Slobodnjaci na Zemlji od svojih želja zidaju vlastite tamnice

i nesvjesno robovi postaju

Čak i kad se svojih predaka oslobanaju

padaju u ropstvo onih što ljube i razmišljaju

Jer takvi se samo raspinjanju dovijaju

u svojoj odvažnosti i istini laži skrivaju

Oni su slobodni samo u svome srljanju

ka vrhuncu trajne slave gdje ipak sitni ostaju

 

U Prirodi nema slobodnjaka

u njoj nema ni roba ni prezrena

U Prirodi slava nema značaja

u njoj i mjehurić zna da pliva

I kad badem svoj cvijet rasipa

iznad suhoga raslinja

Ne kaže da je suha trava ponizna

a on velikan vrijedan poštovanja

 

Daj mi flautu i zapjevaj

jer pjesma je najslavnija

Zvuk flaute je trajniji

od prezrena i od velikana