Želite li nešto potisnuti, potisnite nešto lijepo. Nikad ne potiskujte nešto čega se stidite, jer što god potiskujete, ulazi dublje u vas, a štogod  izražavate, isparit . će se u zraku. Dakle, čega god se stidite, izrazite to, kako biste se toga riješili. Ono što je lijepo, držite u sebi kao blago koje bi moglo utjecati na vaš život.

Ali mi činimo upravo suprotno od toga. Ono što je lijepo u nama mi izražavamo,  zapravo i previše to činimo, izražavamo to više nego što postoji u nama. Ponavljamo: ja volim, volim, volim! A možda to niti ne osjećamo u tolikoj mjeri. Ali potiskujemo ljutnju, mržnju, ljubomoru i posesivnost te pomalo otkrivamo da smo postali sve to što smo potiskivali. A tada se javlja duboka krivica.

Ne treba se ničega stidjeti. Sve je savršeno onako kako jest. Ne može biti savršenijeg svijeta od ovoga. Upravo sada, u ovom času postoji klimaks cijeloga života, sama osnova oko koje je sve nastalo. Ništa ne može biti savršenije, zato se jednostavno opustite i uživajte.

Otvorite svoja vrata suncu, zraku i nebu. Tada će novi svjež zrak uvijek strujati uz vas, kao i nove sunčane zrake. Dopustite prometu života da prolazi kroz vas. Nikad nemojte biti zatvorena cesta, inače nakupljate samo smrt i prljavštinu. Izostavite sva obilježja stida i nikad ništa ne prosuđujte.