U zadnje vrijeme mi je stalno prisutna misao kako bi sve krenulo, kad bih počeo voljeti sebe.

Treba dobro razlikovati voljeti sebe od egoizma.

Egoizam je kad ja hoću sve imati, imati; čovjek koji je egoist je naivan. Misli kako si može mnoštvom novaca i imanja spasiti život, a ne vidi kako je to ludost. Time si samo pravi grob, opterećuje se i ne može to ni uživati, to mora ostaviti.

Gol si došao i gol odlaziš sa zemlje. Egoist je silno prevaren čovjek i on je bolestan.

Ljubiti sebe znači nešto drugo: biti spreman sve izgubiti, ali ne izgubiti središte svoje duše, taj kontakt s Bogom, veličanstvenost sličnosti s Bogom, krštenje kojim sam postao dijete Božje, u kojem je Bog meni potpisao da sam njegovo dijete. Izgubiti sve znači da sam distanciran od svih stvari. A kad sam distanciran, ništa me ne može vezati uz sebe, ni užici, ni tijelo, ni knjige, niti novac, niti imanje – slobodan sam. I jer sam slobodan, mogu uživati i ići za onim što me vodi k sreći.

Voljeti sebe znači biti spreman od svega se odijeliti.

Tada vidim kako mi se sve stostruko vraća, baš kako Isus kaže.

Ići u novu godinu i preokrenuti sve na dobro znači samo to. Tako ludo voljeti sebe da nikada nećeš povrijediti svoju savjest, jer je voliš i znaš da je ona tvoje svjetlo. Nikada povrijediti svoga Boga jer znaš kako je On tvoje središte, bez Njega nemaš života, Isus kaže: „Ja sam život“. Ne povrijediti druge ljude, jer time sam sebe razorio. Takva jedna odluka, ali opet, nije to samo odluka. Mi i od toga napravimo neku čudnu religiju, neku pobožnost kroz odluke sad za korizmu, sad za advent...krivo.

Ako ja hoću biti sretan, onda mi nema drugog puta nego jedino biti slobodan od svega.

Ako smrt stoji preda mnom kao jedna stvarnost, onda ona meni kaže: „Čekaj, nisi tu da se vežeš, nego da gledaš i uživaš kako je sve tako lijepo“. Kako će tek onda biti gore!

Smrt su zapravo vrata u još ljepši život, kojega sam ovdje tek naslutio.

Sve se mijenja upravo kad zavoliš sebe, a to znači: radije sve izgubiti nego izgubiti sebe. „Što koristi čovjeku ako sve zadobije, a sebe izgubi?“ – ta Isusova riječ mi je središnja u životu i u evanđelju. Tu vidim što znači ljubiti sebe. „Što koristi čovjeku sve imati, a izgubiti sebe“ – to je egoist. „Sve drugo izgubiti, a sebe ne izgubiti“ – to je ljubiti sebe. To nije odluka da tako živim, to je zapravo jedan mentalitet.

Počni voljeti sebe, ništa drugo. Počni večeras, samo pogledaj sebe i reci to sam, to mi je Bog dao da budem i ja sam to; ja imamo ovo, ja sam ovo, moje su čežnje ovo, ja bih htjela ovo, ja znam da preda mnom isto stoji smrt, preda mnom stoje bolesti, preda mnom stoje ljudi, poslovi, preda mnom stoji život... Što je meni najvažnije?

Otkrij to središte sebe, zavoli sebe i sve će se drugo odvijati, sve će drugo doći na svoje mjesto.

Jer kad ja zavolim sebe tad sam zavolio ono što mi je Bog dao, Njegov dar.

A Njegov dar je talent koji mi je dao. Isus kaže kako talent treba uzeti i razviti ga u deset novih talenata, znači razviti sebe. Takvog čovjeka svi trebaju, a tada nalaziš gdje je tvoje mjesto, tada si sretan kad možeš biti s Bogom jer znaš, sve se s Njime događa i sve ide na dobro, sve se mijenja.

Stvar je jednostavna.