Primjer A

 

 

 

Nedavno sam stekao iskustvo iz kojeg sam mnogo naučio o svojim napadačkim mislima. Toga dana bio sam izuzetno zaposlen. Uredio sam da iz Connecticuta u Kaliforniju doputuje sa svojom maj­kom dječak koji je bolovao od neizlječivog raka moz­ga.

Kasno po podne stigli su k meni kući da budu moji gosti. Iste večeri odveo sam ih u Centar. Odr­žavao se sastanak djece koja su bolovala od neiz­lječivih bolesti. Kad se sastanak završio, odvezao sam ih svojoj kući, a ja sam se vratio u Centar da prisustvujem sastanku odraslih koji su bolovali od različitih oblika raka.

 

Trebalo je da se taj sastanak završi u 21,30, pa sam poslije namjeravao posjetiti prijatelja kojem su stigli gosti iz Indije. U trenutku kad sam odlazio iz Centra, pojavio se mladić od oko osamnaest godina koji je čekao da me vidi. Bio je bradat i neuredan, a smrdio je kao da se tjednima nije kupao.

 

Rekao je da želi sa mnom razgovarati. Bio sam  umoran i nestrpljivo čekao da odem - zapravo, ni­sam želio vidjeti više nikoga tko je dolazio s nekim problemom.

Mladić reče da je upravo stigao autostopom iz Virginije, da me vidio u nacionalnom televi­zijskom programu i da gaje nešto dovelo k meni.

 

Moje misli bile su pune osude. »Mora da je prilično poremećen kad je prešao cijelu državu da bi me sreo samo zato što me vidio na televiziji.« Njego­va molba da me vidi činila mi se zahtjevom i napadom. Rekao sam mu da sam zauzet i da ga mogu primiti sutra, ako može pričekati. Ako misli da ne može čekati, ostat ću s njim. Mladi čovjek reče da će čekati.

 

Idućeg dana nije mi mogao reći što želi, osim da me želio vidjeti zbog nečeg u mojim očima. Budući da nijedan od nas nije znao zašto je on ovdje, pre­dložio sam da zajedno meditiramo, pa ćemo možda naći odgovor.

 

Dok smo meditirali, iznenadio me jasan unu­tarnji glas: »Taj čovjek prešao je cijelu zemlju kao dar tebi, da bi ti rekao kako je u tvojim očima vidio savršenu Ljubav — nešto što ti sam u sebi teško opažaš. Tvoj dar njemu bit će da pokažeš potpuno prihvaćanje, jer to je nešto što on nikada nije do­živio.«

 

Rekao sam mu što sam čuo, pa smo se zagrlili.

 

Bio sam zaprepašten kad sam shvatio da je strašni smrad koji sam osjećao još prije nekoliko trenutaka, potpuno nestao. Suze su nam potekle niz obraze i osjetili smo mir i Ljubav koje je teško opisati.

 

Iscjeljenje se dogodilo za nas obojicu. Napa­dačke misli zamijenjene su mislima punim Ljubavi. Zaista smo jedan drugome bili učitelji i psihotera­peuti. Činilo se da nema više ničega što bi trebalo reći ili učiniti.

 

Rastali smo se krajnje radosni. U meni se javio osjećaj da ga više neću vidjeti, ali nikad neću zabo­raviti taj doživljaj ni lekciju opraštanja kojoj me naučio.