće misliti o Njemu, a ne isključivo na stvari od ovog svijeta. Morate uvijek imati na umu kako je sve što vam ovaj svijet nudi prolazno. Ali da bi od Boga primili nešto što možete zvati (ili 'što se može nazvati') duhovnim blagom, vi se morate ujediniti sa Njime i ostati (tako) ujedinjeni kroz molitvu i djela ljubavi.

Od vas se ne traži previše, ali vi ćete bez ovog intimnog kontakta uvijek biti siromašni dok će vaša duša, u vremenu vaše smrti, biti u jadnom stanju. Ipak, ništa vam se ne može dati što sami ne postignete/ostvarite. Stoga vas se jedino može upozoriti i savjetovati da kroz ovaj život ne idete bez razmišljanja, već da uvijek razmišljate o trenutku vaše smrti kada ćete morati dati izvještaj o tome kako ste živjeli vaš zemaljski život, za dobrobit vaše duše.

Razmišljajte o usavršavanju vaše duše i težite k tome, i uvijek će te primiti pomoć, (samo) ako Bogu ukažete kako Mu iskreno želite prići, i onda zauvijek ostati sa Njime. Tada će se vaša duša pokazati dostojnom.

AMEN