Upisao:

gemini1

15. rujna 2024.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

739

PUTA

OD 14.01.2018.

Put - naša želja da se domognemo Puta - 8. dio

Ova prethodna priča dočarava neke aspekte problematike prilaska Putu. Veoma bitno za razumjeti je sljedeće: put je jednosmjerna cesta. To podrazumjeva da kada se jednom krene Putem, svaki povratak nazad je zabranjen. Ovdje se ne radi ni o kakvoj naredbi ili principu koji dolazi iz vana, nego jednostavno o tome što svaki korak naprijed, koji se napravi na Putu, neopozivo mijenja unutrašnji sadržaj onoga koji je krenuo njime. Odatle proističe da će ta osoba postajati iz dana u dan sve čudnija i čudnija za svoju okolinu; a istovremeno će sve više i više gubiti interes za vanjski život, u kome je možda sve do juče ‘aktivno’ učestvovala. U očima čovjeka koji je krenuo putem, izgled stvari a pogotovo drugih bića, iz dana u dan će se mijenjati. Tako se on jednoga dana može zaprepastiti kad iza fasade nekih osoba, koje je sve do juče smatrao lijepim, počne da primjećuje određene životinjske crte. Kod sviju – ne, ali kod mnogih, - da.

(- “Šta vidiš?” reče Nikolaj Gogolj u jednom momentu mentalne bistrine. – “maglu… i njuške svinja…”)

Što više čovjek napreduje Putem, utoliko se više pojačava i njegov osjećaj da postaje stranac. Tako se on može drugima učiniti dosadnim, nepodnošljivim, pa i odbojnim. (Nema proroka bez časti, osim na postojbini svojoj i u domu svojemu).

Stoga oni koji žele da poduzmu ezoteričko istraživanje, prethodno moraju dobro da razmisle, tj. da odvažu sve faktore, prije nego što požure sa prelaskom praga ili modre rijeke.

Međutim, nije sve toliko crno. Nakon određenog perioda, čovjek će takođe primjetiti da neka lica, koja su mu se prije činila sasvim običnim, sada sijaju u njegovim očima nekim novim sjajem i ljepotom, jer njegov vid postaje izoštren i u stanju da vidi ono što se nalazi ispod ljudske fasade. Počinju nova i interesantna druženja s onima koji su takođe krenuli u istom pravcu, jer oni koji su krenuli ka istini vremenom postaju sve bliži i bliži jedni dugima.

~***~

Do sada smo pričali o Putu, kao da se on nalazi ispred naših vrata, a ono što mi trebamo da učinimo da bi se našli na njemu, to je samo da zakoračimo na njega. Međutim, to nije baš toliko jednostavno.

Nama prvo treba da postane jasno da je vanjski život jedna istinska divljina, u kojoj vladaju tzv. ‘A’ uticaji; ali da tu takođe postoji i jedan Put koji je označen ‘B’ uticajima. Takođe, bi trebali razumjeti da je taj Put poseban i da ne postoji put izvan tog puta. Ono što bi trebali shvatiti je i to da ovakvi kakvi smo sada, ne možemo se, tek tako, naći na tom Putu. Da bi dospjeli do Puta, mi moramo prvo da pronađemo a onda da pratimo, - Prilazni put. To podrazumjeva da se mi trenutno ne nalazimo čak ni na tom Prilaznom putu, nego usred jedne – Divljine. Ono što sada možemo imati u ruci je samo jedna jedina karta – a to je naša želja da se domognemo Puta.

Ukoliko je ta naša želja stvarno iskrena, onda ćemo jednostavno lako uspjeti da pronađemo jednu stazu koja vodi do Prilaznog puta, uz pomoć koga ćemo, na kraju, da stignemo do Puta.

~***~

Kada čovjek krene u potragu za Putom, to obično znači da se u njemu samom nešto srušilo ili prelomilo. Zajedno sa tim ide i jedna duboka analiza svih svojih dosadašnjih ubjeđenja i moralnih vrijednosti, koje u očima tragaoca gube onu vrijednost koje im je on prije davao. To preispitivanje obično je isprovocirano nizom manje više nasilnih šokova ili trauma koje su dovele i do stvaranja negativnih emocija.

Tradicija ostavlja mogućnost da ne moraju svi da prođu kroz ovu tzv. fazu “bankrota” Ličnosti. Ovoga su pošteđeni samo oni ljudi koji se mogu nazvati bezgrešnicima, tj. koje život do tog momenta nije nimalo isprljao i koji se usljed pozitivnih životnih iskustava i emocija odlučuju na ezoterički rad , međutim, takvih osoba je danas veoma malo.

Za večinu drugih ljudi, uspjeh i radost, umjesto da ih probude, čine im upravo suprotno, bacaju ih u jedan duboki mentalni san. Sa ezoteričke tačke gledišta, nesretne okolnosti i traume, predstavljaju bolji temelj za ezoterički rad, nego sretne okolnosti. U svemu ovome, Tradicija od čovjeka traži da bude nadasve skroman, jer ta skromnost upravo predstavlja jedan zaklon koji će ga štititi od svih štetnih uticaja koji bi mogli usljediti kao rezultat njegovih uspjeha na unutrašnjem ili vanjskom planu. Međutim, u svom pokušavanju da bude ponizan ili skroman, čovjek mora da izbjegava sve ekstremnosti. Sve ima svoju mjeru. [Čak i ljepota izvan svake mjere, može da izgleda izdeformisano. (Filokalija; Isak Sirijski, I p.)]

Taj kolaps, kojeg čovjek doživi ima i svoju pozitivnu stranu. On tada počinje da gleda na stvari u drugačijem svjetlu. To može imati dvije dijametrično oprečne posljedice. Ukoliko je čovjek dovoljno jak i nepristrastan, onda on neće pognuti svoj pogled pred neumoljivom realnošću. On će imati dovoljno hrabrosti da se suoči sa stvarima onakvim kakve one jesu i prihvatiti sve konstatacije koje mu se odatle nameću, bez obzira koliko teško one bile prihvatljive. To bi takođe značilo da je on u tom momentu stupio na stazu, koja vodi prema Prilaznom putu.

U suprotnom slučaju, ukoliko je čovjek slab, onda će ga jedno takvo iskustvo učiniti još slabijim.

Ukoliko čovjek ne prihvati situaciju u kojoj se nalazi, pogotovo svoje unutrašnje stanje, upravo onako kako mu se ono čini, zahvaljujući kratkotrajnoj iluminaciji od strane svijesti istinskog ‘Ja’, - ukoliko on uprkos svim dokazima, ostane tvrdoglav, pokušavajući da opravda svoju Ličnost štiteći je izvan svake logike i bez ikakvog istinskog opravdanja, onda se on okreće leđima Prilaznom putu, i tako baca samog sebe još dublje u divljinu.

Ponavljamo: niko, osim onih koji su bezgriješni, ne može prići Prilaznom putu, koji vodi do pravog Puta, ukoliko prethodno ne prođe kroz jedan unutrašnji bankrot, ili moralni kolaps.

~***~

Sada moramo naglasiti da će se svi oni koji krenu u potragu za Putom, veoma brzo suočiti sa cijelim nizom problema. Naravno, radi se o preprekama koje su rezultat dejstva Generalnog Zakona. Mnogi od tih problema mogu se izbjeći ukoliko tragalac zauzme pravilan stav od momenta kada kroči na stazu koja vodi ka Prilaznom putu.

Generalno govoreći, na tragaoca će se ustrijemiti upravo oni koji se nalaze u njegovoj neposrednoj blizini. Ta njihova negativna reakcija rezultat je dejstva Generalnog Zakona, koji kao što smo već rekli pokušava da održi čovjeka na svom mjestu. Kada on to nije u stanju da učini uz pomoć Iluzije, onda će pokušati da ostvari to na indirektan način, manipulišući one koji se nalaze u neposrednoj blizini tragaoca. To je tzv. “klasična situacija”.

~***~

S druge strane, oni koji prođu kroz moralni bankrot i zakorače na stazu, postaju drugačiji od onih koji nastavljaju da žive u Iluziji. Zbog svega toga, tragaoc se počinje osjećati sve više i više izolovanim. Međutim, centar gravitacije njegovog interesovanja će se progresivno okretati ka ezoteričkom radu, što će ga na kraju potpuno apsorbovati.

U interesu tragaoca je da ne odaje drugima svoj novi stav, kojeg je zauzeo prema vanjskom životu. Ovaj “Svijet” će zauzeti neprijateljski odnos prema njemu, jer on ima jednu sasvim drugačiju svrhu, te mu ne odgovara da se ovakve tendencije pojedinaca prošire i na druge. Prije ili kasnije, osim u rijetkim izuzecima, doći će i taj dan kada će tragaoc biti izložen otvorenoj mržnji onih među kojima živi.

[Ako svijet na vas uzmrzi, znajte da mene omrznu prije vas. Kad bi ste bili od svijeta, onda bi svijet svoje ljubio; a kako niste od svijeta…zato mrzi na vas svijet. (Jovan XV 18-19)]

Što čovjek više napreduje sa svojim ezoteričkim radom, utoliko će on više postajati objektom mržnje.

[Nikakav prorok nije mio na svojoj postojbini (Luka IV 24)]

~***~

Oni koji kroče na stazu, mnogo prije nego što dostignu Put, moraju biti svjesni da se tu radi o jednom putovanju bez povratka. Tradicija kaže: Put ima samo jedan pravac. Svijet Istine je jedan živi svijet i on zaživljava u svakom onom ko ga je okusio, čak i ako on ne obraća pažnju na to. Znajući sve ovo, čovjek mora dobro razmisliti prije nego što stupi na stazu koja vodi ka Putu. Međutim, oni koji su već krenuli stazom, moraju se otarasiti svakog oklijevanja. Oni jedino što mogu, to je da budu čvrsti i istrajni. Nema okretanja unazad.

[Ni jedan nije pripravan za carstvo Božije koji metne ruku svoju na plug pa se obzire natrag (Luka IX 62)].

S obzirom da put vodi samo u jednom pravcu, odatle se spas može naći samo u onome što stoji ispred nas, a nikako u onome što je ostalo iza nas.

~***~

Čovjek ne smije misliti da će se samim tim što je on odlučno kročio na stazu, sve odjednom promijeniti oko njega i da će njegov život čudesno krenuti ispočetka. To što proučavanje ezoterike postaje jedan novi elemenat u njegovom životu, samim tim ne znači da će svi oni elementi koji su, sve do juče, spadali u dio njegove egzistencije, prekonoći nestati. Oni će još uvijek biti tu i u većini slučajeva, predstavljaće jednu smetnju u njegovom radu na ezoteričkom polju.

Stupajući na stazu, čovjek se podvrgava uticaju Zakona Izuzetka i započinje sa odupiranjem uticajima Generalnog Zakona.

Pobjeda nad “Svijetom” je ono što svako ko teži istinskom Životu, mora da ostvari.

Kada se određeni problem pravilno ustanovi, on će djelovati tako što će nam nagovijestiti načine i kako da ga riješimo. Frontalni napad na “A” uticaje mora se po svaku cijenu izbjegavati, jer bi to bilo analogno Don Kihotovom napadu na vjetrenjače. Hiljade i hiljade dobronamjernih ljudi je doživjelo propast jer su činili jednu te istu grešku. Vjerovali su da je nemoguće moguće. Ovaj “Svijet” je neuporedivo jači od svake izolovane individue, sve dok ona spada u kategoriju tzv. vanjskog čovjeka.

Da bi čovjek imao određene koristi od Zakona Izuzetka, on prvo mora da ostvari pobjedu nad samim sobom. On prvo mora da ovlada svojim unutrašnjim svijetom, da bi bio u stanju da nadvlada “Svijet”, te tako izbjegne izvan uticaja Generalnog Zakona.

Sam princip ovog metoda je prilično jednostavan. Tu se moramo vratiti na onu Platonovu postavku koja kaže da se slično može primjetiti i razumjeti samo od strane sličnog. Imajući to u vidu, možemo reći da vanjski uticaji ne mogu drugačije da djeluju na neku individuu, osim uz pomoć posredovanja sličnih elemenata koji formiraju dio njenog unutrašnjeg svijeta; unutrašnji svijet čovjeka je takođe podložan uticajima “A” i “B” tipa.

Stalnim prikupljanjem “B” uticaja, u čovjeku se formira magnetni centar, koji na jedan određen način formira i jedan novi centar svijesti. Kako se centar gravitacije našeg interesovanja u životu postepeno pomijera prema ovom magnetnom centru, tako i pritisak Generalnog Zakona na nas sve više jača. “Duh” koji vlada “A” uticajima i nadzire aplikaciju ovog zakona iz vana, pokušava da djeluje na čovjeka uz pomoć svojih agenata; tj. “A” uticaja iz čovjekovog unutrašnjeg svijeta. Tako, savladavanjem “A” uticaja koji su dio našeg unutrašnjeg svijeta, mi istovremeno zatvaramo vrata i za sve “A” uticaje koji dopiru spolja. Jezikom Tradicije, to je izraženo ovako:

Zvijer mora biti ukroćena; i vuk preobraćen u povjerljivog psa čuvara.

U tom slučaju, Generalni Zakon neće više imati uticaja na tu individuu i ona će tada potpuno preći pod okrilje Zakona Izuzetka.

[Jer ide knez ovoga svijeta, i u meni nema ništa. (Jovan XIV 30)]

To je ujedno i stanje koje svako ko je u potrazi za Putom, mora da dostigne.

Ponavljamo: Uspostavljanjem kontrole i ovladavanjem nad “A” uticajima u svom unutrašnjem svijetu, čovjek izbjegava dejstvo istih uticaja koji dolaze iz vanjskog svijeta – što znači, on tako bježi iz kandži Generalnog Zakona.

Naravno, sve ovo je samo teoretski aspekt ove problematike, dok se kod praktičnog poduzimanja ovih radnji može javiti dosta individualnih varijacija i raznoraznih problema koje je skoro nemoguće klasifikovati u određene kategorije. Svako od nas je posebna individua i u skladu s tim, problemi na koje ćemo nailaziti često će imati individualnu prirodu. Na njih treba gledati kao na individualne lekcije koje su dizajnirane prema našim ličnim potrebama i karakteristikama. Svaki problem ima svoju objektivnu suštinu i veoma je bitno da razvijemo svoje sposobnosti kako bi mogli određeni problem da vidimo u njegovom istinskom svjetlu. Veoma mali broj ljudi je u stanju da gleda na neki problem na objektivan način.

Ukoliko poduzmemo određene mjere na osnovu našeg neobjektivnog viđenja nekog problema, sve su prilike da problem nećemo riješiti, nego ćemo ga samo iskomplikovati.

Svaki mjerni instrument ima određen stepen odstupanja od realnih vrijednosti, te da bi odredili njihovu pouzdanost mi moramo s vremena na vrijeme da vršimo tzv. kalibraciju, tj. da odredimo taj stepen odstupanja što na kraju uzimamo u obzir da bi došli do objektivnih rezultata.

Iluzija je upravo ono što uzrokuje odstupanje objektivnih parametara određenog problema, prilikom njegove percepcije od strane naše svijesti. Tako mi često imamo tendenciju da umjesto da pojednostavimo neku situaciju, mi je još više iskomplikujemo. Ukoliko uspijemo da vidimo određeni problem na ispravan način, u njegovom objektivnom svjetlu, onda će to rezutirati u njegovom pojednostavljenju i razbistrivanju situacije.

Da bi savladao “A” uticaje u svom unutrašnjem svijetu, čovjek prvo mora da promijeni svoj stav prema njima. Čovjek tipa 1, 2 ili 3, onakav kakav jeste, nema nikakvu moć nad činjenicama, mada on često misli da ima. Međutim, iako se te činjenice nalaze izvan njegove kontrole, stav koji on zauzima prema njima zavisiće samo od njega. Čovjek mora da preduzme svjesne napore da ispita činjenice. Tako će i svaki od onih koji se nalaze u potrazi za Putom, morati da poduzme jedno opsežno istraživanje moralnih vrijednosti u svom životu. To podrazumjeva i prosuđivanje situacije zajedno sa okruženjem u kojem se trenutno nalazi kao i jedno radikalno preispitivanje svojih odnosa s onima iz njegove blizine.

S obzirom da čovjekova moć rasuđivanja nema niti može u kratkom vremenu da ostvari svu potrebnu objektivnost, ovakvo jedno preispitivanje vrijednosti uzeće dosta vremena. Razvitak sposobnosti rasuđivanja zajedno sa sticanjem objektivnosti u direktnoj je vezi sa čovjekovim napretkom na ezoteričkom polju. Stoga se može reći da se ovaj proces preispitivanja u čovjeku treba da odigrava cijelo vrijeme. U nekim slučajevima, čovjek će se neprestano morati da vraća na neke od svojih problema, sve dok ne bude u stanju da ih sagleda u pravom, ili bar – objektivnijem svjetlu. Tako će doći i dan kada će on prestati da dramatizuje određene činjenice ili da traži opravdanja za samog sebe. Svaki problem će se pojaviti pred njim u svom istinskom, objektivnom obliku, onakav kakav on stvarno jeste. U istom tom momentu, pojaviće se i objektivna, pravilna i pravedna rješenja, mada u mnogim slučajevima, ona mogu da budu i veoma bolna. Razlog za to je većinom to što ta rješenja u sebi sadrže put prema Istini, a ona je jedino ono što čovjeka može osloboditi.

Ta revizija naših moralnih vrijednosti mora neprestano da se sprovodi na principu nelaganja samog sebe. Između ostalog, tako možemo steći i prilično jasnu sliku koliko nas je ovaj život do sada uprljao.

- nastavlja se -