Duša je vaše stvarno Ja koje je besmrtno, koje nakon smrti tijela samo mijenja svoje prebivalište, koje je završilo svoj zemaljski napredak kako bi nastavilo sazrijevanje u drugim sferama ako ne ostane protivnu Meni i tako siđe u ponor. Otud vas misao kako se ne morate bojati smrti treba činiti jako sretnima, da ćete živjeti premda morate napustiti ovu Zemlju… i da je taj život daleko više ugodan i veseo nego to zemaljski život jednog ljudskog bića ikad može biti. Vi sa radosnim očekivanjem trebate gledati naprijed prema danu kada će vaš izvanjski pokrov biti oduzet vašem stvarnom Ja, kada će sva težina otpasti od vas a vi ćete biti sposobni sa lakoćom i radosno sebe uzgidnuti u svoj istinski dom, koji vam doista nudi nezamislive divote. Trebate biti radosni pred činjenicom da za vas nema smrti pošto će vaša duša samo doživjeti promjenu prebivališta što ju može učiniti beskonačno sretnom…
I zato, zašto se plašite smrti ili očekujete kraj vašeg zemaljskog života sa nelagodom? Zašto je smrt za vas ljude postala užasom, zašto u vama pobuđuje osjećaj straha kada, u stvarnosti, ona naposlijetku nije ništa drugo nego prijelaz u drugu sferu? Zato što vi nesvjesno osjećate kako niste živjeli vaš zemaljski život ispravno, i zato što vaša duša ne postiže svjetlo koje bi odnijelo sav njezin strah… Jer osoba koja udovoljava Mojim zapovijedima ljubavi, koja tako živi život na Zemlji u skladu sa Mojom voljom, nema straha od smrti već čezne odbaciti svoj zemaljski pokrov budući žudi za svojim istinskim domom, budući je ljubav u njemu zapalila blistavo svjetlo i, dok gleda naprijed, on također zna kako se nalazi blizu Mene, gdje ga nikakva patnja i bol, nikakva tuga ne može dodirnuti, gdje se osjeća zaštićenim od strane Moje ljubavi… Svi ljudi bi mogli imati ovu blaženu izvjesnost, da će kada odu sa ove Zemlje zamjeniti žalosno i teško postojanje za ovaj osjećaj sigurnosti, samo ako bi živjeli svoj zemaljski život sa ovim ciljem na umu… ako bi uvijek slijedili njihov unutarnji glas koji ih jasno obavještava o Mojoj volji… ako bi već na Zemlji ušli u ispravan odnos sa Mnom, svojim Bogom i Ocem od vječnosti. Misao kako njihov život završava sa smrću tijela je već najbolji dokaz kako čovjekov način života ne korespondira sa Mojom voljom, jer ova ideja dolazi od utjecaja protivnog duha koji želi onemogućiti ljude da steknu ispravnu realizaciju i prema tome također neprestano povećava njihovu žudnju za uživanjem zemaljskog postojanja do punine… jer ti ljudi ne vjeruju u besmrtnost njihove duše, oni joj nameću ista ograničenja kakva nosi sudbina vanjskog okvira…
I zato na sve načine nastoje kušati zemaljski život, uvijek jedino uzimajući u obzir njihovo tijelo ali ne njihovu dušu koja, nakon fizičke smrti, mora prihvatiti radije nesigurnu sudbinu, koja neće biti sposobna doživjeti divote svojeg istinskog doma, pošto zahvaljujući svojoj nesavršenoj naklonosti ona ne može naći/dobiti pristup sferama gdje ju očekuju nezamisliva blaženstva. Iako je duši i dalje moguće sebe razdvojiti od ponora i ući u više sfere, unatoč tome je potrebno puno više truda i nastojanja nego na Zemlji, i bez pomoći će to biti nemoguće, pa ipak će i tada duša morati sakupiti svoju vlastitu volju, što je puno lakše na Zemlji. Vlastito Ja ne može prestati postojati ali stvara svoju vlastitu sudbinu blaženstva ili agonije… i jedino kada ljudi za njihovo tijelo više ne smatraju kako je ‘živo’ već nauče prepoznati dušu unutar tijela kao njihovo stvarno Ja, jedino kada nauče vjerovati u besmrtnost njihove duše, će oni živjeti odgovornije na Zemlji i onda se više neće niti bojati smrti, koja se jedino tiče zemaljskog tijela ali ne duše koja u njemu prebiva. Onda će oni živjeti u skladu sa Njegovom voljom i čeznuti za časom kada će duši biti dozvoljeno napustiti svoj zemaljski pokrov kako bi onda ušla u kraljevstvo koje je njezin istinski dom.
AMEN