Nadosjetilni sluh je percipiranje psihičkih zvukova.Takve zvukove čuju ljudi koji aktivno razvijaju psihičku osjetljivost,a takodjer i oni koji možda jako malo znaju o parapsihološkim sposobnostima.

  Ponekad netko začuje glas koji jasno i neočekivano izgovori njegovo ime,iako u blizini nema nikoga.Mnogi ljudi prilikom nesreće ili rata začuju glas koji ih upozori na opasnost.Zbog tog glasa se zaustave ili promjene smjer te tako izbjegnu situaciju u kojoj bi vjerojatno izgubili život.

  Mnogi to nazivaju"Božji glas".Moguće da je to i istina,iako je najtočnije reći da Bog djeluje preko duhova andjela čuvara.

      GLAS U GLAVI

 Mediji čuju glas koji im govori u uho,ili im riječi zvone u glavi(moja opaska:"čuje" se misao koja ima boju glasa osobe sa kojom komuniciramo ili nam nešto šalje,ako vam je otvorena prva čakra,možete osjetiti i parfem,ili recimo miris hrane,ukoliko je pri nekom jelu i ima toga..)Tu sposobnost možemo razvijati slično kao i vidovitost.Najbolje je ako se možemo pridružiti krugu ili grupi slično orijentiranih ljudi,gdje svi moraju poštovati potpunu tišinu jer je za napredovanje u toj disciplini potreban jako miran um.

 Razvijanje unutarnjeg mira je jako teško,posebno u grupi ljudi koji su po prirodi brbljavi i nemarni.Većina ljudi nije svjesna količine buke koju stvara i kretnji s kojima narušavaju mir.U potpuno tihoj sobi može i lagano nakašljavanje ili šmrcanje zvučati kao eksplozija.

 Šum uzrokujemo i pomicanjem nogu i ruku,osobito ako smo obučeni u tkaninu koja šušti.U grupi je jako važno da svi članovi shvaćaju važnost tišine.

 Tjedni susreti u tihoj sobi su jako korisni.Vježbom možemo naučiti prečuti vanjska uznemirenja kao što su buka automobila,vanjski glasovi ili zvuci televizije,iako se na početku moramo jako truditi da prestanemo misliti na ta uznemirenja.

 Uznemiravajući zvuci nas brzo oneraspolože,a u napetom ozračju nije moguće napredovati.Trebamo unutarnji mir i skoro potpunu tišinu.

 Jako je važno da se naviknemo stajati ili sjediti slobodno i opušteno,da se ravno držimo,te da vježbamo svjesno opuštanje tjelesnih živaca na način da povremeno sjedimo s mlohavim rukama te pustimo glavu da nam opušteno padne naprijed.

 Područje oko zatiljka često zahtijeva posebnu pozornost.Dobro je da se oko zatiljka sami masiramo prstima.Posvuda gdje osjetimo krute mišiće trebamo masirati,gnječiti palcem i jš jednim prstom dok tvrda mjesta ne omekšaju.

 Ponekad je potrebno opustiti i područje iza ušiju.Zbog sposobnosti nadosjetilnog sluha postati ćemo jako osjetljivi na obične zvukove te će,prilikom neočekivanih i glasnih zvukova,doći do napetosti mišića iza ušiju.

 Dobro je takodjer ako  to možemo,micati ušima i takodjer pomicati vrh skalpa napinjanjem mišića.Odlična vježba koja pomaže opuštanju  je i vrćenje glčave u krug,a takodjer i pokreti naprijed nazad.

 Kada dodjemo do stanja umne opuštenosti i dubokog mira,trebamo se usredotočiti,ali ne na predio izmedju obrva kao kod vidovitosti,nego na područje iza grla gdje se nalazi štitnjača.Naime,slušanje koje želimo razviti ne ovisi o fizičkim ušima,nego o području mozga koje se nalazi malo niže od ušiju.

  PSIHIČKO SLUŠANJE

 Psihičko slušanje može biti vrlo zanimljivo jer nam u svjesnost odjednom dolaze riječi ili cijele rečenice koje nisu povezane s našim prijašnjim mislima,izraženme govorom koji inače ne koristimo.

 Pri tome nam se može dogoditi da se trgnemo  i to nas vrati u uobičajeno stanje svjesnosti.Počnemo razmišljati o onome što smo čuli i želimo još ponešto čuti.Tada bi trebali reći:"Hvala,čuo/čula sam..."i poluglasno točno ponoviti što smo čuli tako da naši duhovni prijatelji znaju da smo primili njihovu poruku.

 Nakon toga trebamo ponovo uspostaviti stanje unutarnjeg mira i u mislima  postaviti jednostavno pitanje,na primjer:"Da li si ti moj vodič?","Da li si ti moja majka?","Što želiš od mene?".Nakon toga trebamo mirno čekati odgovor.

 Ne trebamo brinuti ako odgovor ne dodje odmah;ponekad dodje kasnije kada se nadjemo u stanju potpune opuštenosti.Dogodi se da ga dobijemo onda kada smo na pitanje već potpuno zaboravili.

 Trebamo znati da Duh ne poima vrijeme na način na koji     to mi radimo;naša vremenska ograničenja ne vrijede za osobe iz psihičkih i duhovnih sfera koje žele komunicirati s nama.

  Mediji sa sposobnošću nadosjetilnog slušanja ponekad čuju blagozvučnu zvonjavu ili nježne zvukove slične sviranju harfe.

     DIJALOG S DUHOVIMA

  Ustrajnom vježbom možemo s njima uspostaviti i govor.U tom slučaju smo već jako dobri mediji;iz razgovora te vrste možemo skupiti dragocjene obavijesti iz svijeta duhova  i uvjeriti se o njihovom životu i nakon smrti.

  Mediji sa sposobnošću nadosjetilnog slušanja ponekad čuju blagozvučnu zvonjavu ili nježne zvukove slične sviranju harfe.Ponekad u svijesti čujemo crkveni zbor koji izvodi nebesku glazbu,ili pak solo glas koji pjevapredivnu pjesmu.

  Mediji moraju jako paziti da su mjesta na kojima se kreću,kao i ljudi s kojima se druže,psihički dovoljno čisti.to je naročito važno ako čujemo mnogo glasova koji govore sa svih strana,jer takvi zvuci obično odražavaju zbrku nižih predjela tj.sfera.

  Neki mediji ponekad čuju glas koji ih stalno proklinje ili pak podsmjehuje i predlaže stvari kao što su:"Ubij se!Vrati milo za drago!Udari je!Uzmi što želiš!"Kada nam se tako nešto desi onda moramo znati da smo u društvu zlog duha.

Ne prepuštajmo se strahovanju.Ako se bojimo duh će onda dobiti osjećaj moći nad nama.

  Nikad se ne bi trebali bojati duhova.Medij mora uvijek živjeti u dubokom unutarnjem miru kojeg donosi dodir sa stvarno dobrim duhovnim bićima.Ako je taj mir s nama onda niti jedno zlo ne može utjecati na nas.

 Ako se bojimo zlih duhova onda je to znak da meditacijom i čitanjem duhovnih knjiga moramo najprije razviti veću vjeru i razumijevanje.To znači da još nismo pripremljeni za to da budemo medij te da se trebamo ostaviti      takvih napora i posvetiti se više zemaljskim stvarima.

 A.K.