Svjestan sam činjenice da je moj prethodni post, Sadašnji Trenutak I Ljubav Umjesto Straha (kojeg, ukoliko već niste, možete ovom prilikom pročitati radi boljeg shvaćanja daljnje materije), za većinu ljudi koji se nikada nisu imali prilike susresti sa učenjem o Sadašnjem Trenutku, prilično apstraktan i na prvi pogled možda nerazumljiv.

Možete reći da je sve to 'divno i krasno' u teoriji dok oko nas 'cvjetaju ruže' (:D), ali da u praksi ne funkcionira.

Upravo zbog toga vam želim na konkretnom primjeru pokazati kako je Sadašnji Trenutak jedno duboko i iscjeljujuće iskustvo koje ima moć transformirati bilo koju negativnu situaciju u pozitivnu i prožeti vas dubokim osjećajem mira i spokoja.

A vjerujem da ne postoji konkretniji i bolji primjer za testiranje ove tvrdnje od međusobnog sukoba dvoje ljudi, posebno onih koji žive u bliskoj povezanosti jedni s drugima.

Uzmimo da ste se posvađali s vama dragom osobom i da ste tijekom te svađe pod navalom emocija jedno drugome izrekli teške riječi. Ta druga osoba je u afektu rekla nešto što vas je povrijedilo i zaboljelo, a vi ste pod dojmom te povrijeđenosti reagirali protunapadom, nastojeći povrjeđivanjem te druge osobe izazvati u njoj onaj isti osjećaj koji je ona izazvala u vama. Naravno, pri tome ste uvjereni da ste 'apsolutno u pravu' i očekujete ispriku. No,kako to obično biva, ona druga strana također misli da je baš ona 'u pravu' a da vi niste, i da ste upravo vi ti koji biste se trebali prvi ispričati. Takva nepomirljiva i neprijateljska postavka stvari dovodi do eskalacije u kojoj uzrujanost, ljutnja i srdžba zasljepljuju um i ego se diže u obranu svojih stečevina – povrijeđenog ponosa i napadnutog 'dostojanstva'. Fokus više nije na rješavanju nesporazuma, nego se daljnji tijek komunikacije temelji na mahnitoj potrebi ega da obrani vlastite stavove te da, kao reakciju na povrijeđenost, svali krivnju na drugoga. Međutim, svakim novim svaljivanjem krivnje, prijetnjama i postavljanjem uvjeta ili ultimatuma kojima pokušavate izliječiti svoju bol, nepovratno se udaljavate od te druge osobe i produbljujete ponor koji je nastao između vas. Svaki novi pokušaj dokazivanja 'pravice' i 'krivice', za koji mislite da će smiriti tenzije, svako daljnje predbacivanje, samo još dodatno pogoršavju situaciju. Zasljepljeni ljutnjom i bijesom, stižete do stupnja u kojem dolazi do prekida komunikacije.Posljedica svega je zatrovana atmosfera ispunjena gorčinom zbog koje svatko odlazi na svoju stranu, nastavljajući u sebi pothranjivati negativne emocije i busati se u prsa da je on jedini u pravu. U ovom trenutku, čini se da je sve izgubljeno i da povratka nema. Obično zna proći nekoliko dana (u ekstremnim slučajevima i nekoliko tjedana) da ljudi zbog ponosa (čitaj: nedostatka ljubavi) žrtvuju dragocjene zajedničke trenutke ne razgovarajući jedni s drugima, začahureni u svoje uskogrudne ego ljušture. Oni nastavljaju hraniti svoj osjećaj povrijeđenosti i čvrsto se drže prošlosti u kojoj se još uvijek jasno čuje odjek svađe i neprijateljstva.

No, mora li doista biti tako? Jesmo li doista toliko ponosni i zajedljivi da uvijek nakon svađe moramo kažnjavati jedni druge dugim vremenskim periodima izolacije koji nas udaljavaju jedne od drugih kako bi se stvari mogle ponovo vratiti u prirodno stanje i kako bismo opet mogli komunicirati s osobom za koju tobože kažemo da ju 'volimo'? Moramo li vječno ponavljati zastarjele reaktivne obrasce ponašanja naših djedova koji se temelje na veličanju vlastitog ega? Gdje je tu, zaboga, Ljubav?

Ljudi obično u takvim situacijama pogrešno vjeruju da će 'vrijeme izliječiti sve rane'. Međutim, liječenje emocionalnih rana nema nikakve veze s 'VREMENOM' kao takvim. Upravo suprotno, neprestano oživljavanje bolne prošlosti je poput trljanja soli na ranu koja onda samo još jače peče. Kada bi 'vrijeme' doista bilo odgovorno za razrješenje sukoba i nesuglasica, onda bi period u kojem se to razrješenje događa bio unaprijed zadan i jednak za sva ljudska bića. No, iz iskustva znamo da to nije slučaj i da period 'hlađenja ego motora' varira od pojedinca do pojedinca. Hoćete li se nakon svađe osjećati jadno, mrzovoljno i biti nadureni jedan dan, dva dana, tjedan dana ili ćete se već iduće minute smijati, ne ovisi o 'vremenu', nego isključivo o vašoj spremnosti da odbacite oklop ega i njegovu dramu, njegovu nezajažljivu potrebu da 'bude u pravu' i da osuđuje, te da oprostite vama dragoj osobi, svjesni da u suštini nema 'krivca' za ovu situaciju, nego da je korijen sukoba bio u tome što ste vlastitu sebičnost i STRAH stavili ispred LJUBAVI.

Moć Sadašnjeg Trenutka koja može trenutačno iscijeliti ovu situaciju se krije u spoznaji da OVAJ TRENUTAK nema apsolutno nikakve veze sa onime što je BILO prije. On nije u nikakvoj uzročno-posljedičnoj vezi s prošlošću. Sadašnji Trenutak je SVAKE SEKUNDE ISKUSTVO NOVOG RAĐANJA. To je spoznaja da vi ovog trenutka više niste osoba koja ste bili sekundu prije. Samo je ego taj koji vas procjenjuje u vremenu i prosuđuje kroz prizmu vaših prošlih djela. Ali, vi više niste svoja prošlost i ako to odlučite, svaka sekunda može postati trenutak novog, čistog početka. Moć sadašnjeg trenutka leži u spoznaji da u SVAKOM TRENUTKU imate slobodu, cijelim svojim bićem, odabrati Ljubav umjesto Straha, svjesni da se tim činom oslobađate duhova prošlosti koji u tom slučaju više nemaju vlast nad vašim životom. Na taj način vi se oslobađate krivnje, tuge, povrijeđenosti i ostalih stupica ega koje vas sprječavaju da doživite Ljubav SADA. Da biste mogli tu drugu osobu vidjeti onakvom kakva ona doista jest i prekinuti začarani krug svađe i međusobnog osuđivanja, morate ju gledati SADA, priznajući da vaša i njezina prošlost za sadašnjost nemaju nikakvu vrijednost.

Ključno pitanje u svim kritičnim trenucima međuljudskih odnosa nije 'Tko je u pravu?' ili 'Tko je kriv?' Ključno pitnaje je: 'ŠTO BI SADA LJUBAV UČINILA NA MOM MJESTU?'

Razmislite o tome! Bi li ljubav osuđivala? Bi li ljubav tražila krivca? Bi li predbacivala i zadržavala se na greškama prošlosti ili bi objeručke zagrlila tu drugu osobu i jednostavno ju voljela bezuvjetno i potpuno, zahvalna što s njom dijeli život upravo OVDJE I SADA?

Zapitajte se što je vašoj duši važnije?

U praktičnom smislu,to bi značilo da, neposredno nakon svađe, nakon što je prošao onaj prvi nalet 'bure emocija' i nakon što ste shvatili da vas produbljivanje te drame vodi samo još dublje u ponor očaja i udaljava od ljubavi, možete reći toj drugoj osobi: 'Oprosti mi ako su te moje riječi povrijedile. Nisam djelovao iz Ljubavi i bio sam sebičan. Oboje smo bili sebični i dopustili smo da zbog svojih neslaganja i nezahvalnosti prema životu nanesemo bol jedno drugome. No, što je, tu je. Zaboravimo sad to i krenimo ispočetka. Nema razloga da više i jednog trenutka nastavimo pridavati važnost nečemu što nije Ljubav. Ako to želimo, ništa od ovoga što se dogodilo maloprije ne mora više utjecati na naš sadašnji odnos.'

I doista, jedino što prošlost čini važnom je naše inzisitranje na njoj i naše neprestano razbuktavanje plamena krivnje, osude i predbacivanja. Krivnja i žaljenje su mentalne konstrukcije našeg ega koje u nama pojačavaju privid neprekinutosti vremena, odnosno, daju nam dojam da su naše prošle radnje na neki način povezane sa onime što mi jesmo u ovom trenutku. No, kada oprostite drugima i (ono što je još važnije) samima sebi, osjećaji gorčine, krivnje, povrijeđenosti i žaljenja trenutačno nestaju, poput kockica leda rastopljeni u moru tople Ljubavi koja poznaje samo bezuvjetno prihvaćanje. Opraštajući sebi i drugima, vi dajete sebi i toj drugoj osobi najveći poklon koji Ljubav može pružiti – slobodu. Slobodu od osude i slobodu da budete ono što jeste, a ne ono što vam prošlost kao prtljagu nameće na leđa.

Zanimljivo je da je bit ovog cijelog učenja sažeta tako jezgrovito i snažno u jednoj jednostavnoj rečenici iz Novog Zavjeta čija mi je važnost tek nedavno postala očigledna. Radi se o situaciji kad Isus spasi preljubnicu od kamenovanja. Nakon što nitko nije 'prvi bacio kamen' (:D), Isus ju upita: 'Zar nije ostao više nijedan od ovih bacača kamenja da te osudi?' Žena odgovori: 'Ni jedan'. Isus joj reče:'Onda te ni ja ne osuđujem.'

IDI I NE GRIJEŠI VIŠE!'

Shvaćate li koja bomba od rečenice? Uviđate li istodobno svu jednostavnost i neizmjernu snagu koja se krije u njoj? To je snaga koja može iscijeliti sve nesporazume i sve konflikte ovog svijeta.'Idi i ne griješi više'. Nije važno što si učinio, nije važno kakav si bio. Nemoj se okrivljavati, nemoj žaliti za prošlošću, nemoj se držati drame, sve ti je oprošteno, jednostavno 'idi i ne griješi više'. Nemoj biti zlopamtilo i zanovijetalo koje vječno prigovara i liže rane svog povrijeđenog ega. 'Idi (budi slobodan sada) i ne griješi više!' Ono što je prošlo je prošlo, to više nema nikakvog značaja u tvom životu. Ako nešto već ima značaja, to je onda namjera da 'ne griješiš više', što možeš ostvariti jedino tako da budeš potpuno prisutan u svom životu SADA sa zahvalnošću i ljubavlju.

Izvorni post se nalazi OVDJE!

Želim lijep i ugodan dan svima! :D