Broj: 2275.

Godina: VIII

10. lipnja (juna) 2012.

 

“ČOVJEK JE ZAISTA VELIKI KAD JE UVJEREN DA JE MALI; DOBAR JE KAD OSJEĆA DA BI TREBAO BITI BOLJI; NAUČEN KAD ZNA DA MU TREBA JOŠ MNOGO DA UČI, DA MORA UČITI DOK JE ŽIV”.  

Lj. Vuličević

 

Dragi prijatelji,

Sjeme postanja, sjeme stvaranja, SJEME ZVUKA I SVJETLOSTI je, morate priznati, zahtjevna tema za promišljanje. Ali, vrijedi se potruditi kako bismo SAZNALI KAKO JE ŽELJA VIDJETI I ZNATI, IZDANAK IZ ŽELJE BITI. Više o tomu reći će nam pjesma iz “Bijele kule” za današnje tihovanje:

12.PLAMEN IMA OBLIK HRAMA 

Plamen ima oblik hrama, hram ima oblik ljudskoga tijela, ljudsko tijelo ima oblik eternoga zvona, koje se u oceanu astralne glazbe ljulja i svjetluca, čisteći svojim zvukom huku i bijes gluhonijemih zvijeri.

U eternomu zvonu, u tijelu, u hramu, u plamenu, stanuje sjeme zvuka i svjetlosti: ime mu je Ja.

Sva glazba i sav žar, sav ples imena i oblika, sve sume sudbina, ovdje su u svojoj najneprolaznijoj sadašnjosti.

Svi orkestri vremena, sve flaute samotnih otkrića, sve tišine nadahnuća ovdje su, u svojoj najtrenutnijoj vječnosti.

Sjeme veće od svih vrtova i šuma, i od žitnih polja, i cvjetnih livada, koje su iz njega izniknule.

Pa zašto smo onda klijali i zašto smo rasli, zašto smo se plodili i množili u simfonijama stvaranja?

Zato, da biste sagledali veličanstvo sjemena!

Da biste udovoljili sjemenovoj želji da sebe sagleda.

Da biste saznali kako je želja vidjeti i znati, izdanak iz

želje biti.

  

“Bijela kula”, knjiga 49. Zapisala Vesna Krmpotić