Nešto je ondje, uvijek je bilo ondje, ali niste se obazirali. Možda zato jer je uvijek bilo ondje, bilo je lako ne obazirati se.
Mi uvijek ignoriramo ono što je uvijek ondje, obaziremo se samo na nove stvari. Jer novo donosi promjenu. Pas će i dalje sjediti ako se ništa ne miče oko njega. On se može odmarati, može sanjariti... No ako se išta pomakne, odmah je budan. Čak ako se pomakne suhi list, on će početi lajati.
Upravo je takvo stanje našeg uma. On bilježi samo onda kad se nešto promijeni. A tada opet zaspi.
A naše unutarnje blago je uvijek bilo s nama pa ga je vrlo lako ignorirati. To je značenje riječi ignorancija/neznanje.
Neka naše traženje ne bude početak ignoriranja naše duše, tada će se buđenje javiti sâmo od sebe. A kad se ljubav probudi, život ima potpuno drukčiji okus. On ima okus nektara, besmrtnosti, neumrlosti.