S naše strane se zahtijeva da ništa ne činimo, jer štogod učinimo, potječe iz našega smetenog uma. To ne može biti ništa zaista duboko jer sâm um je vrlo plitak.

Kad to vidimo i shvatimo, nastaje jedan novi pristup - pristup ispuštanja iz ruku. Velika tajna duhovne znanosti jest dopustiti da se nešto dogodi, a da vi pri tom ništa ne činite.

Za to je potrebno veliko razumijevanje i svijest - dopustiti da se stvari dogode. Um je neprestano izazivan da posreduje. On u to unosi svoje želje, on želi da stvari budu u skladu, i to je cijeli problem.

Mi smo sićušni dio ovoga golemog postojanja. Imati neke vlastite ideje znači biti idiot. To upravo i znači riječ idiot - imati vlastitu ideju.

To izgleda kao da val u oceanu pokušava nešto sam učiniti. On je samo dio prostranog oceana. Nije ni ovisan ni neovisan jer uopće nije odvojen od oceana. Val ne postoji, on je samo dio prostranog oceana. Takvi smo i mi.

I ako to razumijemo, nestaje sve zabrinutosti. Tada se nema kuda poći, nema cilja koji treba postići, nema mogućnosti uspjeha ni neuspjeha.. Javlja se velika opuštenost ... to je značenje predanosti, to je povjerenje.

Tada život dobiva posve novu nijansu, nema više one napetosti koja uvijek postoji. Živi se kod kuće opušteno, mirno i spokojno.