Duh sile

U sljedećem stihu vidimo svrhu primanja navedenih vrijednosti koja su naša baština u Kristu: “Prema tome, ne stidi se svjedočanstva za našeg Gospodina ni mene, njegovog sužnja! Naprotiv, dijeli sa mnom tegobe za Radosnu vijest, oslanjajući se na Božju silu ...” Iako Pavao primanje Duha sile, ljubavi i samokontrole stavlja u kontekst davanja svjedočanstva za Krista, sve navedeno primjenjivo je na bilo kojoj razini upotrebe u vjerskom životu. Grčka riječ dynamis koja je prevedena kao sila znači sposobnost, sila, energija, čudesna sila, smisao, značenje, sredstvo. Stavimo li predznak ‘ne’ ispred svih spomenutih vrijednosti, uvidjet ćemo koje ciljeve duh straha želi postići u ljudskom životu. Nesposobnost, slabost, nepokretljivost, besmisao, beznačajnost i nedjelotvornost jesu neprijateljski utjecaji i utvrde koje nas sprečavaju u primanju Duha sile i djelotvornom izvršenju Božje volje.

Duh sile koji primamo u Kristu ima svoje prepoznatljive značajke i neraskidivo je povezan s ovim duhovnim vrijednostima u Božjem kraljevstvu: osobnost, položaj i mogućnosti. Osobnost je prva točka sukoba s duhom straha u životu vjernika. Odgovor na pitanje: “Čije ime nosimo?” vidimo isključivo u ogledalu Božje riječi. Prorok Izaija kaže “da se zovemo njegovim imenom”. (43:7) Isusovo ime je najmoćnije i najsilnije ime duhovnog svijeta. Ono oprašta grijehe i čini nas novim ljudima u Kristu. Prema Ivanovim riječima “mi imamo život u njegovom imenu”. (20:31) U trenutku dobivanja ovog otkrivenja postaje nam jasno zašto duh straha ne želi da se poistovjetimo s Isusovim imenom.

Ono što vjerujemo u vezi svoje osobnosti određuje naše djelovanje i život općenito.

Isus je primjer koji trebamo nasljedovati. On je u svakom trenutku zemaljskog života bio svjestan svoje osobnosti i pripadnosti. Niti jedna postojeća okolnost nije ga mogla pokolebati u vjerskom djelovanju. Znao je čije ime nosi i djelovao je u skladu s tim. Božja milost omogućila nam je da postanemo dijelovi Kristovog tijela (Efežanima 5:30). Duh straha izazvat će našu vjeru i zato mu se moramo oduprijeti. Naša nova osobnost je u Isusovom imenu (Izaija 43:6,7). Duh sile koji smo primili čini nas jačima od duha straha u svakom području. Hodajmo vjerom u tom otkrivenju i sigurno ćemo nadvladati sve strahove.

Položaj je druga točka sukoba. Niti u jednom ratu nije svejedno koji položaj vojnik zauzima. Tako ni u duhovnom ratu nije svejedno s kojeg položaja djelujemo i borimo se protiv neprijatelja. Duh sile koji primamo u Kristu može biti djelotvoran u nama i kroz nas isključivo primanjem pravilne spoznaje o našem duhovnom položaju. U kršćanskom životu sve počinje, nastavlja se i završava s Kristom. U kontekstu našeg duhovnog položaja to znači ovo: moramo u duhu vidjeti Kristov položaj kako bismo razumjeli svoj.

Pavao kaže u Poslanici Efežanima “da je Bog postavio Krista sebi s desne strane na nebesima, iznad svakog poglavarstva, vlasti, sile, gospodstva i iznad svakog imena koje se naziva ne samo u ovome svijetu nego i u onome koji će doći. I sve mu je podložio pod noge”. (1:20-22) Da, Isus je Kralj kraljeva i Gospodar gospodara! On sjedi na prijestolju zajedno s Ocem i suvereno vlada. Otkrivenje ovog predmeta ide dalje od ovog stupnja spoznaje. U drugom poglavlju iste poslanice čitamo “da je Bog i nas uskrisio i postavio na nebesima u Kristu Isusu”. (6) Iako u tijelu živimo na zemlji, u duhovnom području mi smo na prijestolju s Kristom. On se ne boji demonskih sila i vlasti, zato što ih je pobijedio uskrsnućem. One su mu podložene pod noge. To vrijedi i za nas, zar ne? Mi smo postavljeni iznad duha straha. On to zna i zato uporno pokušava stvoriti dojam da je stanje obrnuto. Nasjednemo li podvali, tada se on uzdiže iznad nas. Zato moramo vjerom zauzeti položaj u Kristu!

Mogućnosti su treća točka sukoba s duhom straha. On nas želi učiniti besplodnim i nedjelotvornim za Božje kraljevstvo. Nažalost, na mnogim mjestima uspio je u svojim naumima. Kad god ljudi kažu: “Crkva nam je slaba!”, to svjedoči tomu u prilog. Kako to postiže? Jednostavno, uvjeravanjem da ono što Božja riječ uči o djelovanju Duha sile nije primjenjivo u našem slučaju. Sve se uvijek svodi na to da netko drugi, a ne mi, može učiniti nešto u okviru Božje volje.
Sotonu ne brine previše općenito vjerovanje, ali zato postaje zabrinut kad učenje Božje riječi prisvojimo na osobnoj razini i kažemo: “Ja to mogu učiniti u Kristu!”

Učenje o djelovanju Duha sile potanko je razrađeno u Poslanici Efežanima. U trećem poglavlju čitamo Pavlove riječi: “Bog može sa svojom silom koja djeluje u nama učiniti neograničeno više nego što možemo moliti ili misliti.” (20) Duh straha pokušava pretvoriti Božju mjeru (neograničeno više) u malo, nešto ili ništa. Uspije li nam spustiti vjeru ispod Božje razine, tada nas može uplašiti. Slikovito, vjerujemo li u devedeset pet posto istine Božje riječi, onda nam preostalih pet u koje ne vjerujemo postaje kamen spoticanja i trajna nevolja. Isus nas poziva na cjelovitu vjeru. Njegovo učenje o vjeri glasi: “Sve je moguće čovjeku koji vjeruje!” (Marko 9:23) Duh sile djeluje u području Božje volje koje nosi oznaku; neograničeno više i sve je moguće. Duh straha poručuje: “Ovo sigurno nećeš moći učiniti!”, ali mi trebamo živjeti vjerom u skladu s ovim Pavlovim riječima: “Sve mogu u Kristu koji mi daje snagu!” (Filipljanima 4:13)