Ljudi koji su puni straha ne mogu se maknuti izvan poznatoga. Poznato im pruža jednu vrstu udobnosti i sigurnosti zato jer je poznato. Čovjek je posve svjestan, on zna kako da se ponaša u nekoj situaciji. Može ostati gotovo uspavan i može tako i dalje nastaviti jer nema potrebe za buđenjem. To je olakšica poznatog.
Onog časa kad prijeđete granicu poznatoga javlja se strah, jer sad ništa više ne znate, sada ne znate što učiniti. Više nećete biti sigurni u sebe, možete pogriješiti, zalutati. To je strah koji sputava ljude i drži ih uz poznato. A kad je netko ograničen samo na poznato, on je mrtav.
Život se može živjeti samo u opasnosti – nema drugog načina. Jedino kroz opasnost život postaje zreo, raste. Treba biti pustolov, uvijek spreman žrtvovati poznato zbog nepoznatog. To znači biti tražitelj. Ali kad osjeti radost slobode i neustrašivosti, nikad se neće pokajati jer tada zna kako živjeti optimalno. Tada saznaje što znači dogorjeti baklju života s obje strane. I čak jedan časak toga intenziteta je veća nagrada od cijele vječnosti osrednjeg života.