Moramo to nekako nazvati, moramo im dati ime, Tao je jedno od najljepših imena za nepoznato jer nema nikakva značenja. Riječ Bog je postala vrlo znakovita i zato je izgubila važnost.

Možete štovati i Boga, ali ne i Tao koji je bezličan. Ne možete štovati kameni lik, ali u času kad kažete Bog - u vama se pojavi suptilna slika; netko sjedi tamo na zlatnom prijestolju i kontrolira cijeli svijet, to je neki mudar čovjek s bijelom bradom i svim ostalim, nešto popu oca. Ali kad izgovorite riječ Tao, ne pojavljuje se nikakav lik. To je ljepota imena - jednostavno vam ime ne daje nikakav ključ. Ne daje vam izgovor da nešto zamišljate.

Tao je najveće ime za nepoznato jer ništa ne znači, besmisleno je. Sve što znači je samo put, ne put prema nekom cilju, već put do stvari kakve jesu.