Ništa nije u vašim rukama. Ni vi sami. Stvari se događaju, čovjek ništa ne čini. Kad to shvatite, krivice nestaje. katkad plačete i jecate zbog nečega, ali duboko u sebi znate da se to moralo dogoditi jer vi ste bili bespomoćni, vi ste dio velike cjeline - a tako ste sićušni. Izgledate kao list na stablu i kad jak vjetar nahrupi, list se odvoji od stabla. List razmišlja o tisuću i jednoj stvari - da se moglo dogoditi ovako ili onako, da se ta odvojenost od stabla mogla izbjeći. Ali što je list mogao učiniti? Vjetar je bio prejak.

Krivica i dalje postoji i daje vam pogrešnu obavijest da ste moćni, da ste sposobni izmijeniti situaciju i zato se sada osjećate krivim. Ako to dublje promotrite, vidjet ćete da ste bili bespomoćni, a cijelo to iskustvo pomoći će vam da postanete manje egoistični.

Ako nastavite promatrati kako su se stvari odvijale, u kojim oblicima su se javljale i koji su se događaji zbivali, pomalo ćete odbaciti svoj ego. Ljubav se događa - i rastanak također. Mi ništa ne možemo učiniti. Ja to zovem duhovnim stajalištem. Kad shvatite da se tu ništa nije moglo učiniti, razumijete da ste samo sićušni djelić takvoga strašnog beskraja.