Ironija je u tome da, želite li vidjeti što je cvijet, potrgat ćete njegove latice, ali nikad nećete saznati što je cvijet. Ono što ćete saznati o cvijetu, na taj način saznajete nešto drugo - možda nešto o sastojcima cvijeta, o boji, o ovom ili onom, ali nećete naći podatke o njegovoj ljepoti. Ta ljepota je nestala onog časa kad ste rasjekli cvijet i uništili ga.
Sada je ono što imate samo sjećanje na cvijet, a ne pravi cvijet. A ono što znate o njemu, znate zapravo o mrtvom cvijetu, a ne o živom. A kad je bio živ, bio je ono pravo, stvarno. Onaj živi cvijet je rastao, rascvjetavao se, ispuštao miris. A isti je slučaj s unutarnjim procvjetavanjem.
Meditacija će osloboditi mnogo novog prostora, koji je vrlo dobar. No ako počnete razmišljati o njemu - što je on, zašto se to dogodilo, što on znači prije svega, vi u to uranjate umom. A um je otrov. Tada, radije nego da ste zalijevali cvijeće, vi ste ga otrovali. Meditacija je dijametralno različita od uma. Zato ne unosite um u meditaciju. Samo uživajte u njoj! Steći ćete lijepa iskustva. Doživjet ćete još više iskustava koja su važnija - to je tek početak. Ostanite samo otvoreni i dostupni.